USKRS U RAVSKOJ: Priča o tragediji, čovječnosti i herojstvu

Piše: Borislav Radovanović

Mediji su već prenijeli brojne detalje uskršnje tragedije u Ravskoj kod Ljubije, pa i kako je MUP RS izgubio jednog od najboljih policajaca. Međutim, valja ispričati i kakvu nesvakidašnju herojsku bitku su vodili naši policajci i mještani. Na rijetko zapamćen način ljudi su svojim životima štitili jedni druge. 

Veselko Šabić okupio je porodicu da u duhu vjere i ljubavi proslave Uskrs. Znao je ovaj dobri domaćin probleme svog sina Marka, od njihovog nastanka, pa do nesreće kakvoj se sigurno nije nadao. Marko je u ranoj mladosti jedva preživio tešku saobraćajnu nezgodu sa trajnim posljedicama. Često takve situacije vode ka narkoticima i alkoholu, kriminogenim ponašanjima i po porodicu pogubnim posljedicama. Na kraju Marka više ni psihijatrijska liječenja nisu odvraćala od nasilja u porodici.

U jednom trenutku Marko gubi kontrolu i nožem nasrće na suprugu. Hrabri roditelji svojim tijelima štite snaju i tako Veselko zadobija ubode u prsa. Kako to uvijek biva u pomoć je pozvana policija. Policajac Slađensko Tubin, odvažan, sposoban i profesionalan kakav je inače bio, kreće sam u intervenciju. Žuri da pomogne, da profesionalno odreaguje kao i bar hiljadu puta ranije.

Po ulasku u kuću Marka zatiče zatvorenog u kupatilu. Pokušava uspostaviti kontakt, da ga smiri i urazumi. Svakako se nije nadao pucnju iz sačmare kroz vrata. Teško ranjen pokušava se izvući iz rizične situacije. No, tu nastupaju i drugi junaci ove priče. Iako uplašeni za vlastite živote Tubinu u pomoć priskaču komšije i članovi porodice Šabić. Odvlače ga što dalje od pomanitalog Marka.

Za tragediju saznaje Tubinov drug i kolega Juro Komljen. Iako nije bio na dužnosti Komljen bez razmišljanja kreće u pomoć kolegi i porodici Šabić. Na licu mjesta dočekuje ga Marko sa puškom u ruci. Rizikujući sopstveni život sad Komljen kreće u razoružavanje Marka, odnosno u eliminisanje opasnosti po sebe i sve druge. Uspijeva ga razoružati, a potom i fizički savladati. Vezuje ga priručnim sredstvima i tako stvara pretpostavke da pomogne prijatelju i kolegi.

Komljen i drugi heroji ove priče pokušavaju pomoći teško ranjenom Tubinu do dolaska hitne pomoći. I predaju ga ljekarima još uvijek živog. Kako to obično biva na licu mjesta sjatila se sila policije, međutim naši heroji odradili su ono šta su u datim okolnostima maksimalno mogli.

Svima njima Slađenko je bio drag, pa su razumljive bile njihove molitve da preživi - da njihovo junaštvo i čovjekoljublje bude "nagrađeno". Međutim, ni nakon četvoročasovne borbe prijedorski ljekari nisu mogli sanirati teške povrede. Previše je iskrvario!

Slađenko Tubin nebrojeno puta dokazao je koliko je hrabar, smion, požrtvovan... koliko je bio čovjek u onom najpozitivnije mogućem pogledu. I drugi akteri ove priče doista su hvale vrijedni heroji, koji su svojim životima štitili jedni druge, pomagali kako to samo čestiti i požrtvovni ljudi mogu činiti. Zato sam ovu nesvakidašnju priču morao podijeliti prije negoli sam to mislio - prije sahrane.