SAŠA GRAORAC: "Energija srca" (KO PROČITA PROGLEDAĆE!)

Ne, mi nismo odabrani. Mi smo jedini čuli zov! I mi smo bili životinje koje osjete zov nekog iz čopora, pa svi priđu da vide šta se dešava. To je prirodno i normalno. Genetskim kodom smo to naslijeđivali desetinama hiljada godina i došli smo do toga da ne osjećamo ništa, da nam smrt djeteta ne znači ništa. Slab smo gen imali kao narod. Raspali smo se! Razoreni smo! Zagarantovano nestajemo. Ljudi, budite svjesni da je zlo zavladalo.

Jeste li vi toliko hipnotisani da ovo zlo ne vidite? Pa da li je moguće da ne čujete ovaj zov roditelja kojem je krilo slomljeno? Pa kako je to moguće da čovjeku sa slomljenim krilom vi hoćete da počupate svo perje pa da se svali u provaliju, i da slavite to? Da li je moguće da ste toliko bolesni? Pa dajte ljudi ako tako nešto osjećate, znajte da morate ići doktoru. To vam je teška duševna bolest. 

Priroda je čovjeku usadila totalno druge vrijednosti. Usađeno nam je da pomažemo jedni drugima. Šta se ovdje u međuvremenu desilo? Kakvi su ovo virovi? Šta nas ovo vrti 25 godina u krug? Ko je kriv za ovo? Pa šta nam se ovo dešava majko mila? Ko ste vi? Zapitajte se sami? Nije to normalno. Ma to nigdje na svijetu nije normalno i vi to znate. Zašto je toliko teško biti dobar?

Nema šanse da sa takvim razmišljanjem imate normalne živote. Svi vi koji tako razmišljate, okrenite se oko sebe. Razmislite dobro šta vam najviše treba u životu? Ja ću vam pomoći, jer vama treba pomoć. Vi ste ozlijeđeni! Zato ništa i ne osjećate.

Vama samo treba ljubav, jer načinom života i dešavanja to vas je nekako mimoišlo kroz život. Ljubav je samo prošla pored vas. Jer vjerujte, kada osjetite ljubav na pravi način, ma nema šanse da imaš ovakvo razmišljanje. Probajte se osvjestiti. Probajte naći taj komadić ljubavi i rasplamsati ga u vulkan pa da se kao ljudi priključite ostatku svijeta. Nećete nigdje stići bez ljubavi. Ma nigdje nisi dobro došao. Nema puta bez ljubavi. 

Taj put sigurno vodi kroz lavirint iz kojeg nema izlaska, a ni spasa. Taj put vodi do lošeg života, do loše porodice, do lošeg odgajanja djece. Nema šanse da odgojite djecu kako treba. Vi mislite da sve dobro radite ali vjerujte, sve što radite je pogrešno. Jer naprosto, priroda ti kaže ako je neko u opasnosti ti mu trebaš pomoći, a vi odmažete i po prirodi vi niste normalni. To ne kažem ja, nego osnovna načela ljudskosti i čovječanstva.

Gledajte šta radite ovom čovjeku osam mjeseci, hej, osam mjeseci vi njemu otvarate grudi. Siječete ga tupim sabljama. Kidate grudnu kost, razarate je. Kukama mu rebra razvlačite. Udarate ga buzdovanima. Čuje se lomljenje kostiju. Te prljave ruke, umotane bodljikavom žicom, gurate u grudi i dušu njegovu i trgate mrtvo dijete iz njega. Jauče! Riče! Doziva! Ne da vam sina. Koža se isteže. Meso se razvlači i kida. Krv pljušti na sve strane. Pucaju arterije, pluća krljaju, miješa se krv i vazduh. 

E onda s tim krvavim rukama odete svojim kućama milujete plod svoj, stoko bolesna i izopačena, jebem li vam majku nenormalnu. Znate li uopšte koliko je teška suza njegova? Jedna kap je dovoljna, da od tuge more u krv pretvori, da sve uvene kao što je ovaj naš jadni grad uvenuo. Nema više vazduha. Nema više sreće. Nema ničega. Sve ste uništili kreteni nenormalni! Dok pišem plačem. Šta radite ovo pobogu? Pa da li ste vi normalni?

18.ooh! Crkvena zvona se čuju kao i svaki dan u isto vrijeme. Tako nam počinje svaki skup. Svaki put pomislim kome zvoni? Za šta zvoni ako neće za smrt djeteta? Ma treba da zvoni dok sve ne popuca i dok pravda ne dođe. Ne treba da staje, jer zato crkva treba da nam služi, da obavijesti narod da je dijete mrtvo, a ne da me obavještava koliko je sati. Pa da narod izađe da se zapita. 

Crkve su zvonima obavještavale nesreću ili svečani čin, a danas koliko je sati. Znamo mi koliko je sati ali ne znamo ko nam mučki ubi dijete. Onda mi se po glavi mota misao da li bi odgrizao zvono ili bi propao u crnu zemlju da me nema, da nestanem. Podignem glavu, a u gradu gungula, vrvi sve. 

Crni Petak! Kakav crni petak? Crna je nama godina! Crni su nama životi ovi usireni. Gledam ljude kao muhe bez glave. Gramzaju da što prije kupe nešto. Borba je! Velik je popust! Zbrka živa, kupuje se. A šta on da kupi? Kome da kupi? Jedino jaknu da mu kupi pa da ode na grob, da mu krst zagrne jer mu ni spomenik ne može napraviti od tuge goleme. Kako da ode? Šta da mu kaže? Da mu kaže: Evo sine, donio je tata jaknu, da krst zagrne, da ne istrune čekajući pravdu. Jel to da mu kaže? 

