Reagovanje na laži Ante Nobila (DOKAZI I ČINJENICE)

Piše: Borislav Radovanović

Objavljujem reagovanje koje sam uputio FACE TV povodom besramnih laži Ante Nobila. Čekam da Nobilo pobije činjenice navedene u ovom reagovanju, odnosno da razjasnimo ko je iznosio neistine – Davor Dragičević ili on. Kako je „đavolji advokat“ Ante Nobilo „pomagao“ Davoru vidimo po tome što je ovaj jedva izvukao živu glavu od onih koje je zakonito prijavio tužilaštvu i protiv kojih je trebalo da svjedoči, a danas ova nakaza javno satanizuje čovjeka koji nije u poziciji da se brani. Zato Davor ima prijatelje koji znaju kako se dokazuje istina i razara laž, a to iz ovog reagovanja može spoznati svako sa iole razuma.

FACE TV: Reagovanje na objavljivanje neistinitog sadržaja

Poštovani,

obraćam Vam se povodom neistinitog sadržaja emitovanog od strane Vašeg medija u televizijskoj emisiji i na portalu, a tiču se nespornih neistina kakve je iznio advokat Ante Nobilo. Obzirom na ukupno profesionalno djelovanje Vešeg medija, te prethodno ispoljen senzibilitet za Davora Dragičevića i „PRAVDU ZA DAVIDA“, nema potrebe za pozivanjem na zakonske obaveze. Smatram da ćete spram ovog reagovanja odrediti se po principima struke i vođeni javnim interesom.

U konkretnom slučaju advokat Nobilo je taj koji javno iznosi „fake news“ ili lažne navode, a da je to tako ukazuju činjenice i dokazi koje iznosim u ovom reagovanju. Upravo vođen „preporukom“ gospodina Nobila da odemo u prošlost i provjerimo radnje Davora Dragičevića pozicioniraću činjenice kakve eklatantno dokazaju neistine izrečene od strane advokata.

U slučaju smrtnog stradanja Davida Dragičevića tužilačka tijela Republike Srpske vode dva krivična predmeta. Prvi je taj opštepoznati predmet sa kvalifikacijom krivičnog djela „ubistvo“ koji vodi Okružno tužilaštvo u Banjaluci. Početnu javno izrečenu kvalifikaciju događaja u vidu „zadesnog utopljenja“ svojim procesnim radnjama promijenio je upravo Davor Dragičević izvodeći presedan dosad nezabilježen u pravu tako što je tužilaštvu predao preko 2 200 prijava krivičnog djela „ubistvo“ podnesenih od strane građana. Znane su obaveze tužioca prema prijavitelju krivičnog djela u slučaju donošenja naredbi o nesprovođenju ili obustavljanja istrage, kao i pravo prijavitelja na žalbu i na primjenu vanrednih pravnih lijekova, a to je nešto sa čim se glavni tužilac Želimir Lepir i postupajući tužilac Dalibor Vrećo nisu bili spremni suočiti. Jednostavnije im je bilo događaj okvalifikovati kao i u preko 2 200 prijava.

U drugom krivičnom predmetu kvalifikacija glavnog krivičnog djela je „teško ubistvo“ i po njemu ovog trenutka postupa posebno odjeljenje Republičkog javnog tužilaštva RS. Predmet je zaveden pod brojem T12 1 KTK 0000686 18 i nazivom „Želimir Lepir i drugi“. I ovaj krivični predmet vodi se po prijavi Davora Dragičevića od 17.05.2018. godine dostavljenoj Okružnom tužilaštvu u Banjaluci, odnosno po dopuni prijave od 20.08.2018. dostavljenoj Republičkom javnom tužilaštvu RS sa ponovljenim prijedlogom formiranja tužilačkog tima na tom nivou. U tom predmetu prijavljeni su Želimir Lepir, Dalibor Vrećo, Darko Ćulum, Dragan Lukač, Darko Ilić i Dalibor Ivanić kao zločinačko udruženje ili grupa organizovana za izvršenje krivičnog djela. Imenovani su prijavljeni da su počinili produženo krivično djelo „zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja“ u sticaju sa krivičnim djelima „neprijavljivanje krivičnog djela ili učinioca“, „ povreda tajnosti postupka“ i „povreda slobode izražavanja misli“, te za krivično djelo „povreda ljudskog dostojanstva zloupotrebom službenog položaja ili ovlaštenja“. Posebno apostrofiram navod prijave da su navedena krivična djela počinjena u vezi sa glavnim krivičnim djelom „Teško ubistvo“.

