JAVNA PRESUDA ŽELIMIRU LEPIRU (III): Kako je konobar razorio tužilačke laži

Piše: Borislav Radovanović

Sa pozicije struke neoprostivo je da građani sa preko 2 200 prijava primoraju banjalučko tužilaštvo na pokretanje istrage ubistva Davida Dragičevića. No, krajnje neoprostivo je da jedan konobar, roditelj satrven ličnom tragedijom, procesno razori mantre i prevare "glavnog" tužioca Želimira Lepira. Zato na godišnjicu ubistva, 24. marta, razmatramo pokretanje peticije za udaljenje Želimira Lepira iz tužilaštva, ali i da narodu vrati posljednjih 12 bruto plata. Tužioce koje roditelji ubijenog djeteta i građani procesnim radnjama primoravaju da poštuju zakon i pravila struke nećemo plaćati, a ima načina da taj postulat "Davidovog zakona" uvedemo u naš pravni sistem.

Moram podsjetiti kako sam prije objavljivanja ovog feljtona javno pozvao Želimira Lepira da napusti tužilaštvo i tako prekine sa daljim zloupotrebama službenog položaja i nezakonitostima u istrazi ubistva našeg Davida Dragičevića. Sa druge strane upravo sam "priželjkivao" da Lepir ignoriše ovu ponudu, a primarno kako bi upravo od njega počeli sa uvođenjem "Davidovog zakona". Godišnjica Davidovog ubistva, dakle 24. mart, sasvim racionalno nameće se kao datum započinjanja niza aktivnosti kakve simbolički nazivamo "Davidov zakon". Normalno, javnost će o planovima i aktivnostima biti blagovremeno obaviještena.

U daljem nastavku feljtona o Lepirovim marifetlucima moramo razjasniti kako su članovi "PRAVDE ZA DAVIDA" i savjesni građani bukvano primorali banjalučko tužilaštvo na promjenu pravne kvalifikacije smrti Davida Dragičevića. Da su Lepir i Vrećo iole poštovali zakonske odredbe i pravila struke istragu sa kvalifikacijom "ubistvo" pokrenuli bi već 7-10 dana nakon pronalaženja tijela. Jok, Davor Dragičević morao je na pisarnicu tužilaštva predati preko 2 200 prijava sa kvalifikacijom "ubistvo" da bi ove bitange procesno primorao na promjenu kvalifikacije "zades, nema elemenata krivičnog djela".

Kao autor unificiranog obrasca prijave mogu objasniti i procesne dimenzije djelovanja kakve su Lepira i Vreću primorale na promjenu pravne kvalifikacije događaja. Prvo valja razjasniti na čemu je počivala zasnovanost prijava građana. Po javno dostupnim podacima ljudi su shvatili da je David Dragičević zaživotno bio izložen bezobzirnom nasilju, te da je nakon toga nastupila smrtna posljedica. Pored toga podnosioci prijava iz javno dostupnih informacija znali su za materijalne dokaze i svjedočenja o tome kako je David u kritično vrijeme bio u fizičkom sukobu sa više lica, da je sumnjao na životnu ugroženost, da ga prate i ino. 

Na osnovu takvih saznanja svako sa iole očuvanog zdravog razuma nije mogao prihvatiti "stav" policije i tužilaštva o mogućem zadesu. Posebno jer niko nije ponudio dokaze i činjenice na kojima zasniva bilokakvo promišljanje o zadesnom usmrćenju. Ili neko doista smatra da su ljudi povjerovali nebulozama Darka Ilića i Željka Karana o padu s mosta i šestodnevnoj "plovidbi" leša Crkvenom? Kako vjerovati u notorne gluposti?!

Međutim, procesne obaveze tužilaštva su taj ključni aspekt zbog kog je prihvaćena kvalifikacija data u prijavama savjesnih građana. Treba znati da su tužioci u zakonskoj obavezi svakog prijavitelja krivičnog djela pismeno izvjestiti u slučaju donošenja naredbe o nesprovođenju istrage po prijavi, te obrazložiti osnovanost takve odluke. Čak i u slučaju eventualnog donošenja naredbe o obustvaljanju istrage ubistva Davida Dragičevića tužiocima stoji u obavezi da to pismeno dostave na preko 2 200 adresa.

Elem, tu nije kraj prava i obaveza između tužioca i prijavitelja. Svaki prijavitelj ima pravo na žalbu, a tu sam vrlo jasno stavio na znanje da će se tužilaštvo suočiti i sa unificiranim obrascom žalbe, odnosno sa nekih 1 500- 2 000 pravno validnih žalbi na koje moraju (opet!) pismeno odgovoriti. Na to bi išlo nekoliko "stručnih žalbi" sa osnovanim i utemeljenim obrazloženjima žalbi. Znate li koji sljedeći procesni subjekt nastupa u slučaju odbijanja žalbi podniosilaca prijava? To je Vrhovni sud RS! Znači, Lepir i Vrećo nisu bili spremni na toliku i takvu korespodenciju sa prijaviteljima, a najmanje sa čim su bili voljni suočiti se jeste Vrhovni sud RS. 

