JAVNO PITAM: Ko stoji iza kriminalca Predraga Starčevića?!

Piše: Borislav Radovanović

Javnost je upratila kako falsifikator i prevarant Predrag Starčević prijeti narodnom poslaniku dr Dušku Iviću jer se "drznuo" resornog ministra upitati o kriminalu njegove apoteke "Medicus". Zamislite samo tu silu kad kriminalci prijete narodnim poslanicima. Može Starčević kako mu drago kad iza njega i njegovog kriminala stoje Mahmut Švraka, Želimir Lepir, Dragan Lukač, Darko Ćulum, Dalibor Ivanić i ostatak pravosudno-policijske mafije. 

Prije oktobarskih izbora dobio sam informaciju kako Nenad Stevandić nudi Predragu Starčeviću naplatu potraživanja kod Fonda zdravstvenog osiguranja RS za falsifikovane  recepte koje sam u okviru istrage organizovanog kriminala oduzeo još 2013. godine. Potom vidim kako Starčević doista napušta DNS, a sad pročitah informaciju ministra Alena Šeranića da u vezi apoteke "Medicus" nema nikakve istrage. 

Zamislite samo, za desetine miliona maraka barabe opljačkale Fond zdravstvenog osiguranja (čitaj: građane Republike Srpske) i "nema istrage". Upratio sam kad je narodni poslanik dr Duško Ivić u Narodnoj skupštini postavio pitanje kriminala apoteke "Medicus" i od tada čekam razvoj situacije. 

Eto dočekah i kulminaciju: kriminalčina Predrag Starčević prijeti narodnom poslaniku uz onako gnusne uvrede. Iskreno se nadam da će nakon ovog teksta pokušati da se slično ophodi sa mojom malenkošću, pa da vidimo koliko mu vrijedi zaštita pravosudno-policijske mafije. Lično me ne zanima Starčević, koji je samo karika u lancu "državne mafije" Republike Srpske, ali im svima zajedno valja znati da sa mnom imaju gadan problem.

Već sam pisao o toj aferi, pa ću za ovu objavu podsjetiti samo na ono najvažnije. Od 2010. do sredine 2013. godine grupacija apoteka širom Srpske dostavljala je Fondu zdravstvenog osiguranja (FZO) na refundiranje falsifikovane recepte za skupe lijekove. Sa kakvim bezobrazlukom je ovaj organizovani kriminal činjen vidi se iz činjenice da su prikazivali prometovanje lijekovima kakvih uopšte nije bilo na tržištu BiH (po podacima Uprave za indirektno oporezivanje).

Nekim "čudom" direktori centrale i filijala FZO godinama su apotekama refundirali promet "Foster-spreja" od 180 doza, čija cijena je bila preko 130 maraka, a svi su znali da tog artikla u domaćim apotekama nema. Od strarta svima je bilo jasno da plaćaju falsifikovane recepte, međutim desetinama miliona maraka organizovana banda punila je sopstvene džepove. I to je trajalo sve dok ljekari nisu doznali da se u falsifikatima koriste njihova imena i pečati.

Nakon prijave ljekara zadužio sam predmet kao inspektor za suzbijanje organizovanog kriminala. Po ustaljenoj praksi iz FZO izuzeo sam dio spornih recepata, upravo apoteke "Medicus" Predraga Starčevića, te utvrdio kako se radi o falsifikatima - čak lošeg kvaliteta. Već prvobitne informacije ukazivale su na organizovani kriminal milionskih razmjera i rasprostranjen diljem Republike Srpske, pa sam sa nadležnom upravom MUP-a dogovorio da prijedorsku filijalu obradimo kao polazište, a potom da krenemo odreda.

Od prvog dana znao sam da se kriminal takvih razmjera može vršiti samo uz zaštitu vrha vlasti, ali svoj posao uvijek sam radio zakonito i savjesno - pa dok ide. I nisam daleko odmakao - nezakonitom promjenom radnog mjesta udaljiše me od tog predmeta (istrage). Pošto mi to nije bilo prvo slično iskustvo znao sam i kako treba reagovati.

