Pijaca srpskih duša

Apotekarska mafija Republike Srpske širi poslovanje u drugom entitetu, a najbolje prodavani "lijek" su ratni zločini. Doznajte imena, mjesta, dešavanja... 

Republikom Srpskom dominiraju dva apotekarska giganta, prvi B-Pharm koji djeluje u okviru kompanije Interpromet osnivača Dragana Pilipovića, te drugi Moja apoteka osnovana od strane kumica Gorice Dodik i Nine Škrbić. Oba giganta izrasla su na pljački Fonda zdravstvenog osiguranja teškoj desetine miliona maraka, kao i otimačinom apotekarskih ustanova u društvenom vlasništvu.

Neću ponavljati kako sam kao inspektor za organizovani kriminal započeo istragu kriminala apotekarske mafije i postradao na način kog se treba stiditi kompletan politički i instutucionalni vrh Republike Srpske. Odavno sam utvrdio da naša oligarhija stida nema, pa mi ostaje samo da komuniciram sa dijelom naroda koji je sačuvao tu osobinu.

Znate da su moju profesionalnu karijeru okončali tadašnji ministar Dragan Lukač i njegovi puleni Dalibor Ivanić i Danko Karanović, te da je kulminacija uslijedila sa dva krivična postupka za "ugrožavanje sigurnosti" i oba razvlačena preko pet godina iako djeca uzrasta obdaništa ne bi povjerovala u takve bajke. No, protek vremena i iskristalisane činjenice određuju surovu istinu kakvu danas želim podijeliti sa čitaocima i korisnicima ovog bloga.

Činjenica je da dva pomenuta apotekarska giganta bukvalno prometuju milijarde, a B-Pharm je poslovanje proširio na područje Unsko-sanskog kantona i to primarno zahvaljujući bihaćkim vezama bivšeg ministra Lukača i "policijskog vozača" Danka Karanovića. Pa hajde da te veze malo raščlanimo po nivoima saradnje.

Znate za predratne, ratne i poratne jaranske odnose ministra Lukača i bihaćkog "heroja" Hamdije Abdića zvanog Tigar. Posebice kako je Lukač svog predratnog komšiju vodio na pregleda po UKC Banja Luka radi sačinjavanja medicinske dokumentacije kojom bi izbjegao izdržavanje zatvorske kazne za iznudu sa teškim tjelesnim povredama. 

Niži nivo saradnje čine "vozač" Danko Karanović i Husnija Demirović zvani Huća, blizak saradnik Tigra Abdića. Saradnja ove dvojice odvija se na dva načina, prvi krijumčarenjem lijekova, a drugi trgovinom informacijama oko prijedorskih ratnih zločina. Doći ćemo do toga kako ratni zločini otvaraju apotekarska tržišta.

Danko Karanović se nakon penzionisanja prešaltao za ličnog vozača Dragana Pilipovića zvanog Pidži, inače vlasnika Interproometa iz Novog Grada i B-Pharm apoteka. I tu poziciju koristi da "nabavljenje" ksalola, leksilijuma, dijazepama, bensedina i srodnih lijekova koje ilegalno prodaje Hući Demiroviću, Amiju iz Kozaruše i drugima koji iste krijumčare u Evropu i tamo prodaju za masne pare. 

Drugi nivo saradnje Danka i Huće ide preko prijedorskih ratnih zločina i to vrlo konkretno oko grupa optuženika iz Ljubije, Miske Glave, Rasavaca i drugih postupaka koji se razvlače decenijama. Upraćeni su njihovi sastanci u poznatom restoranu u mjestu Otoka blizu Novog Grada, baš kao i sastajanje sa Izetom Odobašićem, tužiocem za ratne zločine Tužilaštva BiH.

Pored Karanovića sa tužiocem Odobašićem u pomenutom restoranu sastajao se i njegov davnašnji pajtos Mirko Tufegdžija. Pretpostavljate da pored lijekova i informacija prema Bihaću idu i falsifikovane diplome, baš kao i krivotvorena lična dokumenta, saobraćajna dokumentacija i slično. Elem, fokus je na "bezbjednosnoj" saradnji.

