Otvoreno pismo predsjednici Vrhovnog suda Danieli Milovanović

Nakon teško nezakonite i skandalozne presude javnim apelom ka predsjednici i sudijama Vrhovnog suda RS, te uzbunjivanjem javnosti, pokušavam spriječiti dalje pravno i faktičko nasilje nad Božanom i Ilijom Kovačićem. 

Kako obično biva stradalnici kriminalizovanih, bezdušnih i krajnje bezobzirnih organa krivičnog gonjenja javljaju mi se preksano, kada je posljedice ranijih nezakonitosti i protivpravnosti gotovo nemoguće otkloniti redovnim pravnim sredstvima. U konkretnom slučaju nakon upućenih žalbi valja preduprijediti dalje teško nezakonite radnje i odluke Vrhovnog suda Republike Srpske.

Zato reagujem otvorenim pismom ili apelom ka predsjednici Danieli Milovanović i sudijama Vrhovnog suda prije drugostepene rasprave i odluke kakva određuje dalju sudbinu supružnika Božane i Ilije Kovačić - I NJIHOVE DJECE. Pokušaću nekakvom dopunom žalbe i procesno pomoći ovoj porodici, a dotad idem sa uzbunjivanjem javnosti protiv šokantnih nezakonitosti i kršenja prava optuženih od strane Okružnog suda u Prijedoru.

Zbog brojnih ranijih nezakonitih i protivpravnih odluka Vrhovnog suda smatram realnom mogućnost potvrđivanja skandalozne prvostepene presude sa ciljem prikrivanja ili pokrivanja počinjenih kršenja materijalnog zakona, pravila postupka i prava optuženih (prvostepeno osuđenih). Nevjerovatno je kakve nezakonitosti su činile sudije Vrhovnog suda i ovde će biti djelimično ukazane, a potom detaljeno obrazlagane u narednim tekstovima na ovu temu.

Polazišno valja znati da je Ilija Kovačić drakonski kažnjen sa tri godine i devet mjeseci zatvora za podstrekavanje na ubistvo svoje supruge iako ona nikog nije ubila, pa čak niti jedan metak ispalila u pravcu "žrtava". Božana Kovačić kažnjena je sa tri godine zatvora jer je 0,274 sekunde "nišanila" u čak četiri osobe u namjeri da ih liši života.

Možemo razmišljati o sposobnosti Doka Holideja da u četvrtini sekunde potegne pištolj i nanišani svog protivnika, no to je tek filmska fikcija. Sudsko vijeće u sastavu Mirjana Miodragović Basrak (predsjednik vijeća), Radomir Janjić i Vesna Sarajlić svojom prvostepenom presudom "izvan razumne sumnje" utvrdilo je da Božana Kovačić ima revolveraške sposobnosti Doka Holideja. Čak i veće.

Ima vremena za nevjerovatan "činjenični opis djela" sporne presude, a ovde valja istaći kardinalne pravne kvalifikacije i osnove krivične odgovornosti izvedene po pomenutim sudijama. Ističem zakonske odredbe kakve Kovačići i njihovi branioci nisu isticali u svojim žalbama iako su od meritornog značaja u ovoj pravnoj stvari, te kakve će mnogo detaljnije biti obrazložene pomenutim novim podneskom.

Znači, generalno da bi neko bio osuđen i kažnjen za krivično djelo po članu 28. Krivičnog zakona RS mora biti uračunljiv i djelovati sa umišljajem, dok je nehat za ovu pravnu stvar irelevantan. Obligatorna pretpostavka kažnjivosti za pokušaj krivičnog djela, jednako kao i za podstrekavanje, jeste UMIŠLJAJ. 

Kovačići su presuđeni da su umišljajno djelovali u namjeri lišenja života drugoga iako u pravcu "žrtava" nije ispaljen niti jedan metak, odnosno po dizanju oružja i "nišanjenju" u četiri potencijalne žrtve koje je trajalo 0,274 sekunde iliti djelić sekunde. Čak i kad govorimo o eventualnom umišljaju zakon obligatono utvrđuje da učinilac mora biti svjestan kako svojom radnjom može produkovati zabranjenu posljedicu (usmrćenje drugoga).

Bez umišljaja dokazanog izvan razumne sumnje nije dozvoljeno kazniti Božanu za ubistvo u pokušaju, jednako kao i Iliju za podstrekavanje supruge na to krivično djelo. Umišljaj podrazumijeva da su bili svjesni svojih postupaka i upravljali svojim radnjama, a takav oblik svijesti utvrđuju vještaci psihijatrijske struke ili, još bolje, forenzičke psihijatrije.

