Davor Dragičević "živi" da bi ispunio obećanje dato ubijenom sinu!

Piše: Borislav Radovanović

Nakon neuspješne likvidacije opasnog svjedoka Davora Dragičevića danima posmatramo kako su najgrlatiji zagovornici raznih teorija zavjera redom zanijemili. Valja im se pripremiti za teške dokaze sa kojima će ih Davor neminovno suočiti. Primjera radi, Darko Ilić, Dragan Lukač, Dalibor Vrećo i drugi saučesnici za pripremanje otmice i ubistva Davida Dragičevića  znali su još 17. marta prošle godine. Uoči otmice! Treba li preko toga objašnjavati zašto ovako bezobzitno atakuju na Davorov život? Ako se "životom" može nazvati materijalizacija obećanja datog ubijenom sinu.

Moramo se prisjetiti šta su javno tvrdili najmoćniji ljudi Republike Srpske, prije negoli su od straha zanijemili. Optužiše Davora za ugrožavanje sigurnosti Lukača i Ilića, a potom i formalno prijaviše da je "podstrekavao na rušenje Dodikovog poretka". Na kraju pozamašne liste onih koji "instrumentalizuju" Davora dođoše i do mlađanog Draška Stanivukovića. Pritom računaju da je narod zaboravio ko je prvi prišao Davoru i pokušao ga izmanipulisati.

Nepobitna činjenica je da su Davoru prvi prišli Milorad Dodik, Dragan Lukač i Darko Ćulum. Istovremeno su aktivirali više svojih "igrača", a sve u namjeri da iskoriste prvobitni šok roditelja produkovan stradanjem djeteta. No, odreda ih je Davor isprovaljivao i "zahvalio" im se na "pomoći". I danas takav ljudski ološ optužuje nekog da zloupotrebljava ucvijeljene roditelje i porodičnu tragediju. To samo o njima govori i ništa više!

U stvari njihov ključni problem počiva na činjenici da ih je Davor zapleo u lažima i fingiranjima do nivoa u kom zbog "domino efekta" ne smiju žrtvovati ni najmanjeg aktera zločina, a korpus dokaza u krivičnom predmetu samo raste i raste. Pritom, ponajviše dokaza dostavio im je sam Davor. Samo zato su par mjeseci pripremali njegovu likvidaciju, a kako i formalnim svjedočenjem ne bi produkovao "domino efekat" kog se panično boje.

Moram prvo istaći kako neću objelodanjivati dokaze kakvima Davor raspolaže, a naprosto jer to nije moja uloga. Moje je da, baš kao i stotine hiljada drugih, da pomažem i podržavam borbu roditelja za istinom i pravdom povodom ubistva njihovog djeteta. I nikad nisam izašao iz tih okvira. Tako i ovoga puta ukazaću na neke svima znane podatke, te ih samo pravno "izoštriti" do pitanja od kog će kad-tad morati krenuti istraga ovog zločina. Mislim na zakonitu i profesionalnu istragu, kad Želimir Lepir i Dalibor Vrećo budu u pritvoru.

Čak sam u svojoj izjavi to apostrofirao kao polazište uz isticanje da je Davor Dragičević sljedeći svjedok koji to može dodatno dokazno argumentovati. I zato je izostalo njegovo svjedočenje, a uslijedio progon u cilju sprečavanja dokazivanja. Mogao bih sad u nedogled obrazlagati povezanost određenih dokaza i činjenica, ali ću se fokusirati samo na jednu dimenziju.

Ono šta sam više puta pisao u svojim tekstovima pod krivičnom i materijalnom odgovornošću izjavio sam i u tužilaštvu. Konkretno: predmeti iz kuće Rađenovih podmetnuti su u Karanovom zavodu! Ne prilikom i nakon uviđaja, nego striktno u prostorijama zavoda. A ko je uopšte mogao podmetnuti lažne dokaze? Ista ona policija koja je 25. decembra na Davidovom trgu onako brutalno gazila po ženama i nejači. Neki su servilni oko podmetanja dokaza, a drugi u prebijanju naroda. Ima li suštinske razlike?

Danas nepobitno možemo dokazati da je istražna radnja uviđaja 24. marta prekinuta po naređenju Darka Ilića, a samo kako bi došli u priliku da sutradan podmetnu dokaze lažne krađe iz kuće Rađenovih. Očekivano, neću obrazlagati detalje, ali zna se kakvu odgovornost povlači kad neko sa mojim formalnim obrazovanjem i iskustvom u krivičnoim stvarima javno tvrdi da nešto može dokazati. 

Šta to javno tvrdim u procesnom smislu? Konkretno: policija je zajedno sa Rađenima najkasnije (podvlačim: najkasnije!) noću 17./18. marta fingirala nepostojeću krađu. Znači, neko je prije toga morao planirati, pripremati i organizovati otmicu Davida Dragičevića, a koja je rezultirala monstruoznim mučenjem i ubistvom. Nepobitno u pitanju su oni koji su Davida lažno optužili za krađu, koji su podmetali dokaze, a na kraju onako brutalno prebijali nedužne ljude i Davora Dragičevića prijavili za "podstrekavanje na rušenje zločinačkog poretka". Da nije možda Draško Stanivuković "podstrekavao" policiju da podmeće dokaze? Pa nismo djeca da vjerujemo u bajke.

Dakle, da ovo polako rezimiramo. Postoji referentan korpus dokaza (veći broj materijalnih dokaza i dokaznih sredstava) da je policija prije obdukcije u Karanovom zavodu (čak uz njegovo saučestvovanje!) podmetnula predmete za koje tvrde da potiču iz kuće Rađenovih, odnosno iz izmišljene i lažno prijavljene krađe. Na to dolaze lažni dokazi da je David u kritično vrijeme uopšte bio na Laušu, a opet znamo ko ih je nezakonito pribavio i sa kojim ciljem. 

Znači, sad znamo zbog čega su Ilić i Karan prekinuli radnju uviđaja, pa sve do niza sumnjivih preduviđajnih radnji kakve će istraga morati još kako razjasniti. Neću dalje ulaziti u detalje, ali moram istaći kako sam u ranijim tekstovima ukazao na stotine kontraverzi kakve će istragom morati biti razjašnjene. No, poenta je i bez toga jasna.

Možemo li kao društvo prihvatiti da roditelj monstruozno ubijenog djeteta danas se krije kako bi sačuvao goli život i to samo zato što je razotkrio gro manipulacija vrha vlasti Republike Srpske u nastojanju da ubistvo lažno predstave kao zadesnu smrt? Pritom, nema dilema oko toga da Davor Dragičević nastoji preživjeti samo kako bi svjedočio u krivičnom postupku i na sudu podastro dokaze koje je pribavio i teško sačuvao. Hiljade nas smo svjedoci da Davor nikog nije pozivao na bilošta, a postoje i snimke svih dešavanja. Postoje i snimke našeg prolaženja pored namjerno neadekvatno zaštićenih najviših institucija Republike Srpske i svako može vrlo lako spoznati istinu.  

Znači, ako Davor Dragičević nekog ugrožava onda je to kompletan zločinački režim Republike Srpske, a njihovu slobodu jedino "ugrožava" dokazima zbog kojih redom treba da robijaju. Uostalom i danas stoji otvoreno moje pitanje Miloradu Dodiku da li bi pristao na poligrafu odgovoriti na nakoliko pitanja. Ključno pitanje i danas glasi: da li je još 27. marta, kada je došao da izrazi saučešće, znao da je David Dragičević ubijen, pa čak i zašto je ubijen? Druga pitanja može doznati ako pristane na poligrafsko ispitivanje.