Pruži ruku anđelu.

Piše: Borislav Radovanović

Dragi moji, svima zahvaljujem na upućenim čestitkama i porukama, pa i onima čije će uslijediti danas i sutra. Znate koliko Vas volim i poštujem i da bih najrađe svakog ponaosob prigrlio i poljubio, ali je nemoguće i na toliki broj poruka odgovoriti. 

Šta da Vam poručim na ovaj dan duhovnosti? Pogledajte samo u oči našeg anđela Davida i shvatićete ono šta nisam sposoban riječima prezentovati. Iz Davidovog pogleda i osmjeha osjetićete ljubav jednog anđela, a šta da čovjek poželi preko toga na ovaj dan kada svako od nas treba zagledati se u dubinu sopstvene duše? Zar nije najbolje da Vas na putu sagledavanja sopstvene unutrašnjosti, i to povodom vašeg životnog puta, vodi jedan anđeo?

Danas nam po jednom kalendaru dolazi dan kakav smo po drugom imali prije dvije sedmice, a imamo ga i u inim kalendarima. Nisu važni kalendari jer su to tek ljudska sredstva za mjerenje vremena, pa čak nije pretjerano bitno da li ili kako vjeru prezentujemo. Nemojmo zaboraviti da smo svi mi zajedno potomci onih Slavena koji su hrastovo drvo palili u čast vrhovnog boga Peruna.

I nemojmo se lagati. Niko od nas nije apsolutni ateista, baš kao što nismo ni bespogovorno vjerujući. Mi smo tek ljudi sa svim manama i vrlinama karakterističnim za našu vrstu. Elem, ni to, baš kao ni kalendari, nije važno za ono po čemu su ovakvi dani karakterističani.

Sušina je da nekad moramo zastati, zaustaviti vrijeme i bar na kratko odgoditi sve druge fizičke i mentalne čini, te  zagledati se u sopstvenu unutrašnjost. I tad sebi trebamo postaviti samo jedno jedino pitanje:

JESMO LI NA DOBROM PUTU?

Vijernici će vjerovatno pomisliti kako govorim o dosezanju raja, ali nije poenta na CILJU, nego na PUTU. Svako ko kao imperativ postavi dosezanje cilja zalutaće usput - vjerujte mi. Važno je kretati se stazom koju su milijarde njih utabavale hiljadama godina prije nas. I pratiti ko zna kad postavljene znakove pored puta.

Na svakom znaku pored puta kojim hodimo piše: "Voli čovjeka", "Budi častan", "Marljivo uči", "Pristojan budi"... Imate i znake zabrana: "Ne ubij", "Ne kradi", "Ne laži"... Kad se to ovako predstavi djeluje čak jednostavno, ali mi svi znamo da nije tako. Zato ponekad moramo zastati i provjeriti jesmo li zalutali, jesmo li na dobrom putu uopšte. 

Važno je provjeriti da nismo zalutali i krenuli putevima sa znakovima zabrane. Ako je neko pogrešno skrenuo pravcem laži, a kakav je problem? Važno je shvatiti "pogrešno skretanje", te se jednostavno vratiti na pravi put. E zbog tog vraćanja na "staru dobru magistralu" moramo zastajati i provjeravati gdje smo tačno. Ako to budemo činili u punoj brzini zabićemo se u neku tešku prepreku i nastradati. 

Znači, hoćemo li doći do kraja puta ili do neke dionice koju smo odredili kao cilj najčešće odlučuju više sile, ali nama nema druge nego kretati se dobrim putem. Svi drugi putevi ne vode u Rim kako to lakomislenici misle, nego u onaj "Rim" simbol malo hljeba i mnogo igara. U "Rim Propasti", u "Vavilon Grijeha". 

Elem, ponekad nam ni znakovi pored puta, pa ni zaustavljanje i orjentisanje neće pomoći u traženju dalje putanje. Zato Bog stvori anđele da nas uzmu za ruku i uprave gdje i kako treba. Neću danas da se bavim onim drugima što nas vode u stranputice, neka ih za neki drugi dan. Danas bih vam samo preporučio da pogledate u oči našeg anđela Davida, a sve će vam se ka'sti samo. Osjetićete to šta neminovno dolazi, a onda samo pustite anđela Davida da Vas povede ka pravom putu. 

Za kraj ponavljam: nisam mogućan riječima opisati ono šta vam želim, ali kad pogledate oči i lice anđela, pa makar to bilo sa fotografije, osjetićete sve šta vam želim na današnji dan.

МИР БОЖЈИ - ХРИСТОС СЕ РОДИ