Nadam se da je napokon jasno zašto su Lepir i Vrećo donijeli naredbu o pokretanju istrage, a nalazom "zagrebačkih alhemičara" mogu obrisati... Davor Dragičević i njegovi saborci/istomišljenici procesno su razorili pokušaj tužilaca da ubistvo fingiraju zadesom, te da taj slučaj ostane neprijavljen kao krivično djelo, da spriječe zakonitu istragu, da se otkriju i procesuiraju direktni počinioci i saučesnici... I vjerujte da bi Vrhovni sud RS prihvatio tumačenja građana, a pobio nebuloze Želimira Lepira, baš kao što će to učiniti u slučaju donošenja naredbe o obustavljanju istrage.

Međutim, druga dimenzija procesnog djelovanja Davora Dragičevića bila je daleko razornija po sve koji su ubistvo njegovog sina pokušali onako prikriti i zataškati. Zbog te dimenzije zločinci su na kraju bili primorani da ga nezakonito hapse i izlažu montiranim krivičnim postupcima, pa sve do namjere da ga fizički eliminišu kao svjedoka. Na čemu u stvari počiva procesno tumačenje kojim je jedan konobar bukvalno razbio sve tužilačko-policijske nebulozne mantre?

Parametri koji određuju pravnu kvalifikaciju stradanja Davida Dragičevića su: smrt je nasilna, utvrđene su brojne zaživotne povrede zadobijene u vremenskom intervalu usmrćenja, te žrtva je po brojnim dokazima u kritičnom vremenu bila u sukobu sa više lica i sumnjala na životnu ugroženost. Po tim parametrima tužilaštvo nije imalo apsolutno nikakvog osnova da se bavi kojekakvim "zadesima".

Tačno se zna kako je Želimir Lepir zloupotrijebio navod obducionog nalaza po kom se primjenom medicinskih znanja i metoda nije mogla uspostaviti direktna povezanost između zaživotnih povreda i uzroka smrti u vidu potapanja disajnih otvora u vodu. Međutim, pred anketnim odborom  kroz ispitivanje Željka Karana nesporno sam razjasnio da po istim principima i metodama obdukcijom nije bilo moguće ISKLJUČITI POVEZANOST zaživotnih povreda i nasilne smrti. Znači, obducent nije mogao uspostaviti povezanost povreda i smrtnog ishoda, ali po apsolutno istim parametrima takvu vezu nije mogao ISKLJUČITI.

Tužilaštvo u odnosu na policiju nastupa kao stručno, ali i kao nadređeno, tijelo. Može policija izmišljati šta joj drago, ali tužilaštvo nameće pravne kvalifikacije i službene radnje. Sa te strane "iskusni krivičar sa 30 godina iskustva" Želimir Lepir najdalje 7-10 dana nakon pronalaženja tijela Davida Dragičevića bio je u pravnoj obavezi događaj okvalifikovati kao krivično djelo i narediti pokretanje istrage. Umjesto toga on je 100 dana opstruirao rad tužilaštva i policije po ovom predmetu mantrajući o nekakvom samo njemu znanom zadesu. 

Ako sam ja mogao iskoristiti anketni odbor da od Karana dobijem objašnjenje po kom on nije mogao razdvojiti povrede i uzrok usmrćenja, a kakvu prepreku je po tom pitanju imao Lepir? Pritom, Lepir je već tad imao uvid u obdukcionu i kriminalističko-tehničku fotodokumentaciju iz kakvih se nesporno vidi da je koncentracija najtežih povreda upravo na glavi - gdje se nalaze i disajni otvori čijim potapanjem u vodu je smrt produkovana. U našoj prijavi Davor Dragičević i ja smo zauzeli stav kako povrede po strukturi ukazuju na bezobzirno nasilje, a to je već kvalifikatorni oblik ubistva - odnosno "teško ubistvo". I predložili smo tužilaštvu da oko toga zatraži mišljnje vještaka.

Za kraj ovog nastavka feljtona ističem kako su data samo elementarna tumačenja dokaza i činjenica iz krivičnog predmeta, a kako bi ljudi shvatili problematiku. Na prednje navode mogu dodati još desetine elemenata na kakvima zasnivam stav, no tu već ulazimo u složena stručna tumačenja kakvima ćemo se baviti kroz krivični postupak. Suština počiva na izrečenom - Davor Dragičević i građani dokazno i činjenično razorili su sve tužilačke marifetluke i laži, te procesnim radnjama spriječili pokušaj neprijavljivanja zločina upravo od strane onih koje plaćamo da to čine i kojima zakon nalaže istraživanje krivičnih djela.

Na sve to Davor Dragičević i građani svojim procesnim djelovanjem Republičko tužilaštvo RS doveli su u situaciju obaveznog hapšenja i traženja određivanja pritvora Lepiru, Vreći, Lukaču, Ćulumu i Iliću, a kako bi to izbjegli zločinci su onako brutalno udarili na Davora i "PRAVDU ZA DAVIDA". I oko tih dešavanja daću vrlo precizna obrazloženja, ali u narednom nastavku feljtona.