Pijaca roblja ministra Šeranića

Piše: Borislav Radovanović

Objavio sam pismo banjalučke porodice kojoj "socijalna mafija" pokušava oteti dijete samo zato što nisu dali mito. Ono šta ovih dana isplivava u javnosti oko podvođenja djece radi prostitucije u Banjaluci ili prodaje djeteta u Doboju ovoj porodici je odlično znano obzirom da godinama vodi bitku sa centrom i ministarstvom "socijalnog zlostavljanja". Zato su djed i baka Želimiru Lepiru napisali "nemamo unučića za zadovoljavanje bolesnih potreba nastranih ljudi", a vrijeme je da kao društvo zauzmemo sličan stav.

Pominje li neko ostavku ili smjenu ministra Alena Šeranića povodom zadnjih afera teških zlostavljanja "nezbrinute djece" (baš primjeren izraz!)? Kako je Ministarstvo zdravstva i socijalne zaštite "zbrinulo" djecu Doma Rada Vranješević vidimo po posljednjoj akciji policije.

Ljudi moji, prepustiti djecu na milost i nemilost narko-dilera mogu samo monstrumi gori od takvih. U ovom slučaju tri djevojčice podvođene radi prostitucije obavezno treba testirati na ovisnost o narkoticima. Bar iz višedecenijskog policijskog iskustva znam da je podvođenje radi prostitucije tek druga faza "ropskog odnosa". Žrtve se prvo navuku na teške druge radi dalje eksploatacije kroz prostituisanje, pornografiju, krađe, prevare... pa sve do prodaje djece i ljudskih organa!

"Gospodine Lepir, nemamo unučića za
zadovoljavanje bolesnih potreba nastranih ljudi"

Da, na ovim nesrećnim prostorima djecu i ljudske organe prodaju decenijama, a uvijek je to povezano sa "nadležnim institucijama". Bavićemo se ovim temama još kako u daljoj borbi protiv "socijalne mafije", a posebno koristeći informacije koje je pomenuta banjalučka porodica godinama skupljala u nastojanju da se izbori sa monstrumima.

Valja se dotaći i slučaja u Doboju gdje je petnaestogodišnja djevojčica prodana radi braka, a šta je policija takođe procesuirala. U par dana dvije ovako teške afere, a po saopštenjima nadležnih institucija sve je "po zakonu". Po kom zakonu? Možda Omerte? Ljudi moji, samo u našoj zemlji za ovakve stvari niko ne postavlja pitanje ostavke ili smjene resornog ministra.

Pa je li Draško Stanivuković u aferi "Pelene" dokazao kakva skrb je pružena teško bolesnim i invalidnim licima? Evo već neko vrijeme medijski se vrti stravična priča porodice koja brani unuče od "socijalne mafije", gdje smo ograničeni čuvanjem identiteta djeteta i porodice. Sad vidimo eksploataciju djece radi prostitucije i to od strane narko-dilera, pa i prodaju djece (trafiking) u Doboju. Sve u svemu Alen Šeranić i njegova banda pred našim očima organizuju trgovinu robljem.

Ministar Šeranić povodom dešavanja i ukupne situacije jedino se poziva na "obavezu čuvanja ličnih podataka". Čijih "ličnih podataka"? Možda ličnih evidencija njegovih političkih štićenika iz institucija o tome kako teško zloupotrebljavaju djecu ili o stanju računa iz kojih bi se vidjelo za koga stvarno rade? Dragi moji, valja nam se pripremati za proteste i tešku borbu. Valja nam i životima ako treba braniti našu djecu. I djeca Doma Rada Vranješević su naša djeca.

NAPOMENA: Klikom na ponuđene naslove direktno idete na vezane tekstove, a u ovom slučaju na potresno pismo banjalućke porodice Želimiru Lepiru.