Ko ubija u Policijskoj Srpskoj?

Piše: Borislav Radovanović

Na Dan Republike Srpske pokazaše nam silne policijske ešalone i kazaše da je to stub naše bezbjednosti. Koliko smo doista sigurni govori podatak da je u periodu 2013.-2017. godine u Srpskoj počinjeno 113 ubistava. Za isti period u dvostruko brojčanojoj Federaciji BiH registrovano je 114 ubistava. Samo jedno više! Pritom približno isti broj policajaca Federacije mnogo kvalitetnije štiti živote građana koji ih plaćaju.

Nisam ljubitelj statistike, a posebice sam skeptičan prema "friziranim" policijskim podacima. Kada me "statistički uvjeravaju" da je policija Republike Srpske dvostruko uspješnija od kolega u Njemačkoj ili Japanu uvijek isto pitam: "Ima li iko u svijetu spreman  prihvatiti to kao realnost?". No, mi i živimo u zemlji (BiH) kakva nema pandana.

Za cinika kakav jesam (priznajem!) očekivano je da koristi statističke podatke - inače "svijetlo oružje" naše policije. da lažove "tučem" onim šta sami prezentuju. Na prednjoj prezentaciji Federalne uprave policije jednostavno sam dodao komparativne podatke o broju krivičnih djela ubistava registrovanih od strane MUP RS (vidi foto).

Svako može sabrati i egzaktno provjeriti da li je policija Federacije za petoljetku od 2013. do 2017. godine registrovala ukupno 114. krivičnih djela ubistava. Na to sam dodao podatke iz godišnjih izvještaja policije Srpske i došao do zabrinjavajućih 113 ubistava. Zašto zabrinjavajućih?

Prosto, Federacija ima dvostruko više stanovnika, veću gustinu naseljenosti, razvijeniju urbanizaciju, međunarodnu prohodnost i druge faktore važne za analiziranje strukture kriminaliteta. Sa te pozicije sasvim logično možemo očekivati izraženiju kriminalnu problematiku. Posebno zbog činjenice da nam entiteti zapošljavaju približan broj policajaca.

Pa kako je onda moguće da Srpska "parira" Federaciji po broju počinjenih ubistava? Mislim u bruto pokazatelju. U osnovi trebalo bi da bilježimo bar dvostruko manje ovakvih zločina, a kad bi to iole ozbiljno proanalizirali približili bi se procjeni od tek jedne trećine. Samo poređenja radi Republika Srpska sa jedva 900 000 stanovnika plaća oko 7 000 policajaca, a to je analogno jednoj Norveškoj sa 5,2 ili Škotskoj sa 5,3 miliona stanovnika. Nećemo komparirati ekonomsku moć jer time neminovno dolazimo do pitanja: "Jesmo li uopšte normalni?!".

Ukoliko niste znali: bezbjednost se definiše kao usluga - dakle nešto šta se plaća. Ako ste u kafiću popili kafu zasigurno nećete konobaru dozvoliti da vam naplati viski, a opet kad je životna sigurnost u pitanju pojma nemamo ni šta smo naručili, a kamoli šta konzimirali i platili. Vidimo to po podatku da je ministar Dragan Lukač samo u prošloj godini zaposlio blizu 800 novih policajaca, a najavljuje i aktiviranje rezervnog sastava - normalno plaćenog! 

Dodik i Cvijanovićeva najavljuju osnivanje Službe nacionalne bezbjednosti, a već su oformili politički savjet koji će usmjeravati tu službu. Za neupućene: govorim o "specijalnoj policiji"  koja će primarno biti usmjerena protiv "nacionalno neispravnih osoba". Dopadalo se to nekom ili ne, ali vlast Republike Srpske dosljedno slijedi matricu vladavine Milana Nedića. Svima koji tvrde drugačije ostaje "na snazi" poziv da to raspravimo tv-duelom.

Elem, vratimo se na ključno pitanje - pitanje naših života. Broj krivičnih djela razlikuje se od broja žrtava, pa tako u posmatranom periodu imamo 120 ubijenih građana Srpske. I u Fedaraciji taj odnos premašuje na strani žrtava, ali je zanimljiv način prezentovanja podataka. Iz Federalnih izvještaja možete izvući mnoštvo informacija o strukturi počinioca, žrtava, sredstava, lokaliteta... Ovi "naši" se takvim stvarima ne žele zamarati. Posebno nećete doći do podataka o tzv. kriminalnim likvidacijama iako vidimo da to postaje sve teži društveni problem.

