"Vidoviti Lukač" završio istragu zločina u Glamočanima


Piše: Borislav Radovanović

Po onome šta je ministar Dragan Lukač saopštio gledaocima RTRS istraga stravičnog zločina u Glamočanima je "zapečaćena" do nivoa da Miodrag Bajić već može pisati optužnicu. Kad Lukač kaže da ima "neoborive dokaze" istraga je nepotrebno gubljenje vremena. No, sa pozicije struke moramo zapitati: da li je naš ministar postao vidovit? Jedino tako može znati stvari koje je navodio. Ili, na način koji će biti objašnjen na kraju teksta, a šta bi trebalo sve nas ozbiljno zabrinuti.



Ukoliko težimo ka objektivnom sagledavanju navoda Dragana Lučaka u RTRS-ovoj emisiji "Pečat" moramo krenuti od elementarnog pitanja: sa koliko istraga ili krivičnih predmeta uopšte se ovaj ministar suočavao tokom profesionalne karijere? Slovom i brojem - nula ili 0. Takvi "krivičari" mogu izvoditi onakve zaključke, ali struka to utvrđuje bitno drugačije.

Znate li koji je element dokazivanja krivičnog djela ubjedljivo najzahtjevniji i uvijek skopčan sa dozom nesigurnosti? To je svakako motiv. Svakom ko u ovoj fazi istrage tvrdi kako je ubistvo Slaviše Krunića motivisano koristoljubljem, odnosno da je likvidacija plaćena novcem, slijedi logično pitanje: kako to zna? Odnosno, kojim dokazima i činjenicama je to utvrdio?

Tvrditi kako su kriminalci po difoltu spremni sve uraditi za novac moguće je gledaocima RTRS, dok na suđenju takve nebuloze padaju bez pardona. Međutim, već sam objavio kako sve Lukačove "osumnjičene" dobro znam kao policijski inspektor. Već sam ukazao da je Željko Kovačević bio "policijski čovjek", pa i da se sa te pozicije kriminalom poprilično obogatio. 

Vrlo lako je utvrditi da je Željko Kovačević godinama kriminalno obrtao poprilično velike iznose novca, baš kao i da je banjalučka policija od njegovog kriminala "okretala glavu". Konkretno, Kovačevića nije mučila financijska strana, nego kako izbjeći već presuđene zatvorske kazne. Kako u Srpskoj, tako i u Hrvatskoj. Sa druge strane zna se i kako policijski inspektori takve pretvaraju u saradnike - službe ili družbe. 

Tokom profesionalne karijere nikad nisam krio brojne dilove sa licima iz kriminalnog miljea, a posebno jer je sve to bilo u interesu suzbijanja kriminala. Zato sam i postizao izvanredne rezultate (po nepobitnim pokazateljima!). Isto tako znam i šta su radile neke moje kolege, pa i kad je pokojni Kovačević u pitanju.


Možda neko misli da u slučaju Emilia Balde postoji bitna razlika. Znam kad je Baldo sam ulazio u filijale banaka i vršio razbojništva, odnosno da je znao kako bez mnogo rizika i očas posla doći do novca. Poznato mi je i da je Baldo upravo "preko telefona" svojevremeno pao na razbojništvu i zaglavio tu zatvorsku kaznu o kojoj se sad špekuliše. Inače govorimo o iskusnim kriminalcima kojima su još kako poznati policijski resursi telekomunikacionog nadziranja. Zato je za nevjerovati da je Željko Kovačević u likvidaciju krenuo sa telefonom u džepu. 

Pominje Lukač i kako je Benedi Đukanović u Beogradu pokušavao likvidacije eksplozivnim napravama. Koliko se Benedi razumije u ekspolozive mogli smo vidjeti po "odmjeravanju količine". Da je naprava aktivirana Benedija bi teretili za terorizam stravičnih posljedica. Njegov kriminalni maksimum su ipak provalne krađe. Uostalom, kad za izvršenje likvidacije profesionalca kakav je bio Slaviša Krunić angažujete diletante o kakvima Lukač govori i dobijate prezentovani "rezultat". 

Kako ne bih poput Lukača izvodio "zaključke" fokusiraću se na početno pitanje: kako on već danas može znati šta je počinioce motivisalo da izvedu likvidaciju kakvoj očigledno nisu dorasli? Niti je to njihov fah! Uostalom, preko ubistava Radovana Grbića, Milana Vujičića, Nebojše Čubrilovića ili Senada Kobilića mogli smo vidjeti kako takve stvari izvode pravi profesionalci - dostupni na našem "tržištu" (klikni na tekst donji).