Kako bi odredili pravac i cilj krivičnog postupka psihijatrijsko vještačenje u načelu nalaže tužilac zbog zakonskih odredbi da neuračunljive osobe ne mogu biti kažnjene, nego tek smještene u ustanove zatvorenog tipa ukoliko su društveno opasne. U postupku protiv Božne i Ilije Kovačić psihijatrijsko vještačenje preduzeto je tek po prijedlogu odbrane tokom glavnog pretresa i tu dolazimo do preokreta kakav je u očiglednoj namjeri donošenja osuđujuće presude prethodno izostao.

Vještačenje je naloženo uglednom primarijusu i sudskom vještaku forenzičke psihijatrije prof dr Sanji Vukadinović Stojanović, koja kod oba optužena utvrđuje postojanje NEURAČUNLJIVOSTI u vrijeme počinjenja krivičnog djela, odnosno postojanje stanja privremene duševne poremećenosti usljed kakve nisu bili svjesni svojih djela i sposobni upravljati postupcima.

Nakon aman 16 mjeseci držanja u pritvoru osumnjičenih/optuženih Božane i Ilije Kovačić, sve do započinjanja faze odbrane u krivičnom postupku, kao i brojnih drugih zakonski neosnovanih i čak protivpravnih radnji i odluka tužilaštva i suda, za sve aktere krivičnog gonjenja OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA predstavljala bi po njih tešku posljedicu. Na red bi došlo pitanje njihove odgovornosti za zastrašujuće posljedice neosnovanog krivičnog gonjenja.

Uopšte nije bilo pravnog i faktičkog osnova za pritvaranje Kovačića, samo određivanje pritvora u toj pravnoj stvari predstavlja opasan presedan teških zloupotreba službenih položaja ili ovlaštenja postupajućih tužilaca i sudija, a kamoli njihovo držanje u pritvoru od 05.02.2023. do 24.05.2024. godine. Doći ćemo do brojnih drugih flagrantnih kršenja materijalnog zakona od strane sudija i tužilaca, a kakva su Krivičnim zakonom propisana kao krivično djelo.

Pošto ovakav nalaz vještaka prof dr Sanje Vukadinović Stojanović, inače branjen na glavnom pretresu, oštećenima garantuje oslobađajuću presudu sudije Miodragović Basrak, Janjić i Sarajlić upuštaju se u raspravu sa vještakom u stvarima za kakve nemaju elementarna znanja, da bi potonje u presudi navele mnoštvo nebuloza rijetko viđenih čak i u ovom našem nakaradnom prevosuđu.

U očiglednom cilju ishodovanja osuđujuće presude Mirjana Miodragović Basrak nalaže psihijatrijsko vještačenje JZU Zavodu za forenzičku psihijatriju Sokolac, međutim ovoj ustanovi ne dostavlja neophodne dokaze za ukupno sagledavanje spornog događaja kakvima je raspolagao prethodni vještak. Drugo, novi nalaz nije obrazlagan sa suđenju, pa tako odbrani nije omogućeno ispitivanje vještaka za razjašnjavanje odlučnih činjenica.

Moram naglasiti činjenicu da je više vještaka po prijedlozima odbrane radilo dopune nalaza i odreda u korist optuženih. Ovde je nalaz ustanove samo pročitan i tumačen kako to odgovara u cilju osuđujuće presude. Međutim, nalaz sokolačke ustanove za oba optuženika konstatuje "stanje privremene duševne poremećenosti tipa afekta straha, koji je doveo do bitnog smanjenja sposobnosti shvatanja, rasuđivanja i upravljanja svojim postupcima, odnosno, bitnog smanjenja uračunljivosti".

I prijedorske "kadije" konstatuju kako ovaj nalaz pruža osnov za blaže kažnjavanje, ali ne i za oslobađanje od odgovornosti, pa "blago" izriču gore pomenute drakonske kazne kakve bi odgovarale onima da je doista počinjeno ubistvo. Elem, esencijalni problem presude počiva u nerazjašnjenom odnosu bitno smanjene uračunljivosti spram UMIŠLJAJA kao obligatorne pretpostavke kažnjavanja.

Odlučno pitanje ove pravne stvari nije jesu li optuženi/osuđeni u vrijeme počinjenja krivičnog djela bili neuračunljivi ili bitno smanjene uračunljivosti, nego kako se ova duševna stanja odražavaju u pogledu njihovog umišljaja da produkuju smrtnu posljedicu! Možemo li govoriti o direktnom ili čak eventualnom umišljaju osobe sa bitno smanjenom uračunljivišću, pa time i bitno smanjenom sposobnošću shvatanja, rasuđivanja i upravljanja svojim postupcima?