Tužilac Odobašić, bar po javno dostupnim informacijama medija Srbije, tokom rata bio je Tuđmanov obavještajac, odnosno agent hrvatske obavještajne službe. Baš kao što je Mirko Tufegdžija dio rata bio Tuđmanov policajac, odnosno kako je Dragan Lukač ratni specijalac Alije Izetbegovića po dokazima koje sam tim tekstom prezentovao. Mreža prepletena da bog sačuva.

Na gornjem videu imate vajnog ministra Lukača i gnusne laži izrečene na sjednici Narodne skupštine, a u nastavku i naše suočavanje i zaključno riječima: "Toliko o njegovih sedam litara krvi!" - višestruko i masno naplaćenih tužavanjem Republike Srpske. Dovoljno da shvatite zašto je odbio odgovarati na moja pitanja.

Zbog neupućenih moram ukazati da ministar Lukač nije BN TV kontaktirao zbog ubistva Davida Dragičevića, nego bijesan jer sam mu par dana ranije kod Dodika razvalio tender nabavke radara na kom su on i jarani iz klana Izetbegovića trebali inkasirati 90 miliona maraka čiste zarade. AID i te bošnjačke ratne strukture od svog saborca Lukača iz Srpske su izmuzle silne milione preko nabavki uniformi, oružja i razne opreme o čemu sam mnogo pisao.

Kao borac prve kategorije i sin poginulog borca ne mogu se svrstati uz ratne zločince, pa bili to i moji prijedorski sugrađani. Baš kao što se neću svrstati sa Izetbegovićevim i Tuđmanovim prebjezima, iliti ratnim profiterima i muljatorima. Zna se šta je srpsko dostojanstvo!

Elem, nismo svi isti, a djela nas najbolje određuju. Možete zarađivati desetine i stotine miliona maraka poput Pidžija Pilipovića, čak probiti se na tržište Unsko-Snskog kantona, no ima to svoju "cijenu". Prvo morate pridobiti tamošnje "junake" poput Tigra Abdića, a pored novca valja uspostaviti "saradnju" kakva je prednje opisana.

Likovima poput Danka Karanovića ratni zločini su "biznis" još od vremena kada je bio vozač Triše, vajnog agenta za saradnju sa haškim tribunalom. Još tada je Prijedorčanima uzimao lovu za "sređivanje" krivičnih postupaka, pa onda informacije dostupne mu preko ovog "agenta" još jednom naplaćivao od druge strane. Po potrebi Karanović je bio i zaštićeni svjedok protiv Srba!

Nadam se da shvatate poentu podnaslovne "zgužvane" table dobrodošlice u Republiku Srpsku. Sa režimskih medija vazda slušate o ugroženosti Srpske, a onda nastupaju njezini "čuvari" od kakvih nas je populaciono sve manje i resursno smo devastirani do sasvim izgledne propasti. Zašto bi nas iko napadao sa ovakvim trendom samouništenja?

Pojedinci poput Pidžija imaju imperije sve sa vozačima poput Karanovića i saradnicima poput Lukača i Ivanića, no jedino su po PRODAJI svega i svačega prepoznatljivi - od lijekova i raznih droga do žrtava i počinilaca ratnih zločina. Najvještiji su u prodaji duše. Bezdušni, dušmani ili kako već takve nazvati? Od takvih očekujete da brane Republiku Srpsku?!

Za ovu bolest lijeka nema, a to što su se pojedini obagatili falsifikovanjem recepata i fiktivnim prometom opet je na štetu kolektivnog zdravlja. Nikako u korist izlječenja. Istina, ma kako surova bila, može pomoći u liječenju, kako pojedinačno tako i kolektivno, no moja "blogerska apoteka" teško se može nositi sa pomenutim gigantima - nastalim na lopovluku. 

Imaju milione, ali nemaju dušu, nemaju obraza, nemaju stida, sve karakterno davno su prodali na pijaci i to stočnoj. Stoka ostaje stoka ma kako skupa odijela nosila. Mi seljaci bar se u stoku razumijemo.