Srbija je "NATO garant" obaveza Republike Srpske!

Piše: Borislav Radovanović

Ekskluzivno objavljujem sadržaj dokumenta kojim je Slobodan Milošević još novembra 1995. godine u Dejtonu garantovao da će Republika Srpska poštovati i ispunjavati sve obaveze prema NATO. Ista garancija je kasnije proširena na Kosovo i Metohiju, a realizuje se do dana današnjeg. Tragikomično ili ne, ustavno neutralna Srbija budno pazi da Srpska ne bi nešto zabrljala u odnosima sa Sjevernoatralskim vojnim savezom. Odlično je to poznato "neutralcima" Vučiću i Dodiku, zbog čega su njihova spinovanja i sluđivanja sopstvenog naroda posebno ogavna.

Iskreno se pitam dokle će Vladimir Putin trpiti dvoličnost srpske političke (kvazi)elite? Vidjeli smo kako je nedavno potegao do Beograda da bi Zapadu odaslao poruku ko je stvarni garant srpske vojne neutralnosti. No, nije na Putinu da umjesto srpskih institucija i lidera donosi odluke i saopštava ih NATO savezu. Vučić i Dodik moraju povući konkretne poteze, dok je na Putinu samo da osigura realizaciju istih. Elem, srpski "neutralci" decenijama jedno pričaju, a rade dijametralno suprotno, pa je razumljiva zabrinutost za Putinov prag tolerancije.

Niko tu nije naivan, pa tako i Vladimir Putin odlično zna kakve međunarodne obaveze su srpski lideri sa obe strane Drine preuzeli prije punih 23 godine. Odlično mu je poznato da se sve ugovoreno poštuje i danas, ali političar njegovog formata svakako razumije složenost međunarodnih odnosa i događanja. Zato i toleriše kojekakva politikanstva i mešetarenja, no nikome neće dozvoliti da ga neograničeno zamajava. Naprosto, Putin je ponosni Rus, a to je kategorija bitno različita od dvoličnih Srba koji vijekovima sjede na dvije-tri stolice.

Elem, da pređemo na stvar. Gotovo svakodnevno Milorad Dodik trsi se da bi čovjek pomislio kako je u pitanju međunarodni igrač ranga Kim Džonuna. Sjevernu Koreju, kako sam to svojevremeno predvidio, morao je ispoštovati i Donald Tramp, a naprosto zbog posjedovanja nuklearnog potencijala sposobnog da ugrozi SAD i čvrstih garancija Kine da će braniti tu zemlju. Ima li Milorad Dodik uopšte vojsku, a da ne govorimo o respektabilnim oružanim resursima? Još važnije: ima li ikakve konkretne garancije da će neko zaštititi Republiku Srpsku u slučaju ozbiljnog ugrožavanja?

Još od vakta Tomislava Nikolića potežem pitanje: zašto Srbija izbjegava jasno reći da će vojno intervenisati u slučaju ugrožavanja srpskog naroda i Republike Srpske? Kakav je problem da matična država osigurava narod izvan svoje teritorije (pogledajte Izrael), a posebno kada je u pitanju garant mirovnog sporazuma? Jok, čak ni Srbi na Kosovu i Metohiji nemaju nikakve garancije u slučaju ponavljanja pogroma iz 2004. godine!

Zato, sa druge strane, NATO ima garancije "zvaničnog Beograda" kakve se u kontinuitetu poštuju i ispunjavaju još od dejtonskih pregovora. Kasnije su čak proširene u odnosu na KiM. Na kraju teksta imate sadržaj prevoda na hrvatski jezik samo jednog dokumenta iz Opšteg mirovnog sporazuma za BiH, a to je tek "detalj" ukupnih preuzetih obaveza. No, iz sadržaja akta vidite da je Savezna Republika Jugoslavija garantovala NATO kako će Republika Srpska revnosno ispunjavati sve ugovoreno.

Današnja Srbija kao "pravna nasljednica" SRJ ispunjava ono šta je Milošević potpisao prije 23 godine. Ovo pravna nasljednica je pod navodnicima zbog diskontinuiteta u Ujedinjenim Nacijama. Znate da su bene (primjeren termin) tražile ponovni prijem, pa je Srbija od svih eks-jugoslavenskih država najmlađa članica UN. Elem, nije načinjen nikakav "diskontinuitet" spram međunarodnih ugovora sa NATO.

Dakle, dopadalo se to nekom ili ne, Aleksandar Vučić je danas formalni garant da će Republika Srpska biti servilna prema NATO. Mogu Vučić i Dodik mantrati šta im drago, ali ovakav odnos je pravno obavezujući i kao takav se revnosno sprovodi. I sprovodiće se sve dok Vučić i Dodik izbjegavaju povući minimalno tri političko-pravna poteza.

Radnja koju Aleksandar Vučić mora povući kako Srbija ne bi i nadalje bila "NATO garant" jeste donošenje odluke kako više neće poštovati obaveze koje su potpisane u međunarodnim ugovorima sa Sjevernoatlanskim savezom. Potom da u Brisel pošalje pismo sličnog sadržaja poput ovog na kraju teksta, ali kojim utvrđuje suprotnu volju.

Mora decidno navesti da je Republika Srpska entitet druge suverene države (BiH), tako da Srbija nema pravnog osnova uticati na volju konstitutivnih entiteta i naroda te zemlje, a kamoli davati kakve garancije. Posebno da "vojno neutralna" Srbija nadalje neće obezbjeđivati nekom vojnom savezu (čitaj: NATO) radnje neometanog prolaska kopnenih trupa, avio-preleta, komunikacija i ino. To je minimum onoga šta bi Vučić morao učiniti ako želi Srpskoj omogućiti slobodno izražavanje volje u domenu vojnog pozicioniranja.

