JAVNO PITANJE MAHMUTU ŠVRAKI: Gdje je svjedok Davor Dragičević?!

Piše: Borislav Radovanović

Vrijeme je da javno upitamo Glavnog republičkog tužioca Mahmuta Švraku: gdje je Davor Dragičević - ključni svjedok u predmetu "Teško ubistvo" Davida Dragičevića? Potom, zašto Davor kao oštećeni, prijavitelj i svjedok u tom predmetu mora skrivanjem izbjegavati fizičku likvidaciju kakva mu je očigledno pripremljena? Je li saučesničko pomaganje prijavljenima Lepiru, Vreći, Lukaču, Ćulumu i Iliću "u opisu poslova" Glavnog republikčkog tužioca? I, napokon, kad Švraka misli podnijeti ostavku?

Ključni problem Republike Srpske nije u tome što preko devet mjeseci Glavni republički tužilac Mahmut Švraka radnjama nečinjenja omogućava zločinačkom udruženju organizovanom unutar organa krivičnog gonjenja da realizuje svoj kriminalni naum sprečavanja vođenja istrage oko "Teškog ubistva" Davida Dragičevića. Problem je što Švraka radnjama umišljajnog činjenja pomaže zločincima, odosno što djeluje kao njihov saučesnik.

Da bi javnosti bilo kristalno jasno o kakvom teškom društvenom problemu ovde govorimo pozivam Mahmuta Švraku da se izjasni oko vrlo jednostavnog pitanja: da li u predmetu pod nezivom "Želimir Lepir i drugi", broj T12 1 KTK 0000686 18, postoji osnov sumnje da su prijavljeni Želimir Lepir, Dalibor Vrećo, Dragan Lukač, Darko Ćulum, Darko Ilić i Dalibor Ivanić počinili krivična djela za koja smo ih Davor Dragičević i ja dopunom prijave od 20.08.2018. godine procsuirali? Postoji ili ne postoji?! 

Obaveza prijavitelja nije da prijavom dokazuje postojanje osnova sumnje kao pretpostavke započinjanja krivičnog gonjenja, nego to trebaju tužilaštvo i policija procesno utvrditi, ali smo Davor Dragičević i ja potrudili se i vrlo jasan osnov sumnje dali Glavnom republičkom tužiocu. I oko postojanja prijavljenih krivičnih djela i oko odgovornosti prijavljenih za ista.

Elem, krivični predmet "Teškog ubistva" Davida Dragičevića sa pozicije dokaza i činjenica bio bi mnogo zasnovaniji da je Republičko tužilaštvo za preko četiri mjeseca realizovalo one radnje koje smo predložili prijavom. Jednostavnom Naredbom za prikupljanje dokaza i obavještenja, a imali su osnov i za donošenje Naredbe o sprovođenju istrage, mogli su za maksimalno 10 dana odraditi procesne radnje predložene prijavom. 

Kakav je problem sačiniti akt kojim se od Narodne skupštine traže transkripti koje smo predložili kao dokaze? Zamislite koliko je prijava dokazno jaka kad se zasniva na transkriptima sjednica parlamenta! Potom, je li problem pozvati Davora Dragičevića da preda one dokaze za koje je nesporno da ih želi predati, a opet se tiču dešavanja u parlamentu? Napokon, koliko vremenski treba da bi se saslušalo osam-devet svjedoka koje smo predložili?  Sveukupno deset dana, a prošlo je evo preko četiri mjeseca.

Da Mahmut Švraka i njegovi "intimusi" rade ono šta im zakon nalaže i za šta ih građani plaćaju prijavljeni Lepir, Vrćo, Lukač, Ilić i Ćulum već bi dva-tri mjeseca bili u pritvoru, pa time i spriječeni u daljem vršenju krivičnih djela, u uticaju na svjedoke i uništavanju dokaza. Umjesto toga Švraka im je omogućio da nezakonito hapse i progone svjedoke (konkretno Davora Dragičevića i Branislava Borenovića), da ih neosnovano optužuju, ma da se ponašaju kao kadije koje i tuže i presuđuju. 

Moguće je da neko neupućen pomisli kako iznosim paušalne i tendenciozne navode, ali to nije tako. Odlično sam upućen u krivični predmet i govorim "jezikom činjenica". No, ukazaću i na nekoliko javno dostupnih podataka koji dodatno potkrepljuju moje navode.

Poznato je da Okružno tužilaštvo u Prijedoru, upravo po odluci Mahmuta Švrake, postupa po prijavi Lukača i Ilića za "ugrožavanje sigurnosti" od strane Davida Dragičevića. Davor i njegov advokat javno su saopštili da im tužilac nije predočio niti jedan jedini dokaz ili spis, šta je bio zakonski obavezan, čime im elementarno nije omogućio da iznose odbranu.

