Bato i seka

Sjetimo se Stanivukovićeve kovanice "bato i seka" u kontekstu da je on postao "seka" Igora Dodika. Od poremećenih "bate i seke" nema grđe pošasti po ovu zamlju!

Draška Stanivukovića skontao sam preko brojnih protesta građanskih pokreta Restarta, Revolta, Trećeg bloka i drugih, a čiji sam bio akter i mogu reći da smo režimu zadavali česte glavobolje. Tada mi nije bio jasan animozitet prema mogu slobodno reći tom klincu satkan u nebrojeno puta izgovorenoj rečenici: "Eno došao tatin sin da se uslika".

Ista rečenica pratila ga je tokom protesta Pravde za Davida gdje je jednako bio nepopularan, ali je uspješno obmanjivao javnost u suprotno. Prvo upozorenje na opasnost kliknulo mi je kada sam vidio kako odmah po dolasku na trg iz džepa vadi makaze i presijeca policijsku obilježavajuću traku i time direktno produkuje one stravične napade kordona na nejač.

No, mnogo grđa opasnost bila je kada smo se pod tada nejasnim okolnostima našli ispred zgrade RTRS i gdje sam preko svoje ekipe proširio upozorenje da se ne ulazi  u objekat ni slučajno jer nas u zasjedi čeka SAJ. Kasnije iz medija saznajem da je u pitanju bio nagovor Stanivukovića, a nekoliko godina potonje da je za organizovanje takvih opasnih situacija u britanskoj ambasadi u Beogradu dobio 800.000 eura.

Normalno da je BIA snimila tu posjetu britanskoj ambasadi, ali Aleksandar Vučić nikad nije pokazao dokaze Mladenu Ivaniću iako je to javno obećao. Razumljivo kad svi imaju istog britanskog gazdu. I predsjednik Makron je Stanivukovića primio sa istim ciljem vrbovanja, bar deklarativno iako mnogi tvrde da su dodatni motivi bili seksualne prirode.

Kad sam pola godine prije izbora saznao da je Draškov ujak za njega u Laktašima preuzeo 5,5 miliona maraka objavio sam tajni dil sa Dodikom i režimskim tajkunima, te malog klošara javno sikterisao. Tadašnja najava da će banjalučki gradonačelnik do izbora glumiti opoziconara, a poslije će otvoreno paktirati sa režimom pokazala se istinitom.

Ne treba mnogo pameti da skontate kako je PDP demontirao/ugasio i manipuliše sa nigdje registrovanim Pokretom Sigurna Srpska, te kako je podijelio i dezorjentisao SDS. Nema Stanivuković u primisli namjeru biti entitetski premijer, dovoljno je svjestan nemanja sposobnosti za takvu funkciju, nego naprosto iskorištava profesora Branka Blanušu da što je više moguće oslabi i podijeli opoziciju pred ove rekao bih presudne opšte izbore.

Identično mislim oko medijskih špekulacija da Igor Dodik juriša na premijersku poziciju. Što bi se kandidovao za narodnog poslanika ako želi poziciju predsjednika vlade? Jok, cilj Dodika juniora jeste skupštinski mandat kako bi u tom tijelu mogao kroz neposredne kontakte i uticaje gurati svoje lične interese. Jednostavno rečeno želi biti u epicentru odlučivanja!

Odlično je svjestan da otac još nekoliko godina neće moći zaposjeti nijednu ključnu funkciju, a bez direktne institucionalne moći sve teže će nametati svoju volju. I realizovati dilove sa porodicom Tramp koje ću vrlo brzo detaljno objelodaniti. Donald Tramp će starog Dodika držati zagnjurenog u vodi i omogućavati mu udisaje taman koliko treba da može odraditi obećano. Donijeti mu nove milijarde na pljački sopstvenog naroda.

Znači, Milorad Dodik godinama neće moći rovariti po skupštini kako je naučio i može povremeno računati na onih 10 minuta obraćanja u svojstvu predsjednika parlamentarne stranke tako da nije bilo druge do sina progurati u to ključno tijelo donošenja zakona, izglasavanja vlade i svakog drugog bitnog pitanja. Posebice u situaciji kada osim Željke Cvijanović nijednog jakog igrača ne smije institucionalno ojačati zbog straha od izdaje. 

Nema Dodiku druge do Republiku Srpsku vratiti u okvire ustavnog poretka i sa vladom kao najačim tijelom izvršne vlasti, odnosno poništiti sve nametnute promjene. U slučaju pobjede Savo Minić biće ono šta mjesecima gledamo od Siniše Karana i jedina stvarna i odlučna predizborna bitka vodi se oko Vlade RS, a kakve nema bez skupštinske većine.