Sačekao sam preko pet mjeseci, pa sam zatražio prijem kod tadašnjeg ministra Radislava Jovičića da razjasnimo šta je u međuvremenu urađeno po spornom predmetu. Znao sam da predmet "skuplja prašinu", pa je time moj zahtjev bio problematičan po sve one koji su me onemogućili u daljoj istrazi. Vjerovali ili ne, ali po prethodnim iskustvima znao sam i šta me čeka povodom tog zahtjeva ministru.

I doista za par dana "spakovaše" mi disciplinske postupke. Međutim, znali su u vrhu policije da to ni ranije nije ometalo moje namjere, a posebno da primjenom policijskih ovlaštenja stvar istjeram do kraja. Zato odlučiše da me nezakonito upute na vanredni ljekarski pregled i bolovanje do okončanja pregleda. Javim se na zakazani pregled u dispanzeru MUP-a i očekivano dobijem "prolazne ocjene". 

Međutim, kako sam kasnije utvrdio, barabe su navele psihijatra da nakon pregleda nezakonito dopiše kako traži kliničko ispitivanje radne sposobnosti. Znači, nema povratka na posao bez ležanja na psihijatriji radi posmatranja. I to samo za inspektorske poslove, pošto mi opšta radna sposobnost za poslove visoke stručne spreme nikad nije dovođena u pitanje.  

Na jednoj strani morao sam sam sebe "strpati u ludnicu" jer izbjegavanje obaveza ljekarskih pregleda je propisano kao teži disciplinski prekršaj i mogućnost prekida radnog odnosa. Pored toga poslodavac mi je svakog mjeseca umanjivao platu za 400 maraka zbog bolovanja na koje sam nezakonito upućen (mogao sam raditi na drugim poslovima). Znači, nije bilo druge nego 16 dana provesti u prijedorskoj psihijatriji.

Obavim sve to, pa ma kako teško bilo porodici i meni, te onom "zamalo ubijenom" načelniku Daliboru Ivaniću dostavim uvjerenje da sam sposoban za inspektorske poslove i vratim se na posao. Jedno vrijeme vjerovao sam da su me "izliječili" od suptotstavljanja kriminalizaciji u policiji, te ćutao i gazio po sopstvenom ponosu. Valjalo je hraniti troje djece.

Trpio sam nipodaštavanja i nepravde, međutim, sve se pokazalo zaludnim. Odlučim da "oprobam sreću" sa novim  ministrom Draganom Lukačom. Zatražim prijem da mi objasni šta je po spornom predmetu organizovanog kriminala urađeno za dotad proteklih 15 mjeseci. Nakon par dana mediji objaviše vijest da je protiv Predraga Starčevića i još dvoje saučesnika podnesen izvještaj tužilaštvu - i to Lepirovom. Šta su banditi stvarno uradili?

Na ono dokaza  što sam ih prikupio na početku istrage samo su saslušali osumnjičene i predali izvještaj za preko 30 000 maraka štete. Pa i udaljen sam sa predmeta kako mi ne bi bili dostavljeni i drugi falsifikovani recepti i izvještaji o stvarnoj visini štete za preko tri godine lopovije. Niko nije ni pomislio da sasluša direktora prijedorske filijale FZO kao ključnog aktera ovog kriminala. Ma ni slova "o" od organizovanog kriminala. Druge apoteke i druge gradove niko nije ni pomislio da istražuje.

Analogno, par dana nakon obraćanja Lukaču spakovaše mi dva disciplinska postupka, ali i nešto šta me je bukvalno patosiralo. Taj "zamalo ubijeni" Ivanić ponovo traži ljekarski pregled i opet me nezakonito šalje na bolovanje. Zalud što sam mu prethodno dostavio uvjerenje o radnoj sposobnosti, kad on i Lukač misle da me nisu "dovoljno izliječili". Da ne širim priču na kakve nezakonitosti su prisiljavali ljekare. Sačuvaj Bože!