U daljem dolazimo do minimuma onoga šta Dodik mora učiniti ukoliko teži ka promjenama u domenu međunarodnih pravnih obaveza. Nebojša Radmanović je po Dodikovom nalogu  još 2009. pismom od NATO tražio ubrzavanje MAP projekta i prijema BiH u taj vojni savez. Odluke predsjedništva države mogu se mijenjati samo odlukama istog tijela. Dakle, Dodik kao aktuelni predsjedavajući, bukvalno svakog radnog dana može predložiti sjednicu Predsjedništva BiH na kojoj bi se razmatrala odluka iz 2009. godine. Nije bitno kako će ta rasprava rezultirati, nego da Dodik od tijela kojim predsjedava bar zatraži održavanje sjednice.

Treća pravna radnja koja se očekuje od Milorada Dodika tiče se Zakona o odbrani BiH, kog je po nalogu istog tog Dodika potpisao Nikola Špirić. Ministarstvu odbrane zakonski je naloženo da realizuje radnje pristupanja BiH u NATO i normalno je da u tom ministarstvu sprovode zakon (zar da ministarstvo krši zakon?). I tu se jasno zna princip djelovanja. Da bi neku zakonsku normu promijenili morate to i formalno predložiti zakonodavcu. Klub SNSD u Parlamentarnoj skupštini BiH svakog radnog dana u poziciji je da predloži brisanje ili bar izmjenu člana 84. Zakona o odbrani BiH, kojim se državnom ministarstvu odbrane imperativno nalaže realizovanje radnji pristupanja u NATO.

Jesu li Aleksandar Vučić i Milorad Dodik bar pomenuli mogućnost preduzimanja sličnih pravnih radnji? Jok! Govorim o minimumu minimuma onoga šta bi morali pravno učiniti ukoliko doista teže promijeniti preuzete međunarodne obaveze spram NATO. Problem je što "dva najveća Srbina" ne pomišljaju preduzeti bilošta konkretno na planu zaustavljanja procesa pristupanja BiH u NATO, osim mantranja i laganja naivnog naroda. Baš onako kako ih je Milošević naučio!

Za kraj dodao bih samo da je autor "žešći zagovornik" vojne neutralnosti Bosne i Hercegovine. No, kao neko ko dokazi iz struke normalno je da nudim i originalne ideje kako to materijalizovati. Jednostavno, Predsjedništvo BiH obrati se molbom Savjetu bezbjednosti UN da to tijelo bude garant vojne neutralnosti, a iz bukvalno svima znanih razloga. Ukoliko je predsjedništvu potrebna pomoć u eleboriranju takve molbe - stojim na raspolaganju.

Ovakvom vojnom neutralnošću BiH na bazi dogovora i garancija velikih sila u Savjetu bezbjednosti Srbija dobija mnogo komotniju poziciju u ostvarivanju sopstvene neutralnosti. Pritom, vrlo brzo nastupiće geopolitički potresi u kakvima je najbolje ostati stvarno neutralan. Po mojim procjenama najkasnije 2022. godine nastupiće svjetska ekonomska kriza. Kina i saveznici godinama pripremaju svjetski monetarni slom kao uvod u globalnu ekonomsku i političku  destabilizaciju.

Sve to dalje neminovno vodi ka bezbjednosnoj destabilizaciji, a potom i ka obračunu velikih sila na planu novog geostrateškog pozicioniranja. Zna to Aleksandar Vučić odlično i obilato koristi aktuelni pozitivni investicioni trend zasnovan nekontrolisanom štampanju valuta bez ikakvog pokrića, baš kao što zna i da će to trajati još najduže 2-3 godine. Nakon tog slijedi slom monetarnog sistema i prelazak na elektronsko plaćanje, ali na osnovama kakve utvrde pobjedici u sukobljavanju velikih sila. Zato Vučić sjedi na više ni sam nema predstavu koliko stolica, a Dodika koristi kao puko sredstvo za "prodavanje magle". Istovremeno,  Dodik, Komšić i Izetbegovićeva "tajnica" Džaferović tek pokušavaju otkriti gdje se uopšte nalaze "stolice" na koje bi sjeli, a takva politika teško da će ovoj napaćenoj i razorenoj zemlji donijeti nešto dobro .

U daljem objavljujem sadržaj akta Slobodana Miloševića, preuzetog iz prevoda na hrvatski jezik Okvirnog mirovnog sporazuma za BiH, koji je i danas pravno obavezujući:

"Zračna baza Wright Patterson, Ohio

21. studenog 1995.

Ekscelencijo:

Pozivam se na Sporazum o vojnim aspektima mirovnog rješenja, koji je Savezna republika Jugoslavija odobrila, i na Sporazum između Republike Bosne i Hercegovine i Organizacije sjevernoatlantskog pakta (NATO-a) o statusu NATO-a i njegovog osoblja.

U ime Savezne Republike Jugoslavije želim Vas uvjeriti da će Savezna Republika

Jugoslavija poduzeti sve potrebne korake, u skladu sa suverenitetom, teritorijalnim integritetom i politiĉkom neovisnošću Bosne i Hercegovine, kako bi osigurala da Republika Srpska u potpunosti poštuje i ispunjava obveze prema NATO-u, ukljuĉujući naročito pristup i status snaga, kako je to utvrđeno u gore spomenutim Sporazumima.

Sa štovanjem

Slobodan Milošević

Njegova Ekscelencija

Sergio Silvio Balanzino

Vršitelj duţnosti Glavnog tajnika

Organizacija Sjevernoatlantskog pakta

1110 BRUXELLES

Belgija"