STIŽE 9. JANUAR: Tako sam promišljao (IV)

Piše: Borislav Radovanović

Ovde sam Dodiku devet mjeseci unaprijed čestitao na izbornoj pobjedi za Predsjedništvo BiH, te na entitetskom i državnom nivou, ali striktno u kontekstu dila sa Donaldom Trampom. Ono šta Vučić nije shvatio ovde detaljno obrazlažem, ali i podsjećam na moje ranije objave kako je upravo Vučić preko Bajdena „smjestio“ sankcije Dodiku. I po ko zna koji puta ukazujem da ovi iz Saveza za promjene pojma nemaju o politici, a kamoli o geopolitici. Vrlo zanimljiv tekst, a opet uvod u naredni.

TEKST:

Četvrtak, 11. januar 2018.

Opšti izbori u BiH završeni: Čestitka Dodiku na pobjedi!

Već danas Miloradu Dodiku čestitam na pobjedi za srpskog člana Predsjedništva BiH, a njegovoj koaliciji na osvajanju vlasti na entitetskom i državnom nivou. Dodikov dogovor sa Trampovom administracijom, a zbog kog je Brajan Hojt Ji podnio ostavku, već danas je neupitan i predstojeći izbori u tom domenu biće tek puka farsa.

U tekstu „Novogodišnja čestitka Dodikovim taocima“najavio sam da će ključna pitanja opštih izbora u BiH biti razriješena do početka proljeća i to u Vašingtonu. Prve reakcije na Dodikovu „provjeru dogovora“ sa Trampovom administracijom u vidu onako spektakularnog obilježavanja Dana Republike ukazuju kako više nema prostora za sumnje i špekulacije.

Obilježavanje Dana Republike Srpske svečenim defileom sa čak 1 800 učesnika, a u dobroznanim uslovima odluke Ustavnog suda BiH i međunarodnih „pritisaka“, možemo okarakterisati kao politički hrabar potez. No, ipak bi to primarno trebalo percipirati kao čin pragmatizma – egzaktnog provjeravanja prethodnih političkih dilova.

Šta je Milorad Dodik tačno provjeravao ovakvom manifestacijom moći povodom Dana Republike Srpske? Na jednoj strani Dodik i Obrad Kesić uopšte ne teje da sa Trampovom administracijom pregovaraju oko daljeg Dodikovog političkog bitisanja, a za kakvo je ključna stvar ukidanje sankcija. Imamo čak i javno potvrđenu prepisku između Dodika i Donalda Trampa (Dodikova pisma).

Na drugoj strani američka ambasadorka Morin Kormak i „zamjenik pomoćnika ko zna čega“ Brajan Hojt Ji zalagali su se za uvođenje „briselskih sankcija“, odnosno za širenje sankcija prema Dodiku. Konkretno, borili su se za Dodikovu potpunu političku eliminaciju.

Prve reakcije različitih centara moći eklatantno su pokazale Dodiku koliko se može pouzdati u dogovore sa Trampovom administracijom. Hojt Ji je shvatio kako je „zaobiđen“ u domenu pregovaranja, pa u konačnici poražen i doista pretvoren u „olupinu“ (kako ga je Dodik nazvao). Zato je i podnio ostavku!

Morin Kormak je odlučila povinovati se volji šefova i iz saopštenja američke ambasade vidimo da samo što Dodiku nije čestitala praznik. Bakir Izetbegović je zalud pozivao Tužilaštvo BiH, ali ova institucija (pod neupitnom kontrolom Amerikanaca) ostala je nijema.

Kad pogledamo izjave (ili „ćutanje“) različitih međunarodnih zvaničnika „briselskih sankcija“ nema ni u naznakama. Dakle, Milorad Dodik je provjerio stvarno stanje stvari i dobio odgovor kakav je priželjkivao.

Daljih sankcija protiv njega neće biti, ukidanje postojećih je sve izvjesnije. Sad sasvim relaksirano može ući u sljedeći projekat koji će mu osigurati izbornu pobjedu, a u pitanju je izmjena Ustava Srpske.