Ovim upravo dolazimo do esencije problema zbog kog ovaj tekst plasiram u datom trenutku. Nemamo još izvještaj MUP RS za 2018. godinu, ali objavljena je informacija za prvo polugodište. I tu vidimo da je za period januar-jun 2018. godine prikazano osam ubistava. Samo, to neuobziruje ubistvo Davida Dragičevića! On je po našim statističarima i dalje "samoutopljeni narkoman i kradljivac", a vjerovali ili ne - tako će biti evidentiran i u konačnom izvještaju za prošlu godinu. Ko ne vjeruje, neka provjeri. 

Baš kao što će Boško Vučenović ostati registrovan kao samoubica koji se u policijskom pritvoru objestio "fantomskim čaršafom". Ne mogu stalno ponavljati imena žrtava, ali ostaje činjenica da sam više puta za prijavljene "zadese" dokazivao (procesuirao) kako su ipak u pitanju "Teška ubistva", a statistički su to zauvijek ostali "zadesi". Baš kao što Zikriju Krkića i dalje vode kao počinioca dvostrukog ubistva u Trnopolju iako ga je sud oslobodio - uz konstataciju da je policija katastrofalno djelovala po tom teškom (i još uvijek nerazjašnjenom!) zločinu. Poenta je da analize i stratistike treba raditi mnogo, mnogo ozbiljnije.

Eto, ko o čemu, a ja o "mrskoj" Federaciji BiH. Komparacije radi u prvoj polovini 2018. godine registrovali su pet ubistava, na "našh" osam - bez Davida Dragičevića. Federalna uprava policije izlazi i sa kvartalnim izvještajima, pa vidimo da je od januara do septembra zabilježeno ukupno 12 ubistava. Elem, sva su rasvijetljena i procesuirana. 

Daleko bilo da hvalim kolege iz Federacije, a posebno zbog Dženana Memića i sličnih primjera stradanja djece, no, svaki tamošnji sličan slučaj u Srpskoj pomnožite sa dva. Možemo i o imenima ako treba. Elem, ključno pitanje ostaje: zašto u Srpskoj imamo dvostruko veći broj ubistava u odnosu na Federaciju? Za neupućene: parametar je broj ubistava na 100 000 stanovnika. Prosta matematika ukazuje da u jednom entitetu imamo udvostručenu učestalost ubistava spram drugog..

Kao ponosni Srbin nikada neću prihvatiti da postoji nekakav poremećaj u strukruri etniciteta i koji produkuje najteže zločine. Kao stručnjak još manje se želim baviti takvim konotacijama, a kao provjerljiv podatak podastirem kategoriju "pokušaja ubistva". U tom elementu manje-više u oba entiteta imamo proporcionalne trendove, baš kao i oko drugih vidova nasilnog ugrožavanja života i tijela. Samo ta ubistva predstavljaju problem na koji neko mora dati odgovore.

Struka obično izbjegava jednostavne odgovore na složena pitanja. No, neke stvari možemo podvesti pod poznate fenomene. Sve ex-jugoslavenske kvazidržave prema pravilima bezbjednosne struke imaju se smatrati "policijskim državama", a posebno uobzirivši parametar - broj policajaca na broj stanovnika. Elem, tu je Republika Srpska neprikosnoveni "rekorder". 

I kako to bezbjednosne doktrine tumače: za "policijske države" porast kriminaliteta je neminovna društvenoštetna posljedica. Da, fenomen "policijskih država" neminovno prati opšta kriminalizacija, povećana ugroženost, bezvlašće i ino. Znači, ukoliko Dragan Lukač ovim trendom nastavi povećavati policijske snage (aktivne i rezervne) dosegnućemo nivo "svepolicijske države". Ako još Dodik nastavi sa "bezbjednosnom politikom" u stilu Milana Nedića - ljudi ne piše nam se dobro! Jeste da Republika Srpska zadnjih par godina kontinuirano bilježi trend pada ubistava, ali sve manje je i onih koje ovde potencijalno mogu ubiti (demografski). I biće ih sve manje...