Vidite, prednje pitanje nije ukazano žalbama advokata i optuženih, pa postoji realna opasnost da ga "previdi" i Vrhovni sud, nakon niza drugih previda tokom postupka i čak u donošenju odluka, a o kojima sud vodi računa po službenoj dužnosti. Manipulativno i zlonamjerno sud je nužnu odbranu nametnuo kao odlučno pitanje ovog postupka iako je riječ o sekundarnoj ili čak irelevantnoj pravnoj stvari. 

Tek kada UMIŠLJAJ kao obligatornu pretpostavku kažnjavanja sud razjasni u potrebnoj mjeri može se baviti pitanjima nužne odbrane, ali ne na način kako je to činjeno tokom glavnog pretresa i obrazloženo skandaloznom presudom. Vrhovni sud u pogledu izvedenih dokaza ima dovoljno osnova za donošenje oslobađajuće presude pošto umišljaj kod optuženih NIJE POSTOJAO ili naprosto nije dokazan.

Problem je što Vrhovni sud ima identične motive da sopstvene nedopuštene i čak zakonom zabranjene radnje i odluke pokuša prikriti osuđujućom presudom, ili bar optuženima otežati funkcionalnu odbranu. Krajnje nedopustivih 16 mjeseci držali su ljude u pritvoru samo kako bi otežali i onemogućili njihovu odbranu, prikupljanje dokaza oslobađajuće prirode i materijalizovanje ustavom i zakonom zajemčenih prava. Neviđena bruka Vrhovnog suda!

Nakon puštanja iz pritvora donose mjere zabrane kakvima grubo krše član 188. stav 2. Zakona o krivičnom postupku RS koji decidno utvrđuje da se mjerama ne može ograničiti pravo optuženih da žive u svom domu, niti da se bave profesionalnom djelatnošću. Taj dio dokumentacije nisam stigao analizirati, no znam da Kovačići borave u Prijedoru kao podstanari i onemogućeni su u bavljenju poljoprivrednom djelatnošću na svom poljoprivrednom gazdinstvu u Krivoj Rijeci kod Kozarske Dubice.

Nakon tri decenije rada u Njemačkoj prodali su dvije zaista vrijedne nekretnine u Banjaluci i sav taj kapital uložili u kupovinu oko 350 dunuma zemljišta, radnih mašina, nabavke stoke, ulaganja u ratarstvo i druge oblike poljoprivredne djelatnosti. Imaju zabranu prilaženja sopstvenom domu i imanju, a time indirektno i za bavljenje djelatnošću koju su izabrali i u kakvu su uložili veliki kapital. 

Ljudi rasprodaju radne mašine kako bi plaćali podstanarski smještaj i prehranjivali djecu i sebe. Zabranjeno im je prilaženje sopstvenoj imovini, a kako bi je "oštećeni" koristili i arčili kao decenijama unazad. Zbog toga su izbili brojni sukobi i to nasilni sa strane "oštećenih" dok nisu kulminirali brutalnim prebijanjem Kovačića na sopstvenom posjedu.

Satima su zvali policiju da sa njihovog posjeda udalji "oštećene", da bi Iliji policija telefonom naložila da makne svoje auto sa svog posjeda, a šta je suštinski značilo odlazak do grupe koja ga je napala, bezobzirno tukla i zlostavljala preko 10 minuta upotebom 6-7 metalnih šipki i metalnog boksera. Opet po "nalogu policije".

Kako bi spasila muža Božana na lice mjesta dolazi sa pištoljem za koji ima uredno odobrenje i nalaže "oštećenima" da prestanu sa nasiljem nad njezinim suprugom koji oboren na tlo jauče i doziva u pomoć. Puca u vis i nalaže "žrtvama" da prestanu sa nasiljem, no ovi se usmjeravaju ka njoj i njezinom maloljetnom djetetu.

Žena ponovo puca u vis i traži da se napadači udalje od nje i njezinih bližnjih, međutim i to djeluje kontraproduktivno pošto se Ilija nalazi u sve težoj situaciji, njihov maloljetni sin i Božana bivaju opkoljeni od napadača i opasnost kulminira. Ilija je govorio supruzi da puca u vis, pa uopšteno da puca i u konačnici na napadače koji ga drže na tlu, ali nije rekao "Ubij" ili išta slično u pravcu nečijeg lišenja života.

To se na snimku ne vidi, nego su prijedorske "kadije" zamrzavanjem video sadržaja utvrdile pokret koji traje 0,274 ili djelić sekunde i okarakterisale ga kao "nišanjenje". U stvari ova izmišljotina služi da prikriju odgovornost Dušana Vukote za napad na Božanu koju udara metalnom palicom u glavu od čega ona pada na tlo. Vukota nastavlja sa napadom u namjeri da Božani otme pištolj pri čemu uzrokuje opaljenje i sopstveno ranjavanje.

