Živ sam!

Piše: Borislav Radovanović

Dragi moji, moja najveća zaštito i izvoru moje moći, znajte da sam živ, zdrav i - privremeno slobodan! Duboko svjesne poraza, pogubljene u panici, nekadašnje "sile nebeske" pokušale su još jedan napad, a sve u nadi da će nekako bar usporiti ono šta neminovno slijedi.  Jeste, spreman sam da u svakom trenutku djecu i sebe sklonim iz BiH. Međutim, jednako sam spreman i da finiširam ono šta od mene narod očekuje - da ovu bandu zgazim do zadnjega!

Nisam još stigao pregledati vaše poruke, ali znam i za brigu i za pomoć i za podršku. Najbolje je da ovako svima zajedno javim kako smo u "pat poziciji", a šta suštinski znači da je propao još jedan pokušaj montiranog progona u cilju da me onemoguće u daljoj borbi.

Da nije tragično, bilo bi smiješno. U Republici Srpskoj, bar po onome šta prijavljuju, jedino je policiji ugrožena sigurnost. Jedino je u Srpskoj moguće da nenaoružan civil uđe u policijski centar i "ugrozi" naoružane policajce - prijetnjom da će nešto objaviti na blogu! Vjerujte da mi je odvratno opisivati na kako niske grane je pala naša policija, jer takve stvari nema šanse da čine djeca od desetak godina.

Kako bih egzaktno ispipao koliko daleko su inspektori spremni ići pozovem se na pravo dobijanja vremena za pripremanje odbrane. Zapamtite, kad god policija ili tužilaštvo hoće da vas saslušaju kao osumnjičene imate pravo da tražite odgađanje te radnje radi pripremanja odbrane. Prije toga moraju vam predočiti dokaze i činjenice prijave protiv vas. Zapamtite to!

Zatražio sam da me puste ili da me hapse, ali uz opasku da ishod njihove odluke s nestrpljenjem iščekuju hiljade mojih saboraca i prijatelja. Normalno, inspektori nisu budale da krše zakon jer to želi neka jedva pismena bena, pa čak i kad iza toga stoje "moćnici". Kad su tako "moćni", pa neka sami hapse, umjesto što očekuju da drugi rade prljave poslove. Odavno ovde nema naivnih!

Lako je sa inspektorima doći do razumnog rješenja, ali valja se pripremiti za ove što su tek na kursu za policajce naučili sva slova. Uostalom, vidjeli ste da inspektori "PRAVDU ZA DAVIDA" nisu uspjeli ni ozbiljno uznemiriti tokom nekih 7-8 mjeseci, a kad dođoše ovi što im pamet u pendreku počiva razbiše nas pred očima cijelog svijeta. Šta zna budaletina šta je SNN!

Od takvih se meni valja osigurati i tu počiva izvor mojih problema. Zato sam otišao do dežurnog tužioca, te podnio usmenu prijavu na zapisnik. To je ono šta su mi odbili omogućiti i 29. septembra 2016. i 03. septembra 2018. godine, kada su me nezakonito hapsili. Doduše i tužioci su u tadašnjim nezakonitostima debelo saučestvovali, ali time ćemo se baviti kroz predstojeće procese.

Uglavnom, dragi moji, i u tužilaštvu se očigledno stvari mijenjaju. Danas me tužilac primio, a potom i zakonito zaprimio moju prijavu. Prijavio sam da je počinjeno krivično djelo "ugrožavanje sigurnosti" i to službenog lica policije, a sve u vezi sa organizovanim kriminalom. Pritom sam ja to službeno lice policije, pošto sam napadnut povodom poslova koje sam radio kao inspektor. 

Kao inspektor svojevremeno potrao sam strukture organizovanog kriminala, pa i one "uniformisane", no kriminalci su potonje zasjeli u policijske fotelje, pa ko vele da mi se "malo" osvete. Moglo je to ići neko vrijeme, ali svako normalan vidi da se svijet digao na noge oko toga šta se dešava u našoj zemlji. Valjalo je otrpiti svima nama i ugroženosti i straha i patnje, no svemu dođe kraj, pa tako ćemo sad razjasniti ko su "sile nebeske", a ko obespravljeni narod. 

Normalno, neće ni u narednom periodu pobjeda doći sama po sebi i valja nam još mnogo toga uraditi, ali promjene su jasno vidljive. Kad je neko posljednji puta vidio nekog od "sila nebeskih" da slobodno šeta Banjalukom? Gdje su? Gdje se kriju? Odavno je "PRAVDA ZA DAVIDA" donijela promjene i u mišje rupe satjerala pojedince koji se ni boga bojali nisu.

Ima ova naša borba još kakvog smisla, dotjerali smo do konačne pobjede naroda nad režimom i svakom iole pametnom je to jasno. Ima dosta posla oko finiširanja pobjede, ali su stvorene pretpostavke na kakve sam ukazao na samom startu. Najvažnija je ona - međunarodna. 

Uopšte ne tajim koje poteze u narednom periodu moram lično povući i čak sam ih apostrofirao u današnoj prijavi. Podnio sam prijavu samo do nivoa potrebnog da se odbranim od aktuelnog napada, a tek slijede DOPUNE PRIJAVA ka malo višim tužilačkim instancama i u vezi sa organizovanim kriminalom. Valja to malo "pogurati" i sa međunarodnog nivoa, ali sve potrebno je spremno.

Zato, dragi moji, u svakom trenutku spreman sam skloniti iz zemlje djecu, pa i sebe, no ja sam se oduvijek branio ofanzivnim napadom. Ovaj zadnji incident u stvari je samo poticaj da požurim, da udaram u čelo i sa svim onim šta sam godinama strpljivo prikupljao. Vjerujte da nema institucionalne bitange za koju nemam spremne dokaze, a naučen sam uspostavljati složene procesne konstrukcije. 

Hvala svima koji mi nude smještaj i pomoć, posebice oko djece, no nije ovo prvi puta da moram ovako reagovati, tako da sam uvijek spreman na različite situacije. No, ključno je da uz mene stoje ljudi, da je narod uz mene, da smo jedno! To je najjača zaštita koju čovjek može imati, ali i najveći izvor moći. 

Nisu me mogli poraziti ni kad sam stajao sam naspram sve te "sