Raspad SNSD sistema!

Čini se da su Igor Dodik i njemu potčinjeni SNSD na korak od premijerske funkcije, no imperije su se uvijek rušile uznutra na vrhuncu moći i ovaj bloger je samo glasnik onoga šta neminovno slijedi. Kada uklonite nosive stubove svaki objekat postaje ruševinom!

Na podnaslovnoj fotografiji (desno) vidite tri klovna u funkciji ustoličenja Igora Dodika na poziciji premijera Republike Srpske i novog gospodara naših života pošto mu otac nema petlje prekršiti zabranu vršenja javnih funkcija po presudi Sene Uzunović. Najbolji legitimitet toj presudi dao je sam Milorad Dodik plaćanjem kazne i povlačenjem sa funkcije, a kako vidite i daljim apstiniranjem od zabranjenih mu djelatnosti.

Posljedice tog procesa, između ostalog, jesu i vraćanje ovog entiteta na ustavne postavke sa vladom kao najvišim tijelom izvršne vlasti - umjesto prethodnog protivpravnog prisvajanja ingerencija predsjednika. Drugo, Narodna skupština RS nakon zaista mnogo godina prestaje biti puko sredstvo Dodikovih hirova i nebuloznih "politika", nego napokon vraća poziciju najviše institucije zakonodavne i uopšte političke vlasti.

Koliko je doista "značajna" funkcija predsjednika entiteta najbolje je demonstrirao Dodik preko svog poslušnika Siniše Karana. Međutim, ništa kod bakinačkog hajduka nije slučajno, nego slobodno možemo govoriti o kreiranju novog narativa u kom bi njegov sin Igor kao premijer imao dominantnu ulogu, a kumić Savo Minić "povremenog statiste" - kako sam nedavno opisao Karana.

Time se izborna bitka svodi na osvajanje entitetskog i državnog parlamenta kao ključne pretpostavke formiranja izvršne vlasti. Sve drugo je puko zamajavanje! Ovim dolazimo na današnju temu i prognozu izbornog rezultata SNSD-a, odnosno mogućnost o(p)stanka na vlasti. Sa Igorom Dodikom kao predsjednikom vlade osnovano možemo govoriti o uvođenju nasljedne monarhije kao oblika društvenog uređenja Republike Srpske.

Jedini razlog kandidovanja mlađeg Dodika jeste da unutar parlamenta može direktno djelovati u pravcu izbora vlade pod svojim vodstvom. Logično je da kroz direktne razgovore i pregovore oko fotelja i eventualne nove "kupovine papaka" djeluje učinkovitije negoli preko Mazalice i sličnih bezveznjakovića. 

Koliko su takva prekomponovanja realna potegao sam tekstom Bato i seka i objašnjenjima kako Igor Dodik uspostavlja paralelni sistem vladavine, te u tom cilju eliminiše regionalne "crvene barone" SNSD-a od Luke Petrovića, Vlade Đajića i sve do Nedeljka Eleka. Elem, postoje i dešavanja koja su promakla medijima i široj javnosti.

Pošto pratim sjajne analize počasnog generala Milana Legende Jolovića vidim da se potpuno maknuo iz ovdašnje politike i zasigurno više nije "baron" romanijske regije. Obren Petrović odavno nema nekadašnju moć i samo zbog toga nije bio na udaru Igora Dodika. Još od smrti Gavrila Bobara nema ozbiljnog moćnika u Semberiji, dok prijedorska regija nikad nije imala iole jaču figuru unutar SNDS-a.

Luka Petrović kao nosilac liste nije bio izbor Dodika, nego je to postao usljed pokušaja zataškavanja situacije sa Nenadom Lalovićem, a on lično teško da je zainteresovan za poslanički mandat. Suštinski neće se truditi da donese glasove Igoru Dodiku koji ga pokušava maknuti još od 2020. godine. Još manje se mogu nadati glasovima pod kontrolom Eleka i sličnih.

Iz tih i inih razloga su mi se istraživanja podrške SNSD-u od svega 24 odsto birača sa kraja juna ove godine činila realnima i teško da će ih nova istraživanja sa kraja avgusta poboljšati. Igor Dodik tada nije bio ovoliko aktivan u politici i ne konta ranije iskustvo očeve stranke, odnosno čini ogromne greške zbog kakvih su svojevremeno izgubili lokalnu vlast u Banjaluci.

U čemu se krije "tajna uspjeha" Draška Sranivukovića? Prije dolaska na čelo banjalučkog SNSD-a Igora Radojičića u prigradskim i seoskim naseljima djelovala je izuzetno jaka mašinerija Bude Stankovića i mnogih sličnih njemu. Unaprijed su znali koliko glasova imaju zagarantovanih u pojedinim naseljima, a ukoliko bi izlaznost bila slaba radili bi telefoni dok se ne izgura njihov kandidat.

Igor Radojičić je eliminisao te "seljobere" i oformio salonski gradski odbor, pa kad je trebalo skupljati glasove ranije udarne pesnice su ga naprosto iskulirale. Draško Stanivuković je pokrio ta prigradska i seoska naselja i ostvario pobjedu kao što znamo. Unutar PDP-a i SDS-a nisu skontali šta se dešava i dok god nisam istupio sa svojom analizom i najavio uvjerljivu pobjedu Stanivukovića uglavnom su se sprdali sa tom temom. 

Igor Dodik nije ukalkulisao moć regionalnih "crvenih barona" i pojedine je okrenuo direktno protiv sebe dok većina nema nikakvog interesa u tome da njega ustoliče kao premijera. U stvari po dubini i horizontali ogroman broj funkcionera SNSD-a strahuje od takve prekompozicije institucionalne moći pošto znaju kakvi čankolizi Igora Dodika atakuju na njihove pozicije. 

Ponavljam, odavno je uspostavljen paralelni sistem vladavine i kakva su stvarna dešavanja otkrio sam još tekstom Pljačkaški planovi banjalučkog DESPOTA Igora Dodika. Uskoro slijedi dugo najavljivano objelodanjivanje šta su tajno dogovorili klanovi Dodik i Tramp, odnosno koliko zaista seže planirana pljačka narodnih dobara - za koja čak javnost ne zna da ih uopšte imamo. U istom dilu je i Aleksandar Vučić i zato se banditi moraju držati zajedno u aktuelnim izbornim procesima sa obe strane Drine.

Interesno vezane dilove imao je i Viktor Orban, pa i otvorenu podršku Trampa i Putina, no Mađari su pokazali da se i narod pita oko sopstvenih vitalnih interesa. Imamo li mi takav nivo kolektivne svijesti pokazaće izbori, no usljed opisanih dešavanja planovi klana Dodik teško da će se glatko realizovati. Uostalim, ima tome decenija od kako tvrdim da će SNSD srušiti nezadovoljni stranački prvaci kada budu ugroženi njihovi lični interesi. 

Jednako toliko vremena objašnjavam Dodikovu želju za stabilnom koalicijom sa SDS-om i PDP-om uz gušenje "kombi stranaka" sadašnje vlasti, a vidite da je u Drašku Stanivukoviću napokon našao dovoljno vještog smutljivca i pokvarenjaka. I njega sam prvi raskrinkao i najavio ono čemu ste potonje godinama svjedočili. 

Bez obzira govorili o premijerskim ambicijama Dodika ili Stanivukovića suština se svodi na bitku za poslaničke mandate i "predsjednički" su tek magla za skrivanje stvarnih nauma. I tu je Igor Dodik načinio stratešku grešku pretvaranjem u lične neprijatelje onih koji su SNSD-u godinama donosili glasove. 

Milorad Dodik je svojevremeno mogao otjerati Igora Radojičića kada je skontao potencijal Vlade Đajića, koji je banjalučko članstvo sa zatečenih 12.000 digao na 36.000. Eno Nikola Šobor satra zaposlene na UKC-u da glasaju po njegovom interesu, no znaju medicinari ko ih je zaposlio, omogućio im ovakve uslove rada, silne specijalizacije i edukacije... Banalan, ali suštinski primjer.

Sirovine nikad ne skontaju da su sirovine i tu esencijalno počiva razlog njihove propasti bez obzira od kakvog nasljeđa i "plamstva" poticale. Čak i da SNSD uspije osvojiti dominantan broj mandata niko ne garantuje da neće doći do raskola unutar poslaničkog kluba oko izbora vlade sa Igorom Dodikom na čelu. I mnogo iskusniji bandit Marko Pavić je eliminisan nakon što je DNS osvojio rekordnih 100.000 glasova i potegao temu mandatara.

Normalno, nema situacije bez jednostavnog izlaznog rješenja, ali ćemo vremenom doći do te teme. Sad je fokus ukazati kako Dodik&Dodik nisu opušteni kako se nastoje prikazati, niti blizu ostvarenja željenih ciljeva. Po meni mnogo su bliži "raspadu sistema" i svemu onome šta su mnogo davno zaslužili. Imperije su se uvijek raspadale iznutra na vrhuncu moći i to nam istorija pokazuje kroz nebrojeno primjera, a drugo je što neki od nas procese uočavaju prije negoli drugi.