                         


U daljem čekamo Lukačovo objašnjenje: kako on sa sigurnošću zna da su dvije pronađene puške upravo te korištene u zločinu u Glamočanima? Nije pominjao nikakva balistička vještačenja, pa začuđuje o kakvim "nepobitnim dokazima" govori. Moguće je da vještak za kratko vrijeme izvrši potrebna testiranja, ali "stari inspektorski vukovi" znaju i kakim to greškama zna rezultirati. Dobro se Lukač nije fotografisao sa puškama poput jednog tužioca. Svojevremeno okupio tužilac novinare da se uslika sa "trofejom", a jedino njemu nije bilo jasno da ta puška blage veze nema sa pljačkom banke.

No, da se manemo cinizama i fokusiramo na elementarno pitanje: kako Lukač može saopštiti da su pronađene puške kojima je počinjen krimen, a da se ne pozove na vještačenje? Možda usljed nekakve stečene "vidovitosti", kakva je korištena i za pronalaženje oružja. Ili bi tu moglo biti i nečeg drugog.

Nadalje, Lukač je saopštio, a novinari RTRS i slikom potvrdili, kako je pronađeni Kovačevićev automobil korišten za izvršenje napada. Još samo da nam objasni kakvim dokazima i činjenicama je utvrđeno da je baš taj automobil bio na licu mjesta i korišten za počinjenje djela. Ljudi moji, pa zar je Željko Kovačević odjednom toliko pobudalio i na izvršenje likvidacije krenuo svojim automobilom i sa telefonom u džepu? Ili mu je neko sugerisao da će sve to biti prezentovano kao "zades, bez elemenata krivičnog djela", pa nema potrebe truditi se oko skrivanja dokaza i tragova?!

Pobrinula se naša policija, posebno koristeći svoje portale, da braću Armina i Nermina Ćulum "poveže" sa likvidacijom, pa i sa članovima porodice žrtve i čak narodnim poslanikom koji im, gle slučaja, zadaje ponajviše glavobolja. Još samo da egzaktno utvrdimo, a moguće je, da li su objavljene fotografije skinute/preuzete prije ili poslije napada na Krunića. Imamo vrlo vrlo ozbiljan problem ukoliko je neko prije zločina izvršio preuzimanje fotografija, a potom ih iskoristio na poznati način. To se karakteriše kao usmjeravanje istrage u pogrešnom pravcu. Eh da, moramo sačekati i bar nekakvo logično objašnjenje povezanosti braće Ćulum sa ovim zločinom, bar mi koji smo skeptični prema "vidovitim ministrima".

Na kraju moramo se vratiti na prednje ukazani problem. Po onome šta je javnosti prezentovano policija je iznenađujuće brzo otkrila počinioce, pa čak i pronašla ključne dokaze. Poenta je na "iznenađujuće"! I ministar nastupa sa pozicije "nespornog znanja" da je sve baš tako kako tvrdi. Kako je moguće da ministar sve "zna" i prije negoli su kriminalistički inspektori i tehničari, vještaci, obducenti i drugi akteri krivičnog postupka završili radnje "prvog zahvata"?

              


Moram podsjetiti da smo Davor Dragičević i ja u prijavi za ubistvo Davida Dragičevića kao problem potegli to što u vrhu policije nisu čekali okončanje elementarnih službenih radnji, nego su na bazi nekakvog svog "znanja" javno iznijeli svima znanu kvalifikaciju događaja. Međutim, ovo je bitno drugačija situacija, ali opet postoji način da pojedinci u policiji znaju sve šta im je potrebno za pronalaženje dokaza i prikupljanje saznanja.

Kako? Tu opet dolazimo do problema na koji smo Davor i ja ukazali prijavom. Govorim o zloupotrebama resursa M.tel-a za neovlašteno telekomunikaciono nadziranje građana (klikni tekst iznad). MUP ima resurse po kojima je kompletno pripremanje, realizaciju i napuštanje lica mjesta mogao ispratiti telekomunikacionim nadziranjem počinioca. Na taj način sa sigurnoću je moguće govoriti o počiniocima, pronalaziti dokaze i slično. Samo, to nas vodi ka neminovnom pitanju: da li je zločin mogao biti spriječen?

NAPOMENA: Klikom na podnaslove crvene boje otvarate tekstove vezane za temu ili problematiku. 




Primjedbe

POPULARNI TEKSTOVI

DJEČAK UBIJAO OČEVOM RUKOM: Zastrašujuće posljedice odgojnih metoda ludog doktora

NOVI SKANDAL SUDA BIH: Vanji Vukoviću sud odobrio posjetu pritvoreniku Daliboru Railiću

Prebijanje u odbrani Dodikove časti

KAD SLUŽBE ZARATE: Otkrivam misteriju pištolja zbog kog je ubijen načelnik Bašić

Je li se Šmit utopio poput Gordane ili Davida? (FOTO)