Reagovanje na laži i uvrede advokata Duška Tomića

Piše: Borislav Radovanović

Objavljujem reagovanje zbog emitovanja neistinitog i uvredljivog sadržaja upućeno BN televiziji povodom besramnih laži i javnog satanizovanja ubijenog Davida Dragičevića i njegovih roditelja od strane advokata Duška Tomića. Pritom objašnjavam kako u Davidovom laptopu i ukupnoj priči nema nikakvog "računa sa ogromnim novcem", zbog čega se Tomić polakomio, te ukazujem na stvarna dešavanja usljed kojih je ovaj monstruozni zločin počinjen. Pišem i o suštinskim razlozima zbog kojih je Davor Dragičević najurio lažne advokate Tomića i Nobila.

TUŽILAČKI TIM PROTIV DAVIDA I DAVORA DRAGIČEVIĆA

SADRŽAJ REAGOVANJA:

"Poštovani, obraćam Vam se povodom neistinitih i uvredljivih navoda koje je u Vašoj emisiji „Izazovi“ od 31.05.2019. godine iznio advokat Duško Tomić, a šta ste prenijeli i na svom portalu. Očekujem da ćete spram ovog reagovanja ispoštovati zakonske obaveze, ali i elementarni kodeks novinarstva da javnosti uvijek treba prezentovati objektivnu istinu.

U ovom slučaju objektivna istina jeste da advokat Tomić iznosi neistinite i obmanjujuće navode o motivima ubistva Davida Dragičevića, uz neprimjereno vrijeđanje žrtve zločina i njegove porodice. Tvrdnja da je ovaj mladić ubijen zbog "hakerskog ulaska u jedan račun gdje je ogroman novac" nema apsolutno nikakve utemeljenosti u onome šta je do sada utvrđeno službenim radnjama nadležnih organa, ali ni u saznanjima roditelja i osoba koje im pomažu u njihovoj borbi za istinu i pravdu (uključujući i mene).

Moram podsjetiti da je gospodin Tomić prethodno javno tvrdio kako je od kriminalnih krugova Banjaluke i Sarajeva doznao informacije o motivu ubistva identično kako je tvrdio i u Vašoj emisiji „Izazovi“. Takve podatke obično znaju počinioci zločina ili njima bliske osobe, pa se postavlja racionalno pitanje zašto advokat Tomić nije bar kriminalistički obrađen zbog sumnje da ima saznanja o predmetnom krivičnom djelu. Ponavljam, takve podatke nije mogao doznati kroz advokatsko djelovanje u predmetu, niti od porodice i struktura „PRAVDE ZA DAVIDA“, a više nema status branioca, čime su ispunjene zakonske pretpostake za njegovo procesno obrađivanje.

Ukoliko advokat Tomić i nadalje ostane kod svojih navoda očekujem da će policija nad njim izvršiti kriminalističku obradu, uz preporuku poligrafskog ispitivanja. U krajnjem slučaju treba utvrditi koji su motivi otpuštenog advokata da dezavuiše javnost iznošenjem neistina, pa sve do indirektne satanizacije žrtve kakva je u slučaju Davida Dragičevića jedan od ključnih razloga ogorčenosti i protesta građana.

Naime, David Dragičević primjenom stručnih znanja bavio se matematričkim algoritmima i elektronskim podacima, a nikako „hakovanjem računa". Kada me je gospodin Tomić, prije angažovanja u advokatskom timu, pozvao telefonom i pitao za motive ubistva ovog mladića govorio sam o „pristupanju podacima“, kako sam to svjedočio u Republičkom javnom tužilaštvu RS i tvrdio u nizu tekstova na ovu temu.

Davor Dragičević i njemu bliske osobe sa kojima je advokat Tomić kasnije kontaktirao potvrdili su moje navode, ali samo u domenu Davidovog doticaja sa određenim informacijama i elektronskim podacima. Niko mu nije mogao govoriti o nekakvom „računu sa ogromnim novcem“ obzirom da takva saznanja nemamo. Ukoliko se gospodin Tomić polakomio usljed nerazumijevanja informacija i nepoznavanja kako funkcionišu ovakvi oblici kriminala, pa se kasnije razočarao, nemoralno je da za to kinji žrtvu i roditelje. Inače, i on i javnost trebali bi znati da Davidov laptop nije predmet interesovanja kriminalizovanih moćnika zbog „računa“, nego zarad uništavanja dokaza sopstvenog kriminala, a u čemu su dobrim dijelom i uspjeli.

