MIRNO SPAVAJTE: Tramp i Putin oblikuju novi Bliski istok

Prekid međusobnih sukoba Irana i Izraela neminovno produkuje unutrašnje destabilizacije i čak iranski građanski rat, a potonje promjene radikalno vjerskih režima donose dugoročnu stabilnost Bliskog istoka. Sa sekularnim Iranom kao novom nuklearnom silom.

Je li prijetnja nečim šta nazivaju iranskom "stvarnom atomskom bombom" bila dovoljna za ekspresnu promjenu politike Donalda Trampa? Vidjeli ste javno zahvaljivanje iranskom rukovodstvu zbog najavljivanja meta "odmazde" za prethodno američko bombardovanje nukleranih postojenja i najave prekida oružanih dejstava sa Izraelom. Tramp opet obećava kraj rata za 24 sata, no ovoga puta sa dobrim šansama za uspjeh.

Iranskom rukovodstvu omogućeno je da sačuva obraz bar pred domaćom javnošću višestrukim udarima na američke vojne baze na Bliskom istoku, baš kao što je Tramp najavio mete napada svoje avijacije i "Tomahavka" da protivnici mogu skloniti ljudstvo i tehniku. I obogaćeni uranijum zbog kog se rat deklarativno vodi već 12-13 dana. Isprepadali su cijelo čovječanstvo da bi se dešavanja svela na jeftine predstave čije ciljeve ćemo pokušati odgonetnuti ovim tekstom.

Odluka o zatvaranju Hormuškog moreuza, iliti "iranskom stvarnom atomskom bombom" kako taj potez decenijama nazivaju, produkovala je željene i po meni čak planirane efekte straha od poremećaja snabdjevanja naftom i rasta cijena ovog energenta. Elem, zašto bi takve posljedice uzrokovale viđene zaokrete u Trampovim odlukama?

Američkom predsjedniku i njegovom ruskom pandanu Vladimiru Putinu čak odgovaraju poremećaji i poskupljenja nafte kakva bi se primarno odrazila na Evropu. Evropsko štetovanje njima znači ekstra zaradu, a u političkom smislu korak bliže zajedničkom cilju - razbijanju EU u današnjem formatu. Hajde da vidimo iransku alternativu plasmana sopstvenih energenata mimo Hormuškog prolaza.

Sve češće se spominje transport iranskih energenata preko Kaspijskog jezera direktno ka Rusiji, a onda tamošnjiim postrojenjima prema Kini i čak Indiji - dva globalna industrijska giganta bukvalno nezasita naftom i gasom. Prostim pogledom na mape uočava se prilika kopnenog transporta preko tradicionalnih saveznika Avganistana i Pakistana, no tu tek valja graditi potrebne pogone.

Šta je onda stvarni razlog nagle promjene Trampovog "raspoloženja"? Iransko rukovodstvo se našlo u izuzetno teškoj situaciji i onda "dobra vila" jednim potezom donosi mu status neporaženog u sukobu sa najmoćnijom silom svijeta i to bez konkretne pomoći ruskih, kineskih i inih saveznika. Zašto omogućiti ovakvu "pobjedu" teokratskom režimu Ali Hamneija?

Naoko imamo iracionalan potez spram izraelsko-američkih zahtjeva oko PROMJENE SISTEMA i odustajanja od nuklearnih programa. Još grđe su informacije o Trampovoj zabrani likvidacije Ali Hamneija. Sa druge strane "čuvanje glave" protivnika ima smisla ukoliko strahuješ da će na njegovo mjesto doći radikalniji, sposobniji ili uticajniji. Već se kalkuliše sa Hamneijevim sinom ili čak unukom vođe revolucije ajatolaha Homeinija kao najizgledinijim nasljednicima.

Donald Tramp kao izdanak američke vojne ezoterije odlično zna da duljenje oružanih sukoba Irance samo homogenizuje oko aktuelnog režima i društvenog uređenja uopšte. Poklanjanje časnog izlaza samo je pretpostavka započinjanja stvarnih planova rušenja iranskog postrevolucionarnog uređenja. Sa nekim novim (sekularnim) uređenjem i polugama vlasti mogući su pomaci oko drugog proklamovanog cilja - odustajanja od nuklearnog programa. 

Mislim da niko ozbiljan u svijetu ne vjeruje da će se Iran odreći ambicija svrstavanja u nuklearne sile, a posebice nakon baš upečatljivog razvoja raketnih sistema do nivoa hipersoničnih brzina. Iranski saveznici Putin i Si Đinping podjednako kao i Tramp vide primarni problem da zemlja sa ovako nakaradnim društvenim uređenjem postane nuklearna sila. Zato i ne pomažu Hamneiju.

Rusija i Kina imaju sa državom Iranom brojne bilateralne sporazume i zajednički im je cilj vraćanje saveznika na sekularno uređenje iliti demontiranje režima vjerskih fanatika sa ambicijom stvaranja atomske bombe. Mnogi smatraju da je pozicioniranje još jedne nuklearne sile na Bliskom istoku (naspram Izraela) najbolje pretpostavka drugoročnog mira i stabilnosti.

Znači, deeskalacija spoljnih sukoba u funkciji je pokretanja unutrašnjih animoziteta i željenih promjena. Teorijski možemo razmatrati mogućnosti obojenih revolucija ili prevrata, no realno politički i oružani (Islamska revolucionarna garda) centri moći Irana neće vlast predati tek tako, a još manje su spremni na korjenite promjene društvenog uređenja.

