Čuvajte djecu od "Joldžinde"!

Piše: Borislav Radovanović

Živo me zanima u kom vijeku banjalučki Centar za socijalni rad planira istražiti koliko štićenika Dječjeg doma "Rada Vranješević" konzumira narkotike? Kriminalistika je davno utvrdila kako je podvođenje na prostituciju tek druga faza iskorištavanja žrtava - nakon stvaranja ovisnosti od droga. Zato zabrinuto pitam: zašto tri teško zloupotrijebljene maloljetnice i druga "štićena" djeca nisu podvrgnuta bar skriningu na narkotike, kako bi blagovremeno odreagovali na ovu tešku opasnost? Ili ćemo opet čekati da usvojitelji  takve stvari otkriju u dalekoj Kanadi, kao u poznatom slučaju "prodaje" Severina i Svjetlane?  Nesrećna djeca vape za pomoći, a  direktorica centra "Joldžinda" prezauzeta je fitnesom!

 

Svuda u svijetu pedofili nastoje kroz profesionalno angaživanje približiti se djeci, ali samo im u Republici Srpskoj uspijeva domoći se pozicije ministra obrazovanja. Kako ono kažu poklonici Milorada Dodika: "Neka krade, važno je da čuva Republiku Srpsku."? U slučaju pedofila Nenada Suzića valjda slijede matricu da je u "očuvanju Srpske" prihvatljivo i silovanje djece!

Napljačkao se Suzić toliko da ima šta i sirotinji udijeliti, ali samo onoj koja ima dječicu po njegovom "meraku". Zaboravili smo kako je krao, arčio, uništavao obrazovanje do nivoa sistemskog pretvaranja i nastavnog kadra i djece u "korisne idiote". Naše djece! Eto trebalo je da ga pritvore, pa da shvatimo kakvog idiota i manijaka smo trpili na tako važnoj poziciji. 

No, jesmo li kao društvo i pojedinci nešto naučili? Od pedofila došli smo do "fufice" koja se možda jedino u seksualno obrazovanje razumije - al' za odrasle. Ako neko zna za nekakvu  drugu "kompetenciju" ministarke Natalije Trivić volio bih da mi javi. Osim što iza nje stoji ratni zločinac, politički papak, lopuža i najgori šljam Nenad Stevandić. 

Ako niste znali Nenad Stevandić i Milan Tegeltija (vedeta našeg pravosuđa) diplomirali su ratne 1995. godine u Banjaluci, s tim što je Stevandić brže polagao ispite. Normalno, kad je na ispite izlazio sa "škorpionom" za pasom, a "crveni kombi" je bio parkiran ispred fakulteta - ukoliko mu se ne dopadnu pitanja profesora. I kad danas "doktor" Stevandić odluči da novinarka RTRS-a može upravljati obrazovanjem - oko toga nema rasprave. Baš kao ni oko diplomatskih vještina Siniše Mihailovića. 

Ukoliko ste se zapitali kakve ovo ima veze sa uvodnom materijom znači da ste krajnje neobaviješteni. Vidite, koliko je Dodikova moć slabila toliko su Papcima apetiti rasli, pa sve do mogućnosti da svoje flundre pozicioniraju na ministarske, direktorske i slične odgovorne pozicije. Tako je funkcija direktorke Centra za socijalni rad zagarantovana za nafrakane plavuše - od Vere Sladojević do Irena Joldžić (seste ministarke Natalije Trivić). 

Nakon afere "Kanada" morali su smijeniti Veru Sladojević jer se njeno "staranje za siročiće" više nije moglo sakriti. Bar ne od novinara Nikole Morače koji je razotkrio sve strahote prodaje brata i seste, Severina i Svjetlane, u daleku Kanadu. To što je diraktorica bukvalno prodala djecu-štićenike Doma "Rada Vranješević" možda bi nekako i prošlo, al' kad kad su potencijalni roditelji razvrgnuli postupak usvojenja otkrivena je stravična tajna.

Tek u Kanadi je otkriveno da su djeca konzumenti narokotika, nakon čega su usvojitelji razvrgli postupak, a tek onda javnosti prenijeli kakva lopuža je bila na poziciji direktora Centra za socijalni rad. Godinu su nesrećna dječica provela u domu za odvikavanje od ovisnosti, a odbila su da se vrate u BiH zbog straha od ponavljanja ranijih seksualnih zlostavljanja.

Znači, problem narkomanije u Dječjem domu "Rada Vranješević" nije od juče, nego se vuče godinama. Sad kad je policija pohvatala narko-grupu koja je čak tri štićenice podvodila na prostituciju izostanak ispitivanja žrtava na prisustvo narkotika možemo samo tretirati kao prikrivanje istine, odnosno kao pokušaj izbjegavanja odgovornosti.