To je sljedeći ustupak koji će Trampova administracija učiniti Dodiku. Daleko bilo da će doći do radikalnih ustavnih izmjena ili bilokakvih odstupanja od Ustava BiH. Primjera radi promijeniće dvije i po decenije postojeću ustavnu budalaštinu prema kojoj je Sarajevo glavni grad Republike Srpske.

Potom će u ustav uvrstiti entitetko pravo na referendumsko odlučivanje, šta u biti nije u suprotnosti sa Ustavom BiH i međunarodnim pravom. To će javnosti biti predstavljeno kao „ono šta se ne izgovara“, a u pitanju je tek uvrštavanje jednog opštepriznatog demokratskog instrumenta u ustavnu materiju. Pojedine odredbe novog ustava biće predstavljene kao vraćanje oduzetih nadležnosti Republike Srpske, ali će se sve to svoditi na čistu „kozmetiku“.

No, kako god izgledao prijedlog ustavnih promjena u nepovoljan položaj dovodi Savez za promjene. Ukoliko izglasaju prijedlog potvrdiće Dodikovu hrabrost, državotvornost i u konačnici političku dominaciju. Ako glasaju protiv – zna se „izdajnici“.

Za kraj ostaje pitanje: šta Donald Tramp dobija Dodikovim pozicioniranjem kao ključnog političkog aktera. Prvo, obezbjeđuje dalji proces pristupanja BiH u NATO. Ovde treba znati da je NATO u BiH kao garan mira stacioniran još od Dejtonskog sporazuma i danas djeluje u neizmijenom pravnom okviru (samo sa smanjenim snagama).

Druga, mnogo važnija, komponenta dila Tramp-Dodik ogleda se u smanjenju ruskog uticaja u BiH. Ovde valja istaći činjenicu koja je široj javnosti promakla: ugašen je sajt „Fonda strateške kulture“. Zašto? Pa Dodik ga je prestao finansirati.

Za neupućene sajt ovog „fonda“ proizvodio je sve te silne mantre od Dodikovoj sprezi sa Vladimirom Putinom. Tu su objavljivani tekstovi maga geopolitike svjetskog glasa i Putinovog savjetnika Aleksandra Dugina, koji je Dodika veličao do nivoa „čuvara pravoslavlja broj dva“ (odmah iza Putina).

U daljem glavni kolumnisti ovog sajta bili su Dodikov profesor i mentor Nenad Kecmanović, „bezbjednjaci“ Predrag Ćeranić i Dževad Galijašević, Lazanski i slični. Dok nisu doznali za moje stavove o Dodiku urednici su čak preuzimali i moje kritičke tekstove o klanu Izetbegovića ili geopolitičke analize.

No, ovaj sajt je bio „rasadnik“ tekstova o dvije suštinske Dodikove mantre. Prvo o njegovom uticaju kod Vladimira Putina, te, drugo, o ugroženošću Srpske „obojenim revolucijama“ iniciranim iz Sjedinjenih Država.

Brojni proruski i prosrpski sajtovi Srbije preuzimali su tekstove sa Fonda strateške kulture i tako širili ničim utemeljene mantre. E sad je Dodik odlučio da je svemu tome kraj i ugasio ovaj medij. Istovremeno, mogim medijima u Srbiji će prestati pristizati donacije jer Dodiku više nije potrebno njihovo mantranje.

U konačnici sve se svodi na kapital i dominaciju. Sjedinjene Države sve teže se nose sa kinesko-ruskim investicionim, energetskim, industrijskim, tehnološkim i infrastrukturnim projektima. Na tom planu Srbi trenutno igraju iznimno važnu ulogu (nešto slično kao pred Veliki rat), pa je Trampu potreban pouzdan srpski lider koji će diverzivno ili subverzivno djelovati. Nepobitan ekonomski zamajac Srbije nikako ne smije biti prenesen na Bosnu i Hercegovinu.

I kad smo već kod Srbije nije na odmet istaći činjenicu da je kompletan politički vrh Srbije izbjegao prisustvo na Dodikovoj „paradi“. Zašto? Kako sam to davno objavio Aleksandar Vučić je preko tadašnjeg potpredsjednika SAD i svog velikog prijatelja Bajdena dobrano saučestvovao u uvođenju sankcija Dodiku. Zar da danas „uveličava“ Dodikovu pobjedu i svoj poraz?