PITANJE TUŽIOCU BULATOVIĆU: Je li Davor Dragičević pokrao kuću Rađenovih?!

Piše: Borislav Radovanović

Davor Dragičević iz "policijskog biltena", tzv. portala "Infosrpska", doznaje kako su u njegovom mobilnom telefonu pronađene fotografije unutrašnjosti kuće Rađenovih. Za neupućene: stvarni vlasnik telefona koji je u vrijeme ubistva koristio David Dragičević je njegov otac Davor. Tužilaštvo 15 mjeseci nezakonito skriva podatke o tome šta čini sa Davorovim vlasništvom, a to je dozvoljeno samo ukoliko njega sumnjiče za ovu spornu krađu. Prvo javno pitanje za Zorana Bulatovića glasi: do kad tužilaštvo pod njegovim starješinstvom namjerava kršiti zajamčena prava Davora Dragičevića? Drugo, važnije: namjerava li narediti istragu krivičnog djela "povreda tajnosti postupka" zbog odavanja službenih tajni u svrhu ometanja istrage i sramne satanizacije žrtve ubistva?

Na samom startu bavljenja slučajem ubistva Davida Dragičevića ukazao sam na nezakonitost postupajućeg tužioca Dalibora Vreće, a kakva se vidimo kontinuirano negativno ispoljava do današnjeg dana. Konkretno, Zakon o krivičnom postupku obavezuje tužioca da lice od kog su predmeti oduzeti/izuzeti pozove da prisustvuje službenoj radnji otvaranja i pregleda privremeno oduzetih predmeta.

Davor Dragičević je u svojstvu pravnog zastupnika svog ubijenog sina morao biti pozvan kada je tužilaštvo, zajedno sa sudijom za prethodni postupak i policijom, otvaralo zapečaćenu vreću sa oduzetim/izuzetim predmetima, te iste pregledalo, fotografisalo i zapisnički konstatovalo. Ako je ova obavezna službena radnja uopšte preduzeta?!

Tako bi se od starta znalo da je sporni mobilni telefon u vlasništvu Davora Dragičevića, pa bi isti zakonski imao pravo da zna šta tužilaštvo i policija čine sa njegovom imovinom. Osim, ukoliko njega sumnjiče za kakvo krivično djelo povezano sa oduzetim predmetom, a takvih sumnji nema. Bar koliko Davor zna, uz opasku kako je moguće da "policijski bilten" Infosrpska objavi još koju "tajnu optužnicu".

Davidovi roditelji 15 mjeseci prikupljaju posredna saznanja o tome šta je sve pronađeno i privremeno oduzeto od njihovog ubijenog ubijenog sina, a upravo zbog protivpravne volje tužioca Dalibora Vreće da im uskrati zakonsko pravo. 

Time je ovaj vajni tužilac npr. omogućio identifikovanim policijskim službenicima da ukradu, prikriju ili unište iznimno važan dokaz kakav u ovakvom načinu ubistva predstavljaju gaće. Da, gaće su izuzetno vrijedan dokaz i izvor dokaza, a Davor je za tu krađu dokaza doznao privatnom istagom na kakvu je prinuđen usljed ponašanja službenih lica tužilaštva i policije.

No, vratimo se na sporni mobilni telefon. Koliko radnji vještačenja i očitavanja podataka je preduzimano nad ovim uređajem? Kakvi sve dokazi, činjenice i podaci su tim radnjama pribavljeni? Ma u koliko država je ovaj predmet upućivan? 

Sa kojim pravom je sve to činjeno mimo znanja i saglasnosti vlasnika predmeta - Davora Dragičevića? Sa kojim pravom su vlasniku uređaja uskraćivana saznanja o pronađenim dokazima i podacima? Pa sve do toga da mu je uskraćeno procesno djelovanje spram tih dokaza i podataka.

Primjera radi mogao je tražiti da se precizira vrijeme sumnjivog fotografisanja, a šta je od iznimne važnosti obzirom na vijeme kada je telefon ugašen. Pa i koliko puta je kasnije telefon aktiviran (mogla je policija fotografisati istim i nakon mjesec-dva), te u kakve svrhe. U konačnici mogao je prijaviti novu radnju podmetanja lažnih dokaza  od strane policije!

Davor Dragičević, zajedno sa mojom malenkošću, još 17. maja prošle godine formalno je prijavio krivično djelo "teško ubistvo" nad njegovim sinom Davidom. Znači, nije tužilaštvo odredilo krivičnopravnu kvalifikaciju događaja (oni bi i danas mantrali o "zadesu"), nego je to učinio Davor Dragičević. 

Pritom je svoju prijavu dokazno i ispravnim tumačenjima dokaza utemeljio, a još važnije iskazao je volju da sarađuje sa policijom i tužilaštvom baš kako to čini i gro oštećenih u krivičnim stvarima. Normalno, tu valja razdvojiti pojedince koje smo Davor i ja procesuirali od sistema kakav čini državni aparat krivičnog gonjenja - i sa kakvim smo još kako zainteresovani za saradnju.