Međutim, postoje i drugi putevi krivično-procesnog razjašnjavanja onoga šta je David Dragičević činio i doznao, a šta pojedinci iz struktura državno-represivnog aparata pokušavaju prikriti. Konkretno, Tužilaštvo i Sud BiH mogu narediti kontrolu u predmetima „Plejade“ i „Port Rojal“, gdje je još tokom izvođenja međunarodne istrage od strane postupajućeg sudije ukazivano na nezakonitosti i nepravilnosti.

MUP RS je učestvovanjem u ovim međunarodnim istragama, predvođenim FBI i sa učešćem pedesetak država, ovladao informacijama i stavio pod kontrolu desetine botneta, servera, stranica, domena i drugih informatičkih sredstava korištenih za sajber kriminal. O obimu kriminala dovoljno je reći kako je istim obuhvaćeno 10 miliona oštećenih diljem svijeta, te da su produkovane štete i kriminalom pribavljene koristi gotovo nemjerljive.

Uz ovo treba znati da su pet inspektora za visoko-tehnološki kriminalitet i njihov šef Dražen Višnjić, koji su 22 mjeseca radili na ovim predmetima i ostvarili izvanredne rezultate, bukvalno otjerani iz naše policije. Baš kako što su u Sjedinjenim Državama smijenjeni direktor i zamjenik direktora FBI. Dakle, oni koji su razotkrili međunarodni kriminal enormnih razmjera i stavili pod kontrolu sredstva i informacije o tom kriminalu, odnosno koji su mogli prepoznati i spriječiti kasnije zloupotrebe, redom su eliminisani prije dešavanja oko Davida Dragičevića. Šta je kasnije činjeno i da li je bilo zloupotreba zarad nezakonitog bogaćenja ili pomaganja počiniocima spornog sajber kriminala trebalo bi da pokaže kontrola predmeta, kakva je prednje pomenuta u vezi Suda i Tužilaštva BiH.

Ozbiljna i sveobuhvatna kontrola nužna je i zbog ozbiljnih kršenja zakona od strane pravosudnih institucija Republike Srpske u vezi spornih međunarodnih istraga, gdje ponovo figuriraju „Želimir Lepir i drugi“ (naziv predmeta). Konkretno, samo u našoj zemlji moguće je da tužilaštvo na nivou osnovnog suda procesuira banjalučanina Predraga Timotića, inače dokazano člana globalno najopasnije hakerske kriminalne grupe „DDOS“ („DD4BC“), te mu na taj način pomaže u izbjegavanju adekvatne sankcije. Ovakav slučaj međunarodnog organizovanog kriminala u izričitoj je nadležnosti Tužilaštva i Suda BiH, a postoje vrlo opravdane sumnje zašto je predmet „sklonjen“ u banjalučkom osnovnom sudu (gdje se na poziciji sudije još uvijek nalazi „potkovani“ Milan Tegeltija, a gdje je VSTS morao odreagovati).

Treba znati da je 450 bitkoina (samo ono šta je dokazano), koje je Timotić pribavio sajber rekeriranjem banaka i kompanija diljem svijeta, u vrijeme izvršenja djela (2015.) vrijedilo oko 180 000 maraka, a da je decembra 2017. njihova vrijednost usljed rasta vrijednosti bitkoina premašila 15 miliona maraka. Hard disk „zaljubljenog profesora“ Timotića i danas se nalazi u posjedu Lukačovih i Lepirovih skutonoša, a jedino ne mogu provaliti zaštitni kod (matematički algoritam). Ovaj primjer ističem zbog činjenice da je međunarodni kriminal otkriven u akcijama „Plejade“ i Port Rojal“ činjen u kriptovalutama, od kojih je posebno interesantan bitkoin čija vrijednost je od počinjenja krivičnih djela do momenta kad David Dragičević dolazi u doticaj sa istim porasla za 60-80 puta.

Nezakonito pribavljena korist ernormnih razmjera narasla je za 60-80 puta, odnosno postala „enormno enormna“, a sve šta je bilo potrebno za zloupotrebno bogaćenje (botneti, serveri, domeni...) nalazilo se pod kontrolom MUP RS. Normalno, osim pristupnih kodova i znanja da se takvi matematički algoritmi „provale“. Međutim, u istim resursima nalazili su se i dokazi eventualnog kriminala od strane službenih lica policije i tužilaštva, tako da doticaj Davida Dragičevića sa tim stvarima treba posmatrati mnogo šire nego što to čini advokat Duško Tomić.

