Koga Zvizdić predstavlja na nacističkom skupu u Berlinu?

Piše: Borislav Radovanović

Jedini predstavnik Bosne i Hercegovine na današnjem sastanku u Berlinu, "premijer" Denis Zvizdić, kao ključna pitanja planira pozicionirati - granice i suverenitet. Cilj je milimetarski precizno ograditi terirorij na kom nas naši Suvereni mogu ubijati, progoniti, pljačkati, izrabljivati, obespravljivati... i da vladajući "nacional-socijalizam" (čitaj: nacizam) po ini put dobije međunarodni legitimitet. Možda je Nirnberg ipak primjerenija lokacija za današnje nacističko okupljanje.

Gro medija, a posebice analitičari i "analitičari", ocjenjuje kako će tema današnjeg sastanka Angele Merkel i Emanuela Makrona sa predstavnicima zemalja Zapadnog Balkana biti "crtanje" granica - novih ili postojećih u zavisnosti od ko se kome želi dodvoriti. Na taj način "informisani" Denis Zvizdić odlučio je ovom sastanku dati puni doprinos. Želi da makar u tehničkom mandatu sa Srbijom i Hrvatskom utvrdi granice kako ni milimetar suvereniteta naše zemlje ne bi bio upitan.

Jedino je ostalo nejasno Zvizdićevo polazište u određivanju pojma suvereniteta. Konkretno,  moderne države suverenitet crpe iz opredjeljenja građana da kroz državu štite svoja prava i slobode. I to se uglavnom svodi na financiranje institucionalnih i vaninstitucionalnih subjekata kroz koje građani materijalizuju bar ona ustavom i zakonima zajamčena prava i dozvoljene slobode. 

Po tome koliko raznoraznih državnih i društvenih subjekata financiraju građani Bosne i Hercegovine trebalo bi da uživamo prava i slobode o kakvima Švedi ili Norvežani mogu samo sanjati. Međutim, specijalizovane međunarodne agencije znamo gdje nas svrstavaju kad su prava i ljudske slobode u pitanju. Još se tu uglavnom uzima nekakav prosjek, a znamo da svi koji prihvataju vladajuću simbiozu "nacional-socijalizma" (čitaj nacizma) uveliko su "ravnopravniji i jednakopravniji" od onih koji misle drugačije. 

To čak nije pitanje drugačijeg mišljenja, nego se sve svodi na prihvatanje ili odbijanje svrstavanja tipa: "Svi koji nisu s nama, znači protiv nas su!". U osnovi ovde se ljudi svrstavaju kako bi izbjegli sve ono šta vide da svakodnevno trpe oni koji odbijaju povinovati se volji "nacional-socijalista" (ponovo čitaj: nacista). Jeste mnogo lakše stvrstati se pod nacionalističke "kišobrane" i uživati u kolikoj-tolikoj "socijalnoj zaštiti" (kvazisocijalizmu) stečenoj samim svrstavanjem. Baš kao što je u našoj zemlji sve manje onih koji uopšte žele živjeti pod "nacional-socijalizmom" (opet čitaj: nacizmom), pa bježe sa roditeljskim blagoslovom: "Ne okreći se sine!".

Dakle, o kakvom suverenitetu planira govoriti eksponent "nacional-socijalizma" (i dalje: nacizma) Denis Zvizdić? Možda o "pravu" srpskih nacista da onako brutalno zgaze desetine hiljada ljudi koji se nisu htjeli povinovati "zadesu, bez obilježja krivičnog djela" Davida Dragičevića? Udruženih sa bošnjačkim nacistima koji ubistvo Dženana Memića van svakog razuma žele podvesti pod "saobraćajni zades"! 

Zamislite tog čina "veleizdaje" Davora Dragičevića i Murisa Memića, koji su javno propagirali da je dijete samo dijete, roditelj samo roditelj... U našem "nacional-socijalizmu" (još uvijek: nacizam) djeca moraju biti srpska, bošnjačka i hrvatska, kao i majke, očevi, rođaci, komšije... Tamo nekakvi "izdajnici" iz Sarajeva dozvolili sebi da podržavaju Srbina Davora, a Banjalučki "soroševci" dižu pesnice za Bošnjaka Murisa. Još samo da svi zajedno počnu pesnice prislanjati uz sljepočnice, pa da to rezultira narodnooslobodilačkom borbom. Možda bi se tako nešto i dogodilo da nas nisu o(ne)svijestili pendrecima po glavama.

Dakle, "eksponent nacional-socijalizma u tehničkom mandatu" Danis Zvizdić kad u Berlinu progovori o suverenitetu primarno misli na nacističke Suverene - koje tamo i predstavlja. I to kao njihov već potrošeni "premijer" koji se nada njihovoj milosti i nekakvom novom ministarskom mandatu. Ili bar direktorskom. Istovremeno, Zvizdića jedino zanimaju granice do kojih njegovi Suvereni smiju ubijati, pljačkati, razarati...

Ukoliko postoje kakva nadanja da bi (ino)strani faktor mogao ovde donijeti kakve pozitivne promjene - od toga nema ništa. Dovoljno je pogledati sa kim inofaktor pregovara oko formiranja Savjeta ministara. Koje funkcije trenutno vrše Bakir Izetbegović i Dragan Čović da bi sa njima neko pregovarao o biločemu? Da donose odluke? Znači sa njima pregovaraju o tome koje dvije njihove marionete, poput potrošenog Zvizdića, će imenovati u Savjet ministara. Sad, treba li Bosni i Hercegovini vlada u kojoj će ministri raditi poslove propisane zakonom i u najboljem interesu zemlje, ili tek puki poslušnici Izetbegovića i Čovića.

Kako ti isti "inodušebrižnici" potiru institucije vidimo iz primjera Milorada Dodika. Da li sa njim pregovaraju sa pozicije člana Predsjedništa BiH ili kao sa predsjednikom stranke? Bavi li se iko živ pitanjem u kojoj funkciji nastupa Dodik tokom pregovora da međunarodnim predstavnicima? Čisto zbog pitanja pregovaračkog legitimiteta. Ima "kvaka" zbog čega instistiram na ovim pitanjima, a sve kako bih otvorio naredno pitanje.

Ključno pitanje, pitanje svih pitanja, glasi: po kom kriteriju predstavnici međunarodne zajednice i drugih država kontinuirano pregovaraju sa Dodikom, Izetbegovićem i Čovićem? Zar je normalno da neko, ma ko bio, sam odabere tri predsjednika stranaka i sa njima trojicom pregovara o formiranju Savjeta ministara i drugih tijela vlasti svih nivoa? 

Bosna i Hercegovina je evropski rekorder po broju registrovanih političkih stranaka, a neko je odabrao samo tri i njima dao "pregovarački legitimitet" za sve i svašta. Čak i ne kriju da u njima vide "predstavnike naroda", entiteta, baba i žaba. Jedino šta Dodik, Izetbegović i Čović predstavljaju jeste simbioza "nacional-socijalizma" (čitaj: nacizma), koji nas razara aman tri decenije - i to na "međunarodno legitiman način"!  

Za kraj, kao i uvijek, ostavljam poentu. Svi ostali učesnici današnjeg okupljanja zastupaju "politike" socijalizma unutar nacionalističkih torova. Ni za jotu se to ne razlikuje od Hitlerovog modela nacional-socijalizma, kakav je mnogo poznatiji po skraćenici - nacizam. I našli su Berlin kao baš primjereno mjesto za dogovaranje. Ili bi Nirnberg bio primjereniji?