Je li neko potegao pitanje smjene direktora doma Vladimira Kajkuta? Jok, reče direktor kako je sarađivao sa policijom. Samo u policiji tvrde da su otkriveni kriminal i hapšenja rezultat njihovog rada, a ne pominju nikakvu pomoć i saradnju direktora. Ko zna, možda ćemo se Kajkutom baviti nakon određivanja pritvora, kao i u Suzićevom slučaju.

Međutim, u datoj situaciji ključna je reakcija Centra za socijalni rad. Bilo bi idealno kada bi sagledavanje problematike išlo kroz saradnju socijalnih radnika, policije (inspektora za maloljetnike), zaposlenih u domu, pa sve do pravosudnih institucija specijalizovanih za zaštitu djece u krivičnim stvarima. Elem, inicijator i nosilac aktivnosti po zakonu i pozitivnoj praksi je Centar za socijalni rad, a to čitaj: direktorica Irena Joldžić - "Joldžinda".

Možda je neko čuo da "Joldžindu" uopšte zanima stradanje nesrećne djece u ovom, po svemu sudeći, zločinačkom domu? Oglasila se "Joldžinda" oko podvođenja maloljetnica, oko pedofila Suzića, pa sve do prodaje djeteta u Doboju radi sklapanja braka sa matorom drtinom. I ponovila je već otrcanu floskulu: "Treba imati povjerenje u institucije.". 

To u personalnom smislu znači da treba imati povjerenja u nju i direktora Kajkuta, a njima po difoltu moramo vjerovati obzirom da su ih imenovali Igor Radojičić, Nenad Stevandić, Alen Šeranić..., pa sve do Velikog Baje. 

Ljudi moji, već je planetarno poznato kako naš Veliki Baja umije izabrati "kadrove". Tako naša novinarka Natalija "RTRS-ović" preko noći postane ministar obrazovanja, njena sestra "Joldžinda" direktorica Centra za socijalni rad, pa sve do iznenadnog otkrivanja "diplomatskih vještina" lažovčine i pijandure Siniše Mihailovića. S koca i konopca!

Elem, ovo su samo posljedice ranijih Bajinih "kadroviranja". Tako je Biserka Cvijanović nekada prevodila sa engleskog kojekakve projekte Evropske Unije, pa postade ministarka, pa premijerka, pa predsjednica. Kakvom je brzinom Biserka "savladavala vještine"  tako smo i tonuli sve dublje - do današnjeg ponora. 

Ili da se referiramo na Fikusa Viškovića: od šefa voznog parka, preko narodnog poslanika do premijera. Kod Biserke bar imamo kontinuitet napredovanja u izvršnoj vlasti, dok je Fikus izveo karijerni "slalom na tri zastavice". 

U takvom "stručnom okruženju" normalno je da moć imaju tipovi poput "crvena beretka-škorpion-student medicine" Nenad Stevandić ili "ja imam mamu i tatu" Milan Tegeltija - koji su diplomske radove na banjalučkom univerzitetu branili onih dana (1995.) kad su ABiH i HVO bile "stacionirane" na Bočcu. Pošto takvi mačo-tipovi vedre i oblače normalno je da i njihove flundrice napreduju do nezamislivih pozicija.

Znači, to što stradavamo u borbi za istinu i pravdu povodom ubistva našeg Davida Dragičevića normalno je da ima smisla, ali valja se svima nama ozbiljno posvetiti i očuvanju žive djece. Prvo ih navuku na herion, pa ih iskorištavaju za prostituciju, ako rode njihovu djecu prodaju, a kad od njih više nemaju koristi bace ih u Crkvenu. 

Oko prodaje djece valja znati kako se taj kriminal čini "u komadu ili u dijelovima". Zvuči surovo, ali trgovina ljudskim organima ovde je prisutna decenijama, a dječji organi su najskuplji. Oko Doma "Rada Vranješević" i Centra za socijalni rad Banja Luka ozbiljno bi trebali istražiti problem prodaje djece - i u komadu i u dijelovima. Ljudi, to su naša djeca!

Na kraju moram još samo izraziti nadanje da će me gore prozvani tužiti zbog ovakvog teksta (da se i to jednom desi), pa da ova problematika bar na neki način dođe do suda. Evo javno ih pozivam da me tuže, a ako ih ovim tekstom nisam dovoljno isprovocirao - idu novi i još grđi. Doduše, sva prozvana bagra preferira korištenje "organe sile" u obračunima sa onima koji misle drugačije. Kako sam naelektrisan i to mi odgovara!

Nastaviće se, jakako!