Problem nastaje 25.12.2018. kada Davora lišavaju slobode po tvrdnjama Lukača da ga i dalje "ugrožava". Pravno, to se jedino moglo podvesti pod produženo krivično djelo, a to znači da je Davor na dalje postupanje MORAO biti sproveden u Prijedor tužiocu Damiru Mahmutoviću . Međutim, Lukaču, Ćulumu i ostatku zločinačkog udruženja omogućeno je da rade šta im drago. Tako oni odlučuju da Davora sprovedu u banjalučko tužilaštvo pod kontrolom njihovog saučesnika Želimira Lepira. 

Dakle, Mahmutu Švraki je izvanredno poznato kako i koliko su Želimir Lepir i pojedini tužioci njegovog tužilaštva saučesnički involvirani u krivično djelo "Teško ubistvo" Davida Dragičevića. On je odlučio koje tužilaštvo će postupati po prijavi Lukača i Ilića (prijedorsko), a vidio je gdje Davora sprovode i zna da to nije pravilno, da je ugrožavajuće i pravno krajnje neprihvatljivo. Je li Švraka ičim reagovao?

I potonje Švraka nijemo posmatra šta čine zločinci koje smo Davor i ja prijavili, a jedino njemu na svijetu vaskolikom nije jasno da je cilj eliminacija svjedoka i nastojanje da se dokopaju dokaza u posjedu tog svjedoka. U stvari sve je Švraki jasno, ali se ponadao da će kriminalni naum uspjeti i zato je u tome svjesno, umišljajno i činjenjem saučestvovao.

I šta bi sad Davor Dragičević trebao činiti? Da se "preda" tužilaštvu? Eto Ifet Feraget i drugi Davorovi pravni zastupnici kontaktirali su višestruko i prijedorsko i banjalučko tužilaštvo oko takve mogućnosti. Međutim, Lukač i Ćulum javno objaviše kako oni odlučuju umjesto tužilaštva. Čuj, predali su izvještaj tužilaštvu, a potom izjavljuju da "nema  pregovora". Pa ko je tražio bilokakav kontakt ili mišljenje od Lukača ili Ćuluma? Odakle im uopšte ideja da se miješaju u odluke tužilaštva ili da vrše uticaj na tužilaštvo? Može im se kad na mjestu Glavnog republičkog tužioca imaju Mahmuta Švraku.

Za kraj apostrofiraću da sam i Mahmuta Švraku prijavio za krivično djelo "Zločin protiv čovječnosti" na štetu "PRAVDE ZA DAVIDA", a prednji navodi su od sekundarnog značaja za dokazivanje njegove ukupne odgovornosti za ovaj zločin u ingerenciji Međunarodnog krivičnog suda u Hagu. U ovom tekstu striktno sam se fokusirao na "Teško ubistvo" i postupak po tom krimenu, dok ću se odgovornošću Mahmuta Švrake za "Zločin potiv čovječnosti" tek baviti. Ili je neko pomislio da sam podnio prijavu u kojoj ne mogu dati osnov sumnje i oko postojanja djela i oko odgovornosti prijavljenih. 

Elem, u ovom trenutku od nemjerljivog značaja je da Davor Dragičević ostane živ i zdrav, a kako bi kao ključni svjedok odradio ono šta niko od nas nije u poziciji. Znaju to zlikovci i samo zato atakuju na njegov život. Sa druge strane i Davoru je odlično znano kakav "zadatak" ga čeka - ispunjenje obećanja datog ubijenom sinu. I to tako što će sve odgovorne za ubistvo "poslati" na višedecenijsko robijanje. Naše dosadašnje procesno djelovanje u stvari svodilo se na stvaranje procesnih pretpostavki za vođenje zakonite istrage, jer bez toga bilo bi krajnje kontraproduktivno (o)davanje dokaza i saznanja. 

Pa uništili su sve dokaze kojih su se domogli i zar zločincima i saučesnicima treba omogućiti da unište i ovo šta je preostalo/sačuvano? Davor toliko naivan nije! U stvari moramo obaviti samo još jednu procesnu radnju, a to je dokazati kako Bosna i Hercegovina nije sposobna adekvatno procesuirati "Zločin protiv čovječnosti" - šta je i formalna pretpostavka za angažovanje Međunarodnog krivičnog suda. Odnosno za pokretanje međunarodne istrage, dakle, onoga šta smo u startu prepoznali kao nužnost ukoliko težimo da sve odgovorne stigne "ruka pravde". To automatizmom podrazumijeva i dobijanje pravne zaštite i pomoći za svjedoke i žrtve zločina, sprečavanje daljeg činjenja zločina i još mnogo toga. Zato samo metaforički Mahmuta Svraku pitam zna li gdje se nalazi Davor Dragičević, a u  iskrenoj nadi da to neće doznati sve dok ne završi u pritvoru.