Ovo nas dovodi do Dodikovog cilja koji na ovom blogu objašnjavam najmanje od 2017. godine i tiče se stabilne koalicije sa SDS-om i PDP-om, a to znači gašenje gotovo svih režimskih privjesaka poput "stranaka" Stevandića, Đokića, Selaka i sličnih. Nakon što je ugasio PDP samo iz tog cilja Stanivuković pokuašava svoj PSS "utopiti" u SDS i Dodiku omogućiti realizaciju starog sna. Jednako kao i realizaciju svega šta je obećao Trampu.

Za slučaj propasti idealnog koncepta vlade "nacionalnog jedinstva" cilj je dio narodnih poslanika opozicije priključiti skupštinskoj većini i sa dosadašnjim koalicionim partnerima izabrati vladu. I to vam je u najprostijem zadatak "seke" Draška Stanivukovića. Još kako ima smisla njegovu kovanicu "bato i seka" za Igora i Goricu Dodik - obiti mu o glavu.

U koliko apsurdnoj zemlji živimo pokazuje činjenica da stranački i tajkunski moćnici nisu mogli prisiliti Igora Radojičića na ispunjavanje njihovih nauma, pa ni kad su ga u gepeku vozili. Otužno je Radojičića gledati kao potrčka Stanivukovića koji mijenja regulacione planove i štanca odobrenja kao na industrijskoj traci. Znate kakva utrka u broju spratova postoji.

Tekstom Pljačkaški planovi banjalučkog DESPOTA Igora Dodika pomenuo sam samo neke lokacije ogromne vrijednosti koje Igor Dodik otima u Banjaluci, a ukoliko ovako nastavi grad može mijenjati naziv u IGOROVA LUKA. I objasnio da je oca pretvorio u puku marionetu svojih hirova. Identično sam okarakterisao Dodikov odlazak na Pale radi izvinjenja pretučenoj omladini, te kako kažu radi podmićivanja i sprečavanja protesta.

Dalje sam protumačio kako je Igor Dodik uspostavio paralelni sistem vladavine i zbog čega eliminiše regionalne "crvene barone" očeve stranke. Poslije Đajića, Eleka i još nekih mislim da će se ponovo vratiti na "prvoga" Luku Petrovića i tu će se tek zakomplikovati odnosi između Banjaluke i Beograda. Igor Dodik će nastaviti po svome i baš ga briga kako će otac "peglati" situacije.

No, vratimo se osnovnoj temi, a to su ambicije oko skupštine i vlade. Kako rekoh "seka" Stanivuković treba osigurati dovoljno glasova za vladu pod punom kontrolom "bate" Dodika. Mislim da je u pitanju užasno opasna situacija po Republiku Srpsku, pa i mnogo šire od entitetskih i državnih granica. 

Kao polazište uzmimo činjenicu da su u pitanju dva bogataška sina sa ozbiljnim sociopatološkim poremećajima karakterističnim za tu kategoriju. Na stranu što nisu odrastali normalnim životima i nemaju svijesti o realnosti i običnim ljudima, problem je što su iznad svega i svakoga i za njih jedino postoje njihovi numi. Često kriminalnog i zločinačkog karaktera.

Njihove ambicije da prevaziđu očeve za kratko vrijeme i krajnje bezobzirno su poseban izvor opasnosti sa kakvim treba ozbiljno računati. Pritom dokazano imaju sposobnosti stvaranja paralelnih mehanizama vladavine oslanjajući se na najgori mogući ljudski šljam i primjenom klasičnih mafijaških metoda. Moji stari čitaoci znaju šta sam sve godinama objelodanjivao oko Igora Dodika i bolje da sad ne širim temu pošto tekst neće imati kraja.

Upravo zato mislim da mu nije cilj premijerska funkcija nego samo potpuna kontrola nad vladom. To da suvereno gospodari policijom kao aparatom prinude godinama nije tajna, baš kao ni teška krivična djela počinjena od strane policije. Jedan od dokaza je i guranje svog slijepog poslušnika na poziciju zamjenika direktora, a koji se dokazao na paljevinama auta Nebojše Vukanovića. Imam svoje tumačenje bitno drugačije od rasprostranjenog pogovaranja koje sam objavio i sa istim akterima.

Ukoliko ste mislili da kriminalizacija u organima Republike Srpske ne može biti veća još kako ćete biti iznenađeni ukoliko "bato i seka" uspiju izgurati svoju vladu. Ili nećete pošto ste već dovoljno čuli o metodama i rabotama Dodika mlađeg? U svakom slučaju tema je za ozbiljna razmišljanja.

Ne srljam, znam koliko je kratko narodno pamćenje i koliko je ostalo do izbora, ali valja polako ljude navoditi na razmišljanje o sopstvenoj budućnosti. Kako vrijeme bude odmicalo srodne teme dobijaće sve više konkretnih podataka i tumačenja, pa ćemo ustaljeno kroz komentare to dodatno razjašnjavati. I ovde završavam tekst i prelazim na komentare.