JAVNA PRESUDA ŽELIMIRU LEPIRU: Kriv je (I)

Piše: Borislav Radovanović

U ime naroda donosim i javno objavljujem presudu da je Želimir Lepir, kao pripadnik kriminalne grupe organizovane za prikrivanje ubistva Davida Dragičevića, kriv za krivična djela koja su mu stavljena na teret. Kriv je zato što je grubo zloupotrijebio službeni položaj i ovlaštenja da ubistvo Davida Dragičevića ne prijavi tužilaštvu kao krivično na način da nesporno ubistvo fingira kao zadesno utopljenje. U cilju ostvarivanja kriminalne namjere prikrivanja zločina Lepir i drugi pripadnici kriminalne grupe počinili su teška krivična djela protiv porodice ubijenog, zajednice "PRAVDA ZA DAVIDA" i drugih lica koja su se suprotstavljala njihovoj kriminalnoj namjeri. Tačka!

Juče je istekao ultimativni zahtjev upućen Želimiru Lepiru da napusti Okružno tužilaštvo u Banjaluci, a šta je suštinski značilo da prestane sa daljim vršenjem krivičnih djela povodom ubistva Davida Dragičevića - mladog studenta, umjetnika i deklarisanog borca protiv organizovanog kriminala u institucijama. Ubijen je od strane policijsko-pravosudnog zločinačkog udruženja protiv kog je javno protestvovao i čiji kriminal je korištenjem svojih stručnih znanja dokazano raskrinkavao. Ubistvo ovog mladića probudilo je svijest naroda i zato je onako masovno i čvrsto javno zatražena istina i pravda, a znamo kakvim brutalnim zločinima (zločinom protiv čovječnosti) je narodni bunt razbijan. U ime tog naroda nastupam i ovako presuđujem.

Pored toga podsjećam da sam pravnik-kriminalista i bivši policijski inspektor sa ko zna koliko hiljada krivičnih predmeta iskusta i to primarno u domenu teških zločina i organizovanog kriminala. Dakle, nastupam sa pozicije struke i zato u ovom i narednim tekstovi (feljton) moram koristiti stručnu terminologiju i složena pravna tumačenja. Dakle, izložena materija neće biti medijski atraktivna, ali će bar u domenu stručne javnosti neke stvari biti nedvosmisleno razjašnjene.

Podsjećam i da sam Želimiru Lepiru ponudio javnu razmjenu argumenata u medijskom nastupu dijaloškog tipa i to unaprijed apostrofirajući kako će sve njegove laži i manipulacije biti razorene i do srži ogoljene. Je li prihvatio takav izazov? Nemojmo zaboraviti ni povod mog ovakvog reagovanja. Nakon što je počinio onako teške i morbidne zločine Lepir je pokušao manipulisati sa zajednicom "PRAVDA ZA DAVIDA". 

Već u prvom kontaktu Lepir je krajnje bezobzirno povrijedio tajnost postupka (istrage) i vršio protivpravan uticaj na ključne svjedoke krivične odgovornosti zločinačkog udruženja koje je ubistvo fingiralo zadesom, podmetalo lažne dokaze, sakrivalo i uništavalo stvarne dokaze, ometalo istragu, sprečavalo dokazivanje, te u konačnici onako bezobzirno i nezakonito napadalo sve koji su se suprotstavljali njihovom zločinačkom djelovanju. Time je prekoračio "crvenu liniju" moje tolerancije i sad će biti suočen sa posljedicama.

Primiče se godišnjica ubistva, a u javnom diskursu i dalje se vrtimo oko pitanja: zašto istraga nije donijela bilokakav konkretan rezultat? To je samo pokazatelj koliko smo kao društvo nezreli i daleko od pravne države. Imamo zločinačko udruženje unutar državno-represivnog aparata koje je pokušalo sopstveni zločin lažno podvesti pod "zades, nema elemenata krivičnog djela", da krivično djelo ostane neprijavljeno kako bi spriječili vođenje istrage, otkrivanje neposrednih počinilaca, organizatora i drugih saučesnika, te grubo sprečavalo dokazivanje. Svi akteri tog zločinačkog udruženja i danas su na pozicijama da realizuju  kriminalnu namjeru sprečavanja vođenja zakonite istrage, odnosno vode "istragu" povodom zločina koji su direktno počinili. I šta kao društvo očekujemo iz takve situacije? Koliko treba biti budalast i od zločinaca očekivati da procesuiraju sami sebe?

