Lukačova lažijada i skupštinska publika

Piše:Borislav Radovanović

Dočekala je Republika Srpska da samo "odnarođeni poslušnici" (nisu to narodni poslanici!) mogu znati podatke iz izvještaja MUP-a o stanju bezbjednosti za 2018. godinu, dokument kakav policija inače objavljuje na zvaničnom sajtu. I to samo zato što ubistvo Davida Dragičevića u tom izvještaju još uvijek tretiraju kao "zadesno utopljenje narkomana i kradljivca". Zatvorena sjednica potrebna je da ministar Lukač može "svojoj publici" prenijeti nove informacije lažnog ujaka Aljoše Borkovića ili da predstavi državnu strategiju pojeftinjenja teških droga.

Redovne izvještaje o stanju bezbjednosti policije diljem svijeta na zvaničnim sajtovima prezentuju mjesečno, kvartalno, polugodišnje i godišnje. Zadnji izvještaj koji je MUP RS postavio na sajtu odnosi se na period januar-jun 2018. godine. Kako opravdati da za preko pet mjeseci nisu objavili ukupne statističke podatke za prošlu godinu? Na komplentnom evropskom kontinentu samo još MUP RS nije objavio takav dokument.

Vidim iz dnevnog reda da će ministar predstaviti i izvještaj za prva četiri mjeseca tekuće godine. I po tome imamo ekskluzivitet kakvog nigdje nema u vaskolikom svijetu. Skupština razmatra izvještaje za dva, četiri ili pet mjeseci samo u situacijama vanrednog stanja, a predsjednica i premijer se nedavno pohvališe kako je Srpska izuzetno sigurna. 

Inače, moram podsjetiti da je posljednji objavljeni izvještaj za period januar-jun 2018. godine objavljen tek u novembru, iz čega možete suditi o "pravovremenosti izvještvanja". U normalnim društvima policija statističke podatke prezentuje dnevno, a potom to sumira u mjesečnim, kvartalnim (tromjesečnim), polugodišnjim..., pa do objedinjavanja npr. petogodišnjih podataka. Kako se to radi dovoljno je pogledati na sajtu policije Federacije BiH.

No, kako tek opravdati činjenicu da Narodna skupština prihvata da na zatvorenoj sjednici razmatra izvještaj koji je po slovu zakonu morao biti objavljen na sajtu vlade? Kakvu to "strašnu tajnu" predstavljaju statistički podaci o broju počinjenih krađa, postotku rasvijetljenosti krivičnih djela, pa sve do podataka o saobraćajnim nezgodama ili prekršajima u domenu javnog reda i mira? Ljudi moji, ovo je vrijeđanje elementarne inteligencije!

Jok, dobro je ministar Lukač procijenio da u Narodnoj skupštini sjede 83 teška idiota voljna da na zatvorenoj sjedici slušaju njegove lažijade. Svakom poslaniku koji odbije učestvovati u ovom najnovijem potiranju institucija i zakona javno ću čestitati, a za ostatak važi kvalifikacija - Lukačova "slaboumna publika". Kad oni mogu popljuvati i poslaničke mandate i svoje glasače, a zašto jedan bloger ne bi pljuvao po "pljuvačima"?

Elem, kako su moji čitaoci navikli, valja udariti u glavu. Ključni razlog odlaganja objavljivanja godišnjeg izvještaja o stanju bezbjednosti za 2018. godinu leži u problemu kako objasniti da ubistvo Davida Dragičevića naša policija i dalje statistički tretira kao "zades, nema elemenata krivičnog djela". Nemaju načina da zakonito i pravilno naknadno evidentiraju krivično djelo koje su pokušali zataškati, pa sad izvode ovakve marifetluke. Na sličan način su od javnosti sakrili i onaj famozni revizorski izvještaj Duška Šnjegote (uključujući i kriminal utvrđen istim).

Kao neko ko je tri decenije proveo u praktičnoj bezbjednosti i poznaje materiju prihvatio bih da je MUP objavio izvještaj onako kako to čini preko decenije unazad, a da je na posebnoj sjednici tražio razmatranje stvari kakve se ne mogu objelodaniti. Međutim, nekima od nas (meni zasigurno) nije teško izanalizirati statističke podatke i utvrditi ima li u ukupnom broju predstavljnih ubistava našeg Davida ili ga nema. Pritom, nema šanse da u vrhu policije imaju dovoljno pameti, pa da u posebnoj napomeni objasne zašto ovo ubistvo nije statistički obrađeno.

Sačekaćemo još malo, kad smo već ovoliko čekali, a sve u nadi da će do kraja tekuće godine objaviti sporni izvještaj. Moraju, jer kako da u izvještaju za tekuću godinu prikažu komparativne pokazetelje. Međutim, valja im "dobiti na vremenu", baš kao što i istragu razvlače van svakog zakona, pravila i rezona. 

Nadalje, već imamo iskustva sa tim kako Dragan Lukač laže u parlementu, pa sve javnog prijećenja zabijanjem krampa u glavu. Na drugoj strani i Lukač ima iskustvo kako prolaze njegove laži i uvrede izrečene na sjednicama ili pred skupštinskim tijelima.

Zbog prošlogodišnjih zloupotreba službenog položaja i ovlaštenja Davor Dragičević i ja prijavili smo ga Republičkom javnom tužilaštvu RS, a kao dokaze počinjenih krivičnih djela predložili smo - skupštinske transkripte i izvještaje. Imaju procesuirane policijske i tužilačke bitange moć da prijavu drže u statusu "skupljanja prašine", pa čak i da žrtvu, prijavitelja i svjedoka Davora Dragičevića protjeraju iz zemlje, ali ne može to trajati dovijeka.

Znači, eto prilike Lukaču da pred "probranom publikom" izvede svoj "dobro izrežiran performans" (ako je nazvao Davorov govor), a da izbjegne novu dopunu prijave za laži i manipulacije. Međutim, gađenje ne treba iskazivati prema psihopati i narkomanu Draganu Lukaču, nego prema onima koji prihvate da čine "publiku" u ovom najnovijem potiranju zakona i institucija Republike Srpske.