Prednji navod potrebno je shvatati kroz Davidovu raniju vezu sa sličnim dešavanjima u okviru akcije „Kubikus“, koja je takođe sublimirala ogromne nezakonito stečene koristi i identična zataškavanja od strane naše policije i banjalučkih pravosudnih institucija. Ovo mi je poznato sa pozicije inspektora koji je radio na akciji „Kubikus“, a doznao sam i za Davidove zasluge u otkrivanju tog kriminala. Kao dječak od 14 godina „provalio“ je u sistem hotela Talija i otkrio podatke o organizovanoj prostituciji. Ni do danas nisu odblokirali Davidov kod postavljen nad tom bazom podataka.

Znači, David Dragičević nikada nije mario za meterijalnim vrijednostima ili novcem, tako da je svođenje njegove involviranosti u opisani međunarodni organizovani kriminal na nekakav „račun sa ogromnim novcem“ zlonamjerno i čak bezobrazno. Ovaj izvanredni mladić svoja znanja i vještine koristio je za razotkrivanje kriminala i kriminalaca u našim institucijama. David je imao jasnu svijest protiv čega i koga izlazi na proteste povodom ubistava u njegovom rodnom gradu, a na našu sveopštu nesreću drugi su to prekasno shvatili – bar oni koji su uopšte shvatili (manjinska kategorija).

Na kraju želim ukazati kako ovo reagovanje očigledno zasnivam na konkretnim dešavanjima, krivičnim predmetima, te činjenjima i nečinjenjima nadležnih institucija i njihovih službenih lica. Baš kako to činim i kroz procesno djelovanje kao prijavitelj i svjedok zločina. Sa druge strane od gospodina Tomića čuli smo samo neistine i ničim utemeljene navode, matrično slične onome šta su ranije prezentovali Dragan Lukač, Želimir Lepir, Ante Nobilo i slični. Izgleda da se u slučaju ubistva Davida Dragičevića jedino mijenjaju „prezentatori“ neistina i kleveta.

Pored toga moram objasniti i konkretan razlog otkazivanja punomoći advokatima Tomiću i Nobilu. Naime, Davor Dragičević je prijavom od 17. maja 2018. godine pravno i dokazno razorio pokušaj da se ubistvo njegovog sina (ne)procesuira kao zades. Policijski i pravosudni moćnici zloupotrebljavali su obdukcioni navod dr Željka Karana kako nije mogao povezati zaživotne povrede i uzrok usmrćenja kao osnov „nespornog zadesa“.

Naš „konobar Davor“ je svojom prijavom ukazao na činjenicu da obducent primjenom istih medicinskih znanja i metoda nije mogao ni isključiti povezanost povreda i nasilnog usmrćenja. Pa čak i da obducent nije mogao načiniti vremenski otklon između zadobijanja povreda i usmrćivanja. Kao ključni element isključenja mogućnosti zadesne smrti pravni laik „konobar“ naveo je korpus dokaza o fizičkom sukobljavanju žrtve, strahu od ubistva, praćenja i uopšte ugroženosti.

Kasnijom dopunom prijave od 20. avgusta zbog takvih „dokaznih tumačenja“ i drugih konkretnih nezakonitosti procesuirao je Lepira, Vreću, Lukača, Ilića i Ćuluma. Davor Dragičević je sa pozicije takvog znanja i merituma stvari vrednovao ponašanje tobožnjih branilaca, pa ih je razumljivo i otpustio. Vrhunac institucionalnog sunovrata u ovom krivičnom predmetu vidimo iz činjenice da je uklonjeni šef policijskog tima Siniša Kostrešević pred anketnim odborom NS RS zauzeo stav da je događaj od samog starta morao biti okvalifikovan kao ubistvo (čak „teško ubistvo“), odnosno potvrdio tumačenja našeg „konobara“.

Davor Dragičević se sasvim razumljivo kotarisao advokata koji su krajnje neprofesionalno izbjegavali ovaj ključ sporenja između njega i procesuiranih službenih lica tužilaštva i policije, pa čak i davali legitimitet nesporno nezakonitim i nepravilnim tumačenjima dokaza i činjenica. Ukoliko advokati Duško Tomić i Ante Nobilo znaju pravni osnov po kom su tužioci Lepir i Vrećo preko tri mjeseca od počinjenja ubistva, odnosno preko dva mjeseca nakon zaprimanja prijave oštećenog Davora Dragičevića, mogli događaj kvalifikovati kao zadesno usmrćenje javno ih pozivam da to obrazlože. Umjesto što šire neistine, te javno kleveću i satanizuju ubijeno dijete i njegove roditelje."