Božanu su teretili da je onako krvava i polusvjesna oborena uz zid kuće pucala u Vukotu sa dva hica u namjeri da ga ubije, ali je za taj dio optužnice oslobođena na bazi nalaza vještaka i materijalnih dokaza koji utvrđuju da je jedan hitac prošao kroz šaku i tijelo, a čaura je ostala u pištolju zato što je prilikom otimanja držao za prednji kraj oružja. 

Kako vidite sa podnaslovne fotografije njihovog maloljetnog sina napala su dva mladića sa metalnim bokserom i šipkama, te davila ili gušila zahvatom s leđa. Iste noći na Božani, Iliji i sinu konstatovane su povrede od napada sredstvima pogodnim da ubiju ili teško povrijede, no slijedi krajnji šok - njih hapse, a uzurpatore imovine, nasilnike i počinioce krivičnih djela tretiraju kao žrtve.

Dogđaj je sniman sa više telefona i nadzornom kamerom, audio-video sadržaji su izvještačeni i dokazuju ko je doista bio žrtva, a ko počinilac krivičnih djela, no sve zalud kad su određivanjem pritvora "kadije" unaprijed presudile Kovačiće, pa onda sa kriminalnim "mjerama" nastavile do danas. 

Kada je situacija sa Dušanom Vukotom "pala u vodu" tužilaštvo na samom okončanju glavnog pretresa, pred iznošenje završne riječi, mijenja optužnicu i sad Božanu tereti za dva ubistva u pokušaju. Tvrde da je tim "revolveraškim pokretom" nišanila u čak četiri osobe od kojih dvije pognute na tlu i dvije stojeće sa međusobnim odstojanjima. 

Kad već potežu pojam nišanjenja moram dati adekvatno tumačenje istog. Radnja nišanjenja postoji kada uspostavimo "liniju nišanjenja" tako što oružje dovedemo u položaj zamišljene linije od oka preko zadnjeg i prednjeg nišana (pištolja) do nišanske tačke na meti. Usmjeravanje oružja u nečijem pravcu i u tako kratkom vremenu ne može se podvesti pod pojam nišanjenja.

Istovremeno dajem i tumačenje pojma "smrtonosne sile". Znači, pod upotrebom smrtonosne sile (vatrenog oružja) smatra se ispaljivanje jednog ili više hitaca u pravcu lica. Govorim o standardima propisanim zakonskim i podzakonskim propisima primjene sile od strane policijskih službenika. Bez ispaljenog metka nema smrtonosne sile kakva se Božani stavlja na teret.

Zakon o policiji i unutrašnjim poslovima i niži odnosni propisu jasno definišu "hitac upozorenja" u vis i to SAMO JEDNOM, nakon čega policajac puca u napadača kako bi odbio protivpravan napad od sebe i drugoga. Nesrećna žena je dva puta pucala u vis, a između i nakon toga po snimkama se vidi da nije znala šta joj je činiti iako je opasnost po nju i njezine najbliže rapidno rasla.

Koliko je "dominirala situacijom" po navodima presude vidimo po činjenici da joj je Vukota sa dvije metalne cijevi prišao sa boka, opalio je po glavi i bukvalno pokosio, a onda krenuo da joj otima oružje i time produkovao sopstveno ranjavanje. Na stranu kakve utiske su imali oštećeni, no tužilaštvo i sud sebi su dozvolili da nekakav brzi pokret rukom protumače kao "nišanjenje" radi počinjenja ubistva i to po nagovoru supruga. 

Pride, maloli je što su uvjereni da bi Božana pucala, nego tvrde da joj je onako polusvjesnoj bila namjera nekog ubiti. Da nije tragično bilo bi smiješno. Pošto pritvorom i grubim kršenjima zakona i prava nisu uspjeli slomiti Kovačiće da idu na sporazumjevanje o krivici valjlo je na kraju glavnog pretresa izmisliti još jedan pokušaj ubistva - čak četiri potencijalne žrtve. Moguće, ali samo u filmskim fikcijama o Doku Holideju.

Ovim završavam uvođenje u materiju čitaoca dok će naredni tekstovi preciznije razjasniti ovu rijetko viđenu horor priču. Cilj je uzbunjivanje javnosti zbog još jednog pokazatelja sunovrata organa krivičnog gonjenja, ali ovoga puta sa učešćem Vrhovnog suda RS kao institucije naše konačne vjere u pravosudni sistem. Zato ovako direktno prozivam predsjednicu i sudije tog suda.

Nastaviće se