Davidova Republika

Piše: Borislav Radovanović

Mediji apostrofiraju pitanje: "Može li Davor Dragičević uzdrmati političku scenu Republike Srpske?" i samo pokažu koliko se ovdašnja javnost kontinuirano vrti u krugu mantri i nebuloza. Ono šta se ovih dana dogovara, planira i odrađuje biće prezentovano konkretnim djelima, a načelno sve se svodi na cilj koji smo davno nazvali "Davidova Republika"

Kada posmatram određene medijske naslove, pitanja kakvima se javnost bavi i komentare ljudi redovito se moram nasmijati. Ljudi masovno pokušavaju "odgonetnuti" šta čini Davor Dragičević, a suštinski samo prezentuju probleme u sopstvenoj samospoznaji. Lako je razumiti šta čini Davor Dragičević, ali ljudi imaju problem da shvate sami sebe. 

Godinu i po čovjek prezentuje kristalno jasan princip, od kog ni za milimetar nije odstupio. Na apsolutno identičan način uspostavljao je kontakte sa desetinama i desetinama hiljada osoba, od male djece do raznih moćnika. Bez jednog jedinog izuzetka!

Nije Davorov problem što su mnogi samoinicijativno dolazili, svašta obećavali, lagali, manipulisali i slično. I odreda su "provaljeni", a onda im je i adekvatno odgovoreno. Spram običnih ljudi usljeđivalo je distranciranje, ali bez nekakvih javnih prozivki i pompe. Konobar dobro poznaje ljude i još bolje zna kako na neke stvari ne treba trošiti vrijeme i energiju.

No, predstavnici institucija, razni moćnici i kojekakvi mešetari suočili su se sa precizno odmjenim reagovanjima nakon što su njihove prevare razotkrivene. I mnoge tek čekaju javne prozivke, ali na "Davorov način". Naprosto, on je autentična ličnost i sve čini na svoj način i u mjeri kakvu sam odredi. 

Zato je budalasto promišljati kako će Davor učiniti ovo ili ono spram nečijih želja ili mišljenja, a posebice kad to uokvirimo u ove naše prostore i dešavanja.  Moramo shvatiti da Davor više nije ovde, da to ima svoje razloge i da je fokus njegove borbe danas upravo tamo gdje može proizvesti realne promjene. Njegov epicentar su djela, a odlično shvata kako doći do zacrtanog cilja.

Davor je davno shvatio realne mogućnosti ovdašnjih institucija, domaćih političkih subjekata i raznih međunarodnih predstavnika u našoj zemlji. Njegova borba dovela ga je tamo gdje danas jeste, a to opet ima svoje specifičnosti kakve on vješto prepoznaje i koristi.

Vjerujte da i u toj famoznoj Evropi ovaj čovjek identično djeluje kao i ovde, ali sad to ima mnogo veću ozbiljnost i težinu. On i dalje "dočekuje", pomno sluša prijedloge i obećanja, svakom unaprijed zahvali, ali i svakog će ocijeniti po onome šta konkretno uradi. 

Razlika je jedino u tome što u osnovi više nema posla sa ovdašnjim skorojevićima, sitnim mutikašama ili poslušnicima. U Evropi ipak stvari funkcionišu bitno drugačije i nosioci moći vode računa i o odgovornosti i mogućim štetnim posljedicama. Neće prijepodne "usaglasiti principe", a popodne objašnjavati nešto dijametralno suprotno.

Znači, znamo gdje je Davor i odlično znamo gdje su realni centri moći odlučivanja oko ovih prostora. Šta se tačno dešava neka pokušaju objasniti Ćeranić i Lazanski, ili neka to prenesu RTRS, ATV ili Infosrpska - ako znaju i umiju. Pa i ako se usude!

Ono šta ja mogu reći jeste da Davor i nadalje pomno sluša različite ideje, prijedloge, planove i slično. I od svakog očekuje konkretne poteze po kakvima će se dalje određivati. I to je poenta, to je ključ Davorove "politike"!

Ozbiljni i referentni igrači moraju povući obećane poteze ukoliko namjeravaju pridobiti Davora za neke svoje interese i projekcije, za dalju saradnju. A postoji zainteresovanost više strana i to Davoru donosi dodatnu moć, bolju pregovaračku poziciju i slično. I sve ima međunarodne konotacije!

O čemu govorim? Već je globalno poznato da svjetski centri moći prepoznaju probleme i opasnosti na balkanskom inače komplikovanom prostoru. Pa i da traže rješenja, a posebice u pravcu opšte stabilnosti i daljih evrointegracija. 

Na drugoj strani imaju čovjeka koji uživa svenarodno povjerenje, spremnog da se bori i proizvodi bitno drugačije odnose među ljudima. Čovjeka koji ljude okuplja i ujedinjuje, sposobnog da bez ikakvih sredstava i organizacije izvede najveći skup u novijoj istoriji Bosne i Hercegovine. I da to ne zloupotrijebi za nekakve lične ciljeve ili emocije, čak da sam kontroliše toliku masu i izbjegne najmanji incident u vrlo napetoj situaciji.

Treba li dalje nabrajati reference Davora Dragičevića kakve od njega čine aktera sa kojim se može ozbiljno računati? Koji može ujediniti narod u pravcu pozitivnih promjena, proizvoditi nove političke snage i politike, sasvim nove i bitno drugačije odnose među ljudima, narodima, državama... 

Davor Dragičević je simbol borbe, simbol promjena, simbol budućnosti... A sve se svodi na budućnost. Govorimo o čovjeku koji je okupio snage spreme da se obračunaju sa odnarođenim, samoživim i teško kriminalizovanim oligarhijama. I to na mnogo širem planu od nekakve Republike Srpske i sličnih ćerestija. Ideje ne poznaju granice!

Naše generacije moraju se obračunati sa zločincima i bitangama kakvima smo davno morali stati u kraj. I to pod hitno moramo izvesti, dok se još imamo za nešto boriti, prije negoli "ugase svjetlo". To breme ne možemo ostaviti svom potomstvu, problem smo mi produkovali i ima da ga mi i riješimo. Čisto da naša djeca uopšte dođu u poziciju građanja društva i sopstvene budućnosti.

To vam je suština Davorove i naše "politike" - obračun sa povampirenim fašizmom i zločinačkim oligarhijama, a kako bi svoje potomstvo zaštitili od takvih monstruma i idiota, kako bi im stvorili osnove za slobodno kreiranje sopstvene budućnosti. Budućnost kakvu smo u "PRAVDI ZA DAVIDA" davno nazvali "Davidova republika".

Okupljamo popriličan broj mladih, obrazovanih i naprednih osoba, imaju ideje i principe, žele da grade sopstvenu budućnost, a sve šta im Republika Srpska puža jeste nasilje i progon. Nose se oni sa tim, ali naša ideja jeste da se oni fokusiraju na nove ideje, da svoja promišljanja razmjenjuju sa drugom omladinom, da se okupljaju i sjedinjuju. Od svoje ulice do Aljaske!

Znamo ko im je najveća prepreka u tome, to su naši stari poznanici, naše generacije. Davno smo tu bagru trebali dobro namlatiti i rastjerati, spriječiti u razaranju svega šta im je palo šaka, ali naprosto nismo. I danas smo tu gdje jesmo. 

No, jednom moramo povući taj potez, zasukati rukave i kazati: "Dosta je!". Dakle, sve se svodi da u neminovnom okršaju stanemo ispred svoje djece, a nakon toga povučemo se iza njih, kao pomoć i podrška onome šta sami osmisle i urade. Naše živote su razorili, ali ne damo im djecu!