Ajoj kako smo se ogriješili! Ovo samo jak zemljotres može poravnati. Nema nam spasa za ovo. Da li vi možete samo da zamislite? Da ste svi došli na Trg pa lijepo otišli u kupovinu. Kako bi to normalno, prirodno i ljudski bilo? Pa da li vi imate išta u sebi? Da li vi u tim svojim mislima možete da zamislite samo koliko bi lijepu stvar uradili? Šta vas ispunjava u životu? Kako možeš proći pored dječijeg groba, a ne pogledati? Ma ne mogu ovaj dio dalje pisati umrijeću od tuge.

Ljubav, ponos, snaga, plemenitost, kada sve te osjećaje uspijete osjetiti u jednoj stotinki, da ih sve sabijete u jedan momenat. Tad osjetite da ste čovjek. E to vam je karta za raj. Na ovom mjestu se ona uzima. 

Dođi na Trg! Osjeti tu energiju, probaj! Isperi misli bistrinom. Cijelo jedno more energije se nalazi na trgu. Dođi i uzmi je. Dođi da osjetiš šta je Hram. Dođi da vidiš kako je biti izvorni čovjek. Probaj da otvoriš to srce, jadno, napaćeno i okupano tugom. Srce koje vapi za ljubavlju. 

Skini te okove skorene magme. Raspukni je! Napravi prolaz za pravu krv, da uđe u srce slobodno, a ne da srče krv, jer ga to boli. Otvori ga! Pusti dobrotu neka struji. Pusti srce neka bukti, neka pali sve. Osjeti toplotu kako navire. Osjeti kako sve gori od ljubavi, jer je u njoj spas. Osjeti kako se meso oporavlja. Probaj da osjetiš svaku poru, svaku dlačicu kako skuplja udare energije. Osjeti talase sa Trga. Probaj da osjetiš svaku kapljicu sa tog talasa koja umiva um krasotom svojom. 

Bože, kako je lijepo osjetiti. Hvala ti za ovaj dar i daj ga svim ljudima, molim te, kumim te, preklinjem te, jer u tome je spas.

Ja sam svoju kartu uzeo! Znam gdje putujem kad krenem.

I dalje mislim da ljudi nisu svjesni šta propuštaju u svojoj neposrednoj blizini. Osvjestite se ljudi. Ispred vas je najčistiji izvor ljudske dobrote koji možete da vidite i ako želite da osjetite. Sagni se, klekni, zatvori oči, umij se, udahni duboko koliko god možeš i osjeti to, jer nema ništa čistije od ovog srca. 

To je ta dobrota o kojoj se priča. To je ta ljubav koja plovi svijetom. Koja pleše valcer pred nama i pokazuje se. Pa daj uzmi je i budi čovjek. Nije teško! Samo se prepusti i uživaj u Božijem daru, jer ljubav je Bog! Kad spoznaš pravu i istinsku ljubav tad upoznaješ Boga. Tad kreće prosvijetljenje duše i tijela jer bez ljubavi nema života, jer ona je taj Raj o kojem se priča.

Kao što na zemlji samo na jednom mjestu postoji izvor, prave, čiste izvorne vode, tako na Trgu imamo prave, izvorne ljude. Ljude kojima su preci prenjeli izvorno čojstvo. Dođite slobodno. Popričajte sa ljudima na Trgu. Prenijeće vam neopisivu energiju. 

Dođite da vidite kakva ljubav i dobrota postoji. Kako zemlja može da ti podari nešto prelijepo, da u nekom, koga tek upoznaš osjetiš sestru, brata, ma cijelu jednu porodicu, da osjetiš milovanje duše, da osjetiš čovjeka pored sebe koji ti želi samo dobro. Da osjetiš pravu ljubav jer je na Trgu ima u izobilju. Da bar jednom u životu osjetiš pravi zagrljaj koji ti fali. 

Kao kad majka prvi put uzme svoje dijete. Pa kad lice dodirne lice, kada se grudi spoje pa kad proključaju srca i preko dodira i pogleda osjetiš čovjeka koji te voli, a ni sam ne znaš zbog čega. Jednostavno, ljubav je rođena u momentu. Našla je svoj put. Sama je odabrala, osjetila! Ti samo gledaš, a um sve radi sam. Osjeti to! Ne trgaj se! Prepusti se! 

Dođi i samo probaj da osjetiš te energetske udare. Osim što ćeš dobiti puno. Siguran sam da nećeš izgubiti ništa. Znam da će te se svi kajati ako ne dođete. Ljudi, nema ovo nigdje. Ovdje se zemlja otvorila! Ovo je svijetlost!

Svaki dobar čovjek je bogatstvo. Svaki čovjek ispisuje svoju knjigu. Pokušaj dobru knjigu pronaći u sebi, u drugima. Ja svoju jesam. Hvala Anđelima sa Trga.

Saša Graorac, gordi
25. novembar 2018. godine

NAPOMENA UREDNIKA: Nadam se da je iz ovog teksta vidljivo šta me fascinira kod našeg Saše, tog izvanrednog momka, pa i zašto njegove pronicljive i ujedno emotivno-umjetničke objave trebamo što više promovisati. Sašin izražaj zavređuje moj naklon do poda!