CVIJANOVIĆKI, VIŠKOVIĆU I ČUBRILOVIĆU: Da li ste normalni?! (FOTO DOKAZI)

Piše: Borislav Radovanović

Javno pitam Željku Cvijanović, Radovana Viškovića i Nedeljka Čubrilovića zašto su svoje ustavne ingerencije prenijeli na Dragana Lukača? Dugo pitanje: do kad namjeravaju potirati i ponižavati institucije predsjednika, premijera i predsjednika parlamenta Republike Srpske? U konačnici moram ih svo troje upitati: da li ste vi normalni?!

JAVNO PONIŽENJE VLADE RS

Banjalučani su 21. marta u podne mogli svjedočiti velikoj policijskoj akciji na prostoru od gradske tržnice do objekata vlade. Eto neka iz MUP-a kažu koliko je pripadnika policije bilo angažovano - 50, 70, 100? Je li normalno da validan čin predaje pismenog prigovora na pisarnice Predsjednika, Vlade i Narodne skupštine rezultira onakvim javnim poniženjem najviših institucija vlasti Republike Srpske i uznemirenošću građana usljed još jedne teške zloupotrebe policije?

Kako bi izbjegli bilokakve neželjene konotacije nekoliko dana najavljivao sam zbog čega dolazim u Banjaluku (čitaj: unaprijed!). Jasno sam isticao da moram na pisarnice Predsjednika, Vlade i Narodne skupštine predati prigovor povodom zahtjeva od 26.12.2018. godine. Dan nakon stravičnog nasilja policije nad pripadnicima "PRAVDE ZA DAVIDA" zatražio sam od navedenih tijela da u skladu sa zakonskom obavezom vršenja nadzora nad zakonitošću i pravilnošću rada policije reaguju na planu zaštite žrtava. Obzirom da je nezakonit progon građana bezobzirno nastavljen gotovo tri mjeseca nakon toga morao sam reagovati prigovorom.

Prije polaska za Banjaluku kompletan sadržaj prigovora objelodanio sam na blogu (vidi predzadnji tekst). Parafrazirano, već tim aktom pitao sam Željku Cvijanović, Radovana Viškovića i Nedeljka Čubrilovića da li su uopšte normalni kad dozvoljavaju takvo policijsko bezumlje nad ljudima? No, čim sam zakoračio u gradsko jezgro shvatio sam da su oni od kojih tražim zdravorazumsko djelovanje u stvarnosti mnogo luđi negoli sam to mogao i pretpostaviti. 

Nemam naviku obraćati pažnju na policiju jer je to moje "prirodno okruženje", no mladi policajac kod stepeništa tržnice počeo je aman bježati u stranu. Normalno, da bi  vezom hitno javio dolazak nas "čak" troje. Kako bih policiji omogućili adekvatne pripreme namjerno sjednemo na tarasu "Sitija", gdje nam se pridružila moja posestrima Savka. Time je četvoročlana "teroristička ćelija" bila kompletirana. Sa tarase lokala uočavam obilježena vozila i uniformisane policajce šta znači da je i taj prostor bio obezbjeđen od "opasnosti".

JAVNO PONIŽENJE INSTITUCIJE PREDSJEDNIKA RS

Nakon kafe krećemo prema palati Predsjednika RS. Opet, radi izbjegavanja problema javljam se policajcima ispred objekta. Kažu mi kako su dobili naređenje da spriječe moj ulazak u objekat, ali da će službenici pisarnice izaći napolje i zaprimiti podnesak (vidi foto gore). Lakonski odgovaram kako meni treba prijemni pečat, pa čak i zbog čega. Konkretno, kako bih Kancelariji tužioca međunarodnog krivičnog suda u Hagu dostavio dokaze da Bosna i Hercegovina nije sposobna procesuirati prijavljeni zločin, a šta je procesna pretpostavka postupanja Međunarodnog krivičnog suda (ICC). Sa te stane već sam najavio kakva obraćanje institucijama državnog nivoa planiram, a sve na planu pribavljanja osnova narednog obraćanja ICC.

Nas četvoro "strašnih terorista naoružanih papirima" produžavamo ka zgradi vlade. Uokolo, htjeli ili ne, uočavamo raspoređene policijske snage. Prilikom prolaženja pored Narodne skupštine vidimo policijsku formaciju postavljenu spram pročelja objekta i već tu je bilo jasno kako će ići dalji slijed događaja.

Taman govorim ostalima da pojma nemam kako naći pisarnicu vlade, bar onu koja je meni potrebna. Međutim, prvi pogled na taj prostor razriješio je dilemu. Razumljivo krećemo ka ulazu u obekat ispred kog je najveća koncentracija policije. I pun pogodak! Opet slijedi objašnjenje kako će službenici izaći napolje da bi zaprimili podnesak. Nije bilo potrebe da uopšte objašnjavam razloge dolaska (zato služe policijska sredstva veze). Moram istaći kako su policajci i službenici institucija bili krajnje profesionalno pristojni, a posebno sa pozicije zaista ponižavajuće situacije - i po njih i po nas. Uglavnom, zaprimljen je i taj primjerak podneska (vidi podnaslovni foto).

Vraćamo se prema parlamentu, kad vidim da se obezbjeđenje prerasporedilo spram bočnog prilaza objektu odakle nas i očekuju. Kontam "kad je bal nek' bude i cirkus", pa da se svi skupa srozavamo do besmisla. Zato "kao zapričani" prolazimo pored Narodne skupštine i pravimo poluluk oko objekta. I zaista je bilo smiješno (degutantno smiješno!) posmatrati obezbjeđenje kako se formacijski pomijera prateći "opasne teroriste". Odlučimo da ih desetak minuta testiramo "taktikom neprilaženja".