U tom krivičnom predmetu u svojstvu svjedoka dao sam izjavu dana 07.12.2018. godine, a Davor Dragičević je kao suprijavitelj tek trebao dati izjavu i predati dokaze koje ima u posjedu. Jedini razlog nezakonitog lišenja slobode i montiranog progona Davoda Dragičevića od strane onih koje je prijavio jeste da spriječe njegovo svjedočenje i ustupanje dokaza njihove krivične odgovornosti, odnosno da ukupno onemoguće i ometaju istragu u tom krivičnom predmetu.

Nadalje, za shvatanje ukupne problematike ključna su pravna tumačenja dokaza i činjenica datih u pomenutim prijavama Davora Dragičevića, a koja su mi kao suprijavitelju poznata. U prijavama je jasno naznačeno kako nema nijednog dokaza i/ili pravnorelevantne činjenice, pa čak ni indicije, po kakvima bi karakter usmrćenja uošte bio procesno tretiran kao zades ili suicid, tako da je jedini preostali mogući oblik usmrćenja onaj ubilačkog karaktera. Da je usmrćenje Davida Dragičevića ubilačkog karaktera nedvosmisleno ukazuju brojne i po strukturi vrlo indikativne zaživotne povrede zadobijene u vremenskom intervalu usmrćenja.

Obdukciona dokumentacija, uz sve manjkavosti, sadržavala je polazišni osnov za dalje razjašnjavanje u pravcu utvrđivanja osnova sumnje o počinjenju ubistva, upravo kako sam ja to činio kroz anketni adbor. Naime, tvrđeno je kako obducent nije uspostavio direktnu povezanost zaživotnih povreda i smrtne posljedice u vidu utopljenja u vodi i to je predstavljano kroz mogućnost zadesnog utopljenja. Čisto radi zapisnika/stenograma preko doktora Karana konstatovao sam kako on primjenom medicinskih metoda nije mogao ni isključiti uzročno-posljedičnu vezu. Znači, kako nije mogao uspostaviti vezu po istim aršinima nije mogao ni isključiti povezanost zaživotnih povreda i nesporno nasilnog usmrćenja.

Prema profesionalnim standardima i pravilima struke apsolutno niko nije imao pravo isključiti povezanost zaživotnih povreda zadobijenih u vremenskom intervalu usmrćenja i smrtne posljedice produkovane prekidom disanja potapanjem disajnih otvora u vodu, a da nije pribavio konkretne dokaze po kojima bi razdvojio povrede i smrtnu posljedicu. I to posebno zbog fokusa nesporno nasilnih povreda na glavi, gdje se nalaze i disajni otvori. Znači, ukoliko obducent nije mogao isključiti povezanost zaživotnih povreda i smrtnog ishoda niko od procesnih aktera po standardima i pravilima struke nije smio to učiniti sve dok se ne neđu konkretni dokazi i činjenice isključivanja veze.

Međutim, ono šta definitivno isključuje opciju zadesne smrti jeste zaista referentan set materijalnih dokaza i svjedočenja prema kojima je David Dragičević u kritično vrijeme bio u sukobu sa više lica, da se nalazio u stanju opasnosti, strahovao za život, sumnjao da ga prate i ino. Nedvosmisleno je utvrđeno kako kasnije zatečene povrede nije mogao zadobiti u prethodnom fizičkom sukobu, a brojni indikatori ukazuju da je David Dragičević iste noći ponovo izložen fizičkom napadu i na to je istraga morala biti fokusirana. Da li su akteri istrage, pa sve do advokata Nobila, ikada objasnili kako su nesporno dokazano fizičko sukobljavanje i dokazane Davidove sumnje na životnu opasnost „uklopili“ u mogućnost zadesnog utopljenja?