Nije problem definisati i samu esenciju problema. Već 30. marta, a najduže do sredine aprila, prošle godine Želimir Lepir sa pozicije postojećih dokaza i saznanja mogao je utvrditi "osnov sumnje" da je nad Davidom Dragičevićem počinjeno krivično djelo sa smrtnom posljedicom, te to preliminarno u minimumu okvalifikovati kao krivično djelo ubistva. Kad tužilac utvrdi postojanje "osnova sumnje" da je počinjeno krivično djelo po principu akuzatornosti pravno je OBAVEZAN narediti istragu. Međutim, Želimir Lepir teško zloupotrebljava institut slobode i nezavisnosti tužilačkog uvjerenja na način kao da sam sebi postavlja pitanje tipa: da li se Banja Luka nalazi u Albaniji? Znamo da u Albaniji postoje i banje i luke, ali i znamo gdje se nalazi grad Banja Luka.

Znači, nakon što je ostvario uvid u obdukcionu dokumentaciju i policijski izvještaj od 29. marta Želimir Lepir po standardima i pravilima struke mogao je utvrditi postojanje "osnova sumnje" da usmrćenje Davida Dragičevića sadrži obilježja krivičnog djela. Ma šta mogao, MORAO je utvrditi "osnov sumnje" o počinjenju krivičnog djela. Odatle proizilazi i njegova zakonska obaveza da prijavi krivično djelo i naredi istragu. Ovde mnogi ulaze u zablude oko obaveze prijavljivanja krivičnog djela, pa sve do razmišljanja tipa: zašto bi tužilac sam sebi prijavljivao krivično djelo?

Prijavljivanje krivičnog djela tužilaštvu moramo posmatrati kroz svijest da je tužilaštvo jedan sistem koji u ovom slučaju djeluje od nivoa banjalučkog okružnog tijela, preko republičkog i državnog, pa sve do međunarodnih tužilačkih tijela. Pa upravo kroz slučaj Davida Dragičevića, dopadalo se to nekom ili ne, kao društvo moraćemo spoznati takvo poimanje tužilaštva (kad već nismo preko onolikih predmeta ratnih zločina). Davor Dragičević i ja procesno smo iscrpili i okružno i republičko tužilaštvo i trenutno smo između Tužilaštva BiH i Kancelarije tužioca međunarodnog krivičnog suda (ICC). 

No, vratimo se na "našeg" Lepira. Puna tri mjeseca gospodin je sebi dao za pravo da mantra oko nečega šta predstavlja pravni standard i pravilo struke. I to je činio na krajnje nebulozan način šta samo pokazuje koliko je duboka "provalija besmisla" našeg pravosudnog sistema. Od samog starta prepoznao sam na čemu počiva Lepirova odbrana svjesno počinjenih nezakonitosti, samo njemu nije poznato da sam ja još na anketnom odboru razjasnio činjenicu koja iz temelja razara njegovu "pravnu logiku". I to ću objelodaniti već u narednom nastavku ovog feljtona.

Dakle, u rezimiranju ovog nastavka feljtona ističem da ukupnost problema kvaziistrage ubistva Davida Dragičevića počiva na odlukama i postupcima Želimira Lepira. Sve zamisli Lukača, Ilića, Ćuluma i ostatka policijske banditske bratije ostale bi na nivou "lijepih želja" da Želimir Lepir nije saučestvovao (u saizvršilaštvu!) u počinjenju krivičnih djela. Pritom, ostatak zločinačkog udruženja izvanredno se zaklanjao iza Lepirovih nebuloza i svakako je prvi kog će "pustiti niz vodu". 

Korektno sam mu ponudio da napuštanjem tužilaštva (sporazumnim otkazom) prekine dalje kriminalno djelovanje, no on je očigledno odlučio nastaviti sa zloupotrebama službenog položaja i kriminalnim djelovanjem. To je nešto nadalje nedopustivo! Zato ću u prvoj fazi njegove eliminacije ovim feljtonom do tančina objelodaniti Lepirove nazakonitosti i kršenja pravila struke, naprosto kako bi svako koga to zanima znao na čemu zasnivam naredni potez. 

Konkretno: okupiću narod oko zahtjeva da Želimir Lepir vrati Srpskoj svaku marku koja je na ime njegovih primanja uplaćena od ubistva Davida Dragičevića. Nije on primao platu da prikriva ubistva i sprečava istrage, nego da takve stvari procesuira. Kako je radio tako ima da narodu  vrati pare, a doći ćemo i do onoga šta je nezakonito zaradio kao član zločinačkog udruženja.

Nastaviće se!