JAVNO PONIŽENJE NARODNE SKUPŠTINE RS

U cilju da okončamo tu javnu bruku i srozavanje institucija vratimo se ka pročelju. Opet pristojno obraćanje i čekanje na službenike pisarnice. Završimo i taj dio "procedure" (vidi foto gore) i okrenemo leđa "najvišim institucijama vlasti" Republike Srpske. Tada dolazi do "strašnog okupljanja" članova "PRAVDE ZA DAVIDA" u vidu SAMO JEDNOG (ali hvale vrijednog!) saborca. Kako je i planirano: svo petoro odlazimo na "kafu razgovorušu". 

U daljem tekstu postavljam fotografije "strašnih terorista" zbog kojih je dignuta tolika hajka. Sad, možda neko izrazi sumnju spram navoda o prekobrojnom angažovanju policije i postavljenih fotografija. Tu moram jasno apostrofirati kako nikome nije cilj produkovati probleme policajcima koji su izvršavali naređenja, pa čak ni dokazivati prednje navode. Naš Mikan fokusirao se na fotografisanje načina zaprimanja podnesaka i samo te fotografije postavljamo. Sa druge strane, hiljade Banjalučana moglo je jasno vidjeti raspoređene policijske snage, a ako nekog to posebno zanima - bar na tom prostoru ima na stotine kamera (računajući i one od institucija).

"TERORISTIČKA ĆELIJA"

Elem, sad slijedi nekoliko pitanja kakva traže odgovore u javnom interesu. Prvo i esencijalno pitanje jeste: ko doista upravlja institucijama Predsjednika, Vlade i Narodne skupštine Republike Srpske? Mogu Dragan Lukač i Dalibor Ivanić (novi načelnik Uprave policije i izvršitelj ove javne blamaže) svoje "umotvorine"  nametati policiji. No, ovde se pokazalo da imaju moć i nad institucijama koje su bar formalno-pravno hijerarhijski pozicionirane iznad njih. Ili su Željka Cvijanović, Radovn Višković i Nedeljko Čubrilović donijeli "zajedničku odluku" da njihovi službenici rade nešto šta čak ni ovaj ludi Balkan nije upamtio?!

Da, dolazimo do sljedećeg logičkog pitanja: gdje je to u svijetu zabilježeno da službenici najviših tijela vlasti neke države (predsjednik, vlada i parlament) izlaze na ulicu kako bi zaprimali  validne pravne podneske građana? Nije problem što tako nešto nije upamtila Republika Srpska, nego u svjetskoj istoriji nije zabilježeno ništa slično. Istine radi, takve budalaštine na ovome svijetu može osmisliti samo jedan čovjek - Dalibor Ivanić, a bar je prijedorskoj policiji i meni to odlično poznato.

Hajde da postavimo još neko pitanje, poput: šta je to naša policija obezbjeđivala 21. marta? Koliko znam centralno dešavanje tog dana u Banjaluci bilo je otvaranje tržnog centra "Delta Planet", sa velikim brojem zvaničnika i građana. Ne bi policija trebala obezbjeđivati marifetluke beogradskog tajkuna Miroslava Miškovića, ali tu su bile prisutne i štićene ličnosti poput Milorada Dodika i drugih. Sa te pozicije policija je fokus obezbjeđenja trebala usmjeriti na Dodika, a ispade da je "ludi bloger" važniji i od njega.

UPS - OVO JE VEĆ OPASAN DVOJAC, ALI NAKON "AKCIJE"

Za kraj ostavljam ono suštinsko pitanje: ko izdaje naređenja zaposlenima u institucijama Predsjednika, Vlade i Narodne skupštine Republike Srpske? Odnosno, ko ima moć da službenike tih institucija primora na protivpravno zaprimanje podnesaka (propisano je postupanje sa službenim evidencijama i korespodencijom)? I to na način nezabilježen u svijetu! Na način koji je ponižavajući i za institucije i za građane koji im se obraćaju! Pa i za policiju koja je sve to realizovala! Ma, pitanje je: ko gospodari Republikom Srpskom?

Sa druge strane vraćam se na uvodno pitanje: da li su Željka Cvijanović, Radovan Višković i Nedeljko Čubrilović mentalno zdrave osobe? Da li su elementarno normalni?! Spornim prigovorom sa indirektnom prijetnjom Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu pokušavam ih "prizvati pameti", a oni egzaktno dokazuju kako živimo u svjetski nezabilježeno ludoj državi. Bosna i Hercegovina je potpisnica Rimskog statuta i sa te pozicije mora izvršavati preuzete obaveze (ili nastupa ICC). 

No, ovde nije problem u "procesnoj nesposobnosti" države, nego u "mentalnoj sposobnosti" nosilaca institucionalne moći. Svojim podneskom jasno kažem kako ću se u daljoj korespodenciji sa ICC baviti sposobnošću BiH da procesuira "Zločin protiv čovječnosti" koji i danas trpi civilna zajednica "PRAVDA ZA DAVIDA" - i to primarno zbog ponašanja Cvijanovićke, Viškovića i Čubrilovića. I njih troje pokažu na koji način će se braniti od krivične odgovornosti. Ni manje ni više negoli "NEURAČUNLJIVOŠĆU"!