Najizglednija opcija je krvavi građanski rat i to je budućnost kakvu su velike sile namijenile Iranu. Nije to Sirija da su moguće operacije poput pozicioniranja glumca čija imena nema smisla pamtiti kad ih mijenja kao čarape, a gdje su opet stvorene pretpostavke za viđene udare na Iran. Golanska visoravan je ključna za sve odbrambeno-napadačke operacije Izraela i toga je Vladimir Putin bio odlično svjestan kada je Asada primorao na predaju vlasti.

Kreiranja dugoročnih arhitektura stabilnosti ili nestabilnosti podrazumijeva više koraka iliti, kako moderno kažu, mapu puta. Uvjeren sam da nijedan reprezent tri svjetske sile ne želi Iranu građanski rat i unutrašnje krvoproliće, odnosno bez unutrašnjih subjekata i procesa nema oružanog sukobljavanja. Čak nije teško pretpostaviti u kom pravcu će ići skorašnja dešavanja.

Iransko društvo je duboko podijeljeno usljed situacije da teokratija dominira nad prilično obrazovanom populacijom (posebno tehničke nauke) i kulturom koja baštini začetke ljudske civilizacije. Islam zasigurno nije prepreka društvenom prestrojavanju, osim u krajnje radikalnom obliku kakav faktički imamo decenijama. U funkciji očuvanja nametnutog i nazadnog režima.

Vrlo skoro će iranska inteligencija predvođena mladima pokrenuti unutrašnji dijalog o nužnim političkim promjenama. Radikalno islamistički režim će odgovoriti silom baš kao i decenijama unazad, pa neminovno dolazi do konfrontacija širokog spektra. Normalno, velike sile i gro čovječanstva će podržati tražioce promjena i vjerujte da čuvari revolucije i Islamska revolucionarna garda neće moći suzbiti neminovnost.

Premijer Netanjahu neće se radovati unutrašnjem raskolu u Iranu obzirom da okončanje oružanih dejstava podrazumijeva smjenu njegove vlasti. Moram apostrofirati da Netanjahu koalira sa radikalnim vjerskim strukturama sličnim iranskim i zbog kojih je njegov režim jednako neprihvatljiv domaćoj populaciji i arhitektama novog Bliskog istoka. 

Jedino što Izrael ima unutrašnje poluge smjenjivosti vlasti i tu nije očekivati nekontrolisane promjene. Sa druge strane očekivati je još kakva američko-ruska proksi sukobljavanja u Izraelu i oko jačanja uticaja. Koliko Tramp računa na moćni bankarski lobi toliko Putin na brojnu rusku i prorusku zajednicu. U svakom slučaju Izrael neće biti oružje radikalnih cionista iliti vjerskih fanatika.

U konačnici valja razjasniti zašto govorim o novoj arhitekturi Bliskog istoka i promjenama koje bi trebale osigurati dugoročnu stabilnost. Preko 11 godina u mojim tekstovima i analizama, a posebno u stručnim radovima, možete uočiti kozistentnost oko važnosti nafte i prirodnog gasa u geopolitičkim procesima, odnosno da danas imamo iste interese koji su produkovali dva svjetska rata.

Mantre oko "zelene agende" Tramp je definitivno srušio i stvari ogolio do kraja tako da nam razni "stručnjaci" i mešetari ne mogu zamagljivati globalne procese. Dakle, znamo po čemu je Bliski istok posebno bitan i koji energenti će narednih nekoliko decenija podmirivati sve veće potrebe. Evropski pristup kolonijalne i neokolonijalne pljačke tuđih dobara okončan je jer Evropa naprosto nema instrumente nekadašnje moći.

Dvije od tri svjetske sile, baš kao i indijska nadolazeća, postavljaju drugačije odnose eksploatacije i kupoprodaje energenata, pa je racionalno da Donald Tramp napusti ranije pljačkaške i ratnohuškačke prakse i politiku "jedinog" hegemona. Politiku prvenstveno pogubnu za zemlju koju vodi. Nafte i prirodnog gasa ima dovoljno i čak je iracionalno otimati ono šta se jeftinije može prosto kupiti.

Rusi su na Arktiku prije aman decenije pronašli nafte za narednih 60 godina po sadašnjoj rekordnoj proizvodnji (bez drugih nalazišta) i najveći inokupac po već započetim pregovorima biće SAD - preko Aljaske i Kanade. Možda sad shvatite Trampove zamisli oko Sjevernog pola kao što sam i ja skontao odgovor na pitanje: zašto Rusija gradi tolike ledolomce? 

Normalno, SAD će ostati prisutne i na "tradicionalnim" prostorima eksploatacije nafte i gasa, ali sa novim prednje pomenutim pristupom. Zato je ključno na Bliskom istoku osigurati stabilnost i to "mehanizmima" kakve prednje pominjem. Možda Iran prođe bez građanskog rata, iskreno se tome nadam, no zasad mi to djeluje nestvarno. Baš kao što mi je nestvarno da prekine nuklearni program.

U narednom periodu planiram više pisati o geopolitičkim temama i po ranijoj praksi uobzirivati refleksije na Balkan, a vrijeme najbolje pokaže kvalitet proaktivnih analiza. Sa te strane mogao sam u tekst pozicionirati desetine linkova na ranije analize, no uz bojazan da bi izgubili esenciju poruke. Imate na pretek tih koji su vas uvjeravali u početak svjetskog rata i apokalipsu, a sad vidite kako im "aduti" nestanu u trenu. Ponavljam, moja malenkost je bar kozistentna.