Elem, usljeđuje logično pitanje: kako da Davor Dragičević procesno štiti i valorizuje svoja prava, kako lična tako i kao pravni zastupnik ubijenog djeteta, ukoliko tužilaštvo od njega kontinuirano krije važne dokaze i podatke? I to čini grubim kršenjem zakona i pozitivnog prava! Pojedinci se ponašaju kao uvrijeđene snaše kad ih ovaj čovjek s pravom proziva.

Zašto ovo ukazujem? Da je Davoru Dragičeviću saopšteno kako se u njegovom mobilnom telefonu nalaze snimke unutrašnjosti kuće Đorđa Rađena davno bi to bilo procesno obrađeno i dostavljeno tužilaštvu kao dokaz novih policijskih nezakonitosti u pravcu prikrivanja stvarnog zločina.

DAVOR DRAGIČEVIĆ: "Može im se!"

 
Podsjetiću, Davor i ja smo tužioce Lepira i Vreću, zajedno sa Ilićem, Ćulumom i Lukačom, prijavili da su teškim zloupotrebama službenih položaja (krivičnim djelom) prikrivali počinjenje "teškog ubistva". U pitanju je krivično djelo za koje i građani krivično odgovaraju zbog neprijavljivanja, a kamoli oni kojima je to zakonodavac stavio u obavezu. 

Procesuirali smo ih zbog fingiranja nespornog ubistva na način da ga predstave kao zadesno utopljenje! Procesuirali smo ih za teške radnje sprečavanja dokazivanja. Procesuirali smo ih da su podmetali lažne dokaze! Zato procesuirani Dalibor Vrećo ima lični interes da Davoru uskraćuje pristup dokazima i saznanjima - zna da će to biti iskorišteno za dokazivanje njegovih krivičnih djela!

Gro radnji fingiranja uspjeli smo razjasniti, a većina dokaza i saznanja o tome je u posjedu Davora Dragičevića. Nemamo nikakve dileme da su nezakonita hapšenja i procesuiranja Davora Dragičevića iz decembra prošle godine izvedena kako bi se spriječilo njegovo svjedočenje po našoj prijavi. 

Od predloženih devet svjedoka tužilac Goran Glamočanin jedino je mene saslušao, a neka sam kaže šta je pribavio od predloženih dokaza. Hajde što putem međunarodne tužilačke saradnje nije od austrijskog pravosuđa tražio pribavljanje Davorove izjave, ali zašto nije saslušao preostalih sedam svjedoka predloženih prijavom? Svi su dostupni i voljni da svjedoče!

Neke stvari neću detaljisati upravo u interesu istrage. Međutim, javno obećavam da ću hitno od Glamočanina tražiti dopunsko svjedočenje i ova nova saznanja uvesti u predmet. Spram raspoloživih dokaza i saznanja otvorićemo pitanje da li je David Dragičević uopšte mogao fotografisati unutrašnjost kuće Rađenovih ili je to ipak uradila policija zarad finfiranja i prikrivanja ubistva. 

Normalno je da ću kroz svjedočenje iskoristiti i svoja stručna znanja, pa i određene dokaze povezati bitno drugačije od onoga napisanog u "policijskom biltenu" Infosrpska. I nije tajna da će vrlo brzo uslijediti obraćanje Tužilaštvu BiH radi preuzimanja predmeta, tako da je svejedno preko kog tužilačkog organa ulažem dokaze. Sve će to na kraju završiti gdje treba!

Sa te pozicije javno pozivam tužioca Bulatovića da spriječi dalju javnu satanizaciju Davida Dragičevića i njegovih roditelja. U ovoj konkretnoj stvari imamo počinjenje krivičnog djela "povreda tajnosti postupka". Neko je portalu Infosrpska odao podatke u domenu službene tajne i time grubo povrijedio pravila krivičnog postupka - počinio krivično djelo!. Pritom je po ko zna koji puta nezakonito i krajnje nemoralno kriminalizovana žrtva ubistva. 

Dakle, vajni tužilac Bulatović ima krivično djelo ("povreda tajnosti postupka"), ima zakonsko ovlaštenje da od portala Infosrpska zatraži otkrivanje identiteta službenog lica koje je odalo službenu tajnu u očiglednoj namjeri daljeg nezakonitog uticaja na istragu i prikrivanja stvarnog zločina. 

Kakav je problem otkriti identitet tog lica, a u opkladu nudim da je u ovaj sramni čin involviran već prijavljeni ministar Dragan Lukač. Od svih aktera ove priče jedino Lukač nikada nije radio na krivičnim stvarima. Pojma o tome nema! Samo takve neznalice mogu smisliti notorne gluposti tipa da bi neko fotografisao kuću iz koje krade, pa sve do "umotvorina" objavljenih u portalu čiji je on (očigledno!) glavni i odgovorni urednik.