Vuklo se to sedam mjeseci, a plate ni 200 maraka (odbijaju "bolovanje" i kredite), pa je razumljivo zašto sam ponovo pristao da 16 dana provedem na psihijatriji - sada banjalučkoj. Kada sam egzistencijalno već bio na koljenima pošaljem upit Lukaču da mi objasni zašto me dvije godine pati bolovanjima i psihijatrijama, a preko dvije i po godine u MUP-u imaju moju molbu za promjenom radnog mjesta. I ovaj ekspresno usvoji tu moju iznuđenu molbu staru preko dvije i po godine, te me rasporedi na mjesto državnog službenika. Ovoga puta bio sam uvjeren da su me stvarno "izliječili" od potezanja nezgodnih tema.

Opet sam jedno vrijeme ćutao i radio, ali dođe trenutak kad čovjek shvati da mu na isto dođe i kad ćuti i kad napada. U stvari nije isto, jer kad napadaš bar se psihički prazniš i koliko toliko čuvaš osjećaj dostojanstva. Od tada ja preko bloga i medija ukazujem kakvi banditi upravljaju institucijama, a trpim nezakonite disciplinske postupke, montirane/lažne krivične progone i nezakonite suspenzije.

Eto, dragi moji, sad znate i zašto sam i od čega "liječen" na psihijatriji, a to je daleko od onoga šta je Lukač prezentovao u Narodnoj skupštini vezano za ubistvo Davida Dragičevića i anketni odbor. Jedino od čega sam ikada "liječen" jeste suprotstavljanje organizovanom kriminalu u institucijama.

Međutim, nisam samo poslodavcu dostavljao medicinske nalaze i mišljenja, nego i izjave i druge akte vezane za sporni kriminal u vezi Predraga Starčevića i ostatka lopovske bratije. Identično sam se obraćao i pravosudnim institucijama. Tako i Mahmut Švraka i Želimir Lepir imaju moj zahtjev da svjedočim o ovom kriminalu. Nikad mi nisu odgovorili i omogućili svjedočenje kojom bih obrazložio kako je u pitanju organizovani kriminal i stotinu puta teži od onoga šta je procesuirano. 

Zato danas ministar Šeranić može tvrditi da "nema istrage", a lopuža Starčević može prijetiti narodnom poslaniku koji se drznuo da vrši mandat za koji su ga građani neposredno izabrali. Ma može da radi šta hoće kad ga štite Švraka, Lepir, Lukač, Ćulum, Ivanić i ostatak bande. I svi to nijemo posmatraju, pa i kolege doktora Ivića. 

Znaju ljekari odreda zašto nemaju uplaćeno zdravstveno osiguranje, zašto im kasne plate i slično, odnosno da je to zbog kriminala u FZO i ministarstvu. Pa bar petnaest Ivićevih kolega sam saslušao u okviru tadašnje istrage i svi znaju kako su zloupotrebljavana njihova imena i pečati (za falsifikovanje), pa i o kakvom kriminalu je bilo riječ. Znaju čak i da je razlog moje satanizacije upravo borba protiv organizovanog kriminala u FZO. Svi znaju i svi ćute!

Znači, za svaki prednji navod imam konkretne dokaze. Imam i dokaze kome sam se sve obraćao i dostavljao izjave o spornom kriminalu, pa sve do Milana Tegeltije i  VSTS. Da, pobrinuo sam se da VSTS, odnosno Tegeltija lično, znaju šta se događa, a imam dokaze i kako su se isprovaljivali u izbjegavanju zakonite kontrole nad radom tužilaca i sudija. Bukvalno isprovaljivali!

I šta imamo nakon šest godina od kad sam započeo istraživati kriminal kojim su građani Srpske oštećeni za desetine miliona maraka?  Kaže ministar Šeranić "nema istrage", nema kriminala, a njegov kolega Lukač pobrinuo se da sav svijet zna za moja "liječenja". Samo, da li je to istina? Jok, istina je da imam dokaze kakve kriminalčine vode naše institucije i kako zataškavaju organizovani kriminal. 

Uostalom, pobrinuću se da ukrstimo dokaze, pa da vidimo ko je na strani istine i pravde, a ko je lažovčina i kriminalac. Zato ovaj tekst valja shvatiti tek kao početak, ili bolje reći nastavak, obračuna koji moramo kad-tad okončati. Mene teško da će zastrašiti, a za uvrede doznaće kako imam "tešku ruku".

Nastaviće se, svakako...