Znači, ukupnost prednje navedenih činjenica i opservacija isključuju mogućnost zadesnog usmrćenja, odnosno suprotno ukazuju na protivpravno nasilno usmrćenje (čitaj: ubistvo), i to je pravno tumačenje na kom je Davor Dragičević zasnovao prijave. Sa druge strane i danas čekamo objašnjenje po kojim dokazima i činjenicama su postupajuća službena lica tužilaštva i policije do početka aprila do kraja juna uopšte se bavila mogućnošu zadesne smrti. Objektivno gledano doista skandalozno ponašanje glavnih tužilaca Mahmuta Švrake i Želimira Lepira u istrazi smrtnog stradanja Davida Dragičevića produkovalo je današnju situaciju i nemjerljive štetne posljedice, a to je gospodinu Nobilu odlično poznato.

Advokat Nobilo javno tvrdi kako je proučio krivični spis, a samo zapisnik i fotodokumentacija istražne radnje uviđaja sa lica mjesta pronalaženja mrtvog tijela sadrže „osnov sumnje“ da su postupajuća službena lica teško kršila standarde i pravila struke (uništavanjem i prikrivanjem dokaza, pa sve do omogućavanja kasnijeg podmetanja lažnih dokaza nepostojeće krađe). Možemo potegnuti i niz drugih nezakonitosti, protivpravnosti i kršenja pravila struke kakva je gospodin Nobilo sa pozicije iskustva mogao prepoznati i procesno obraditi da je advokatsku funkciju vršio kako to profesija nalaže, no danas vidimo koga je on doista „zastupao“ u tom krivičnom predmetu.

Za kraj ostavljam ključnu činjenicu kakva ukazuje na doista neprimjereno, pa čak i zabranjeno/kažnivo, ponašanje „advokata“ Nobila. Naime, Tužilaštvo BiH i Kancelarija tužioca međunarodnog krivičnog suda (ICC) zaprimili su prijavu krivičnog djela „Zločin protiv čovječnosti“ na štetu „PRAVDE ZA DAVIDA“ kao zajednice civilnog stanovništva. U toj prijavi Davor Dragičević i više lica tretirani su kao „prisilno nestala lica“ za koja je tražena zaštita i pomoć kakva pravno pripada žrtvama i svjedocima zločina. Znači, morbidnost situacije nije samo u tome što advokat Nobilo ovako bezobzirno napada čovjeka koji mu je svojevremeno ukazao povjerenje i koji danas nije u mogućnosti da mu odgovori na adekvatan način. Ovaj advokat javno satanizuje žrtvu zločina u poziciji „prisilnog nestanka“, a to zasigurno nećemo izostaviti iz daljih krivičnoprocesnih radnji prema Kancelariji tužioca međunarodnog krivičnog suda na čiju zaštitu i pomoć je „PRAVDA ZA DAVIDA“ trenutno fokusirana. Sa te strane gospodin Nobila može i nadalje širiti neistine (tipa javne satanizacije) u vezi Davora Dragičevića, ali uz svijest da će jednog dana svoje navoda morati objašnjavati istražnim organima – po svemu sudeći međunarodnim.

Dakle, iz prednjih činjenica vidljivo je da javno izgovorene tvrdnje Davora Dragičevića prati i njegovo procesno djelovanje, a na nadležnim institucijama je utvrđivanje vjerodostojnosti navoda. Gospodin Nobilo nema pravo prejudicirati ishode istraga u toku, a ponajmanje na način da javno satanizuje prijavitelja i svjedoka u krivičnim predmetima ničim utemeljenim tvrdnjama i opservacijama. Njegovo ponašanje je protivpravne prirode i o tome bi trebalo da vodi račina i on i mediji koji prenose njegove neistine. Obzirom da je ovde u pitanju FACE TV smatram kako nema potrebe za pozivanjem na zakonske obaveze, odnosno da se možemo pouzdati u profesionalnu etiku ovog medija, međutim drugi mediji mogu slobodno računati na striktnu primjenu zakonskih obaveza i posljedica kad su u pitanju neistine advokata Nobila.