Lukačovo "sakaćenje" Ćuluma

Piše: Borislav Radovanović

Godinama ukazujem koliko je opasno potiranje funkcije Direktora policije MUP RS od strane ministra, a zarad jačanja političkog uticaja Dodikovog režima na rad policije. Sad jednostavnim šematskim prikazom prezentujem kakvo je "sakaćenje" policije ministar Dragan Lukač načinio u samo jednom danu, a to je tek stvaranje pretpostavki za predstojeće puno uspostavljanje "partijske policije". Kako kao društvo zamišljamo da direktor policije materijalizuje pravo na neposredno upravljanje policijom, ako ministar iz samo njemu znanih interesa može ovako "obezglaviti"  sve ključne osnovne organizacione jedinice policije? No, to je tek jedno od teških pitanja kakva otvara ovaj tekst.

Prema važećim propisima direktor policije je jedini nadležan za rukovođenje/upravljanje policijom. To čini direktno ili preko načelnika osnovnih organizacionih jedinica u sjedištu  ili izvan sjedišta MUP-a. Na šematskom prikazu crvenim X-ovima označio sam sve organizacione jedinice preko čijih načelnika Darko Ćulum ostvaruje posredno upravljanje poslovima i zadacima policije, a koje je Lukač "obezglavio jednim potezom pera". Pritom, smijenio je 10 načelnika koji su podređeni direktoru Ćulumu, a samo jednog iz njemu podređene službe. Zanimljivo?! 

Iz prednjeg prikaza sasvim jasno vidimo da je Lukač na prvom/najvišem nivou upravljanja policijom, u sjedištu MUP-a, "obezglavio" bukvalno sve uprave zadužene za tzv. linijsko djelovanje. Što se tiče vertikalnog/teritorijalnog principa smijenio je polovinu načelnika. I to samo u jednom danu, uz izjavu kako će smjenjivanje biti nastavljeno. U jednom danu prepolovio je broj načelnika koje je uopšte ovlašten postavljati i smjenjivati, i to one ključne, dok druga "sekundarna polovina" ima vikend za molitve - ukoliko im i Bog može pomoći.

Kakvo obrazloženje je ministar ponudio institucijama i društvu za ovakve radikalne poteze? Parafrazirano rekao je: "Može mi se!". I tu dokazimo do esencije problema na koji godinama ukazujem. Tokom prošlog mandata Lukač je pogazio ama baš sve profesionalne principe funkcionisanja policije, mijenjao propise i organizaciju, te širio sopstvenu moć nad tako važnom institucijom  Danas vidimo "rezultat" onoga šta smo mu kao društvo omogućili. 

U daljem ćemo sa pozicije struke malo detaljnije razjasniti kako smo došli u današnju poziciju. Kada je odlučio da proširi broj uprava u sjedištu MUP-a to je predstavljeno kao unapređivanje borbe protiv organizovanog kriminala i terorizma, kao najtežih izvora opasnosti po Republiku Srpsku. I to je društvo dočekalo "aplauzom". A šta je Lukač suštinski  izveo?  

Vidite, direktor policije za tzv. linjsko upravljanje po našem tradicionalnom modelu na raspolaganju imao je dvije ključne komponente - Upravu policije (uniformisane) i Upravu kriminalističke policije. Na tim mjestima nekoliko godina funkcionisali su Dragan Jevđenić i Siniša Kostrešević, profesionalci koji zasigurno nisu bili u kategoriji Lukačovih poslušnika/miljenika. Zato Lukač i širi krug uprava kakvima nastoji "zaobići" Jevđenića i Kostreševića, pa tako formira Upravu za organizovani i teški kriminalitet i Upravu za terorizam i ekstremizam. 

Kako je to šematski prikazano ove nove uprave po difoltu morale bi djelovati u okviru Uprave kriminalističke policije (kao što je to decenijama funkcionisalo) i hijerarhijski biti podređene istoj. No, Lukač svog ključnog kriminalnog saradnika Darka Ilića i zeta Nedaljka Luburu rangira na nivo Kostreševića, te ih izdvaja iz njegove nadležnosti. Zna se i zašto. Ilića ovako pozicionira u cilju sopstvenih kriminalnih interesa, dok zeta Luburu zarad obračuna sa političkim i i inim neistomišljenicima. Ovakvim paralelizmom u upravljanju policijom Lukač gradi poziciju "gospodara života i smrti". I to smo najbolje vidjeli u slučaju prikrivanja ubistva Davida Dragičevića, te teških nezakonitosti nad "PRAVDOM ZA DAVIDA" i svima koji su bilokako podržali ovu zajednicu.

U takvoj konstalaciji odnosa od Ćulum, Jevđenić i Kostrešević realno gledano dovedeni su u poziciju "il' se skloni, il' se pokloni". I manje-više "poklonili" su se Erdoganu Malom, ali to nije značilo i "Sultanovo" povjerenje - posebno prema Kostreševiću i Jevđeniću (zalud im politička podrška!). Istovremeno, vidimo i eliminaciju Boška Pandže sa pozicije Uprave za policijsku podršku, kao još jedne specijalizovane organizacione jedinice pod striktnom ingerencijom direktora policije. Znači, sa svih pet ključnih uprava linijskog rukovođenja u nadležnosti direktora policije ministar je smijenio načelnike. No, Lukačove ambicije su mnogo veće, pa time i širenje uticaja spušta na drugi nivo upravljanja.

Kada je nekadašnje centre javne bezbjednosti (osnovne organizacione jedinice izvan sjedišta MUP-a) izjednačio sa policijskim upravama ponovo je uslijedio "opšti aplauz" ministru što unapređuje rad policije, iako za takvu ocjenu nije bilo nikakvih realnih osnova. Bukvalno nikog nije interesovalo to što Lukač zadire u osnove organizovanja kompletnog državno-represivnog aparata. Po centrima javne bezbjednosti, koji nisu tek tako nazvani osnovnim organizacionim jedinicama izvan sjedišta, kod nas su tradicionalno/principijelno orzanizovani okružni sudovi, okružna tužilaštva, okružni zatvori... 

Tako je Prijedor dobio sud i tužilaštvo okružnog nivoa, a nije zatvor i to samo zbog Lukačove (samo)volje da promijeni osnovne principe organizovanja policije. On je sve "skalabudžio" pod novi termin - policijske uprave. Potom je bukvalno za trajanja jednog mandata udvostručio broj tih novih osnovnih organizacionih jedinica (policijskih uprava) čije načelnike on postavlja svojim rješenjima. Kako to djeluje u praksi?

Preko 20 načelnika uprava u i izvan sjedišta MUP-a ministar postavlja svojim rješenjima. Potom svi oni podređene raspoređuju spram aman ničim propisanih aršina (ili uz gruba kršenja propisa). Direktor samo formalno, više figurativno, odlučuje o pozicijama unutar policijskih uprava - od policajca do najviših rukovodioca. Oni koje je Lukač postavio svojim rješenjima raspoređuju niže kadrove prijedlozima raspoređivanja. Na te prijedloge Jevđenić i Kostrešević daju saglasnost, a potom Ćulum donosi rješenja o raspoređivanju. 

No, tu je važno znati da Ćulum, Jevđenić i Kostrešević nisu u mogućnosti direktno raspoređivati kadrove - mimo volje Lukačovih "miljenika". Mogu samo odbiti prijedlog, ali ovi jednostavno na isti prijedlog stave novi datum i ponovo ga šalju. Nekada je i postojalo svojevrsno "nadmetanje u istrajnosti" između načelnika centara i direktora policije, pa su neki prijedlozi bili zanavljani i 5-10 puta - sve dok direktor ne bi popustio. Toga odavno nema, posebno za Lukačova "vakta".

U daljem valja znati da su svi načelnici policijskih uprava izvan sjedišta postavljeni od strane ministra Lukača. Dakle, po njegovim aršinima. I kao takvi svoje podređene pozicionirali su "sa koca i konopca", ali po volji ministra. Bukvalno su razorili sve šta je iole vrijedilo u toj našoj policiji, međutim po započetim smjenama vidimo da Lukač želi i više od toga. Za odgovornog, čestitog i apolitičnog policajca više neće biti mjesta u MUP-u i u to ne treba sumnjati.

Sviđalo se to nekom ili ne, ali u policiji će moći o(p)stati samo oni spremni da podmeću dokaze kao u slučaju ubistva Davida Dragičevića, te oni koji su spremni brutalno prebijati sve ministrove neistoimišljenike kao u slučaju "PRAVDE ZA DAVIDA". Ili, da sprovode zabrane okupljanja bez da smiju zatražiti na uvid akt zabrane kako bi uopšte znali šta da čine. Normalno, računajući i one spemne da pucaju u slučaju sasvim izvjesne istrage o dešavanjima iz prošle godine.  

Malo stariji profesionalci sjećaju se da je istraga o melverzacijama u izgradnji zgrade vlade spriječena spremnošću policije na krvoproliće ukoliko organi države pokušaju kakvo pretresanje i izuzimanje dokaza. Da, nema prostora za sumnju oko razloga aktuelnog "integrisanja policije" do nivoa upotrebe vatrenog oružja protiv svakog ko se suprotstavi ili ma kako ugrozi Dodikov režim. Jedini koji su objektivno morali biti smijenjeni su Lukač i Ćulum, a vidimo da se smjenjuju kadrovi za koje nesumnjivo znamo da su Lukačovi ljudi i lojalni režimu. Samo, naredni period donosi izazove kakve "obični poslušnici" nisu spremni anulirati, pa moraju nastupiti još grđi i bezobzirniji.

Elem, šta nam je činiti? Za druge mi nije poznato, ali od mene "partijska policija" može samo očekivati još veći otpor i nove demonstracije da ih se ne bojim. Uostalom, nemam predstavu kakvom "reorganizacijom" policije bi Lukač uopšte mogao zastrašiti me. Strah postoji samo na jednoj strani - njegovoj! Nije ovo izraz slobodne volje i želja, nego posljedica straha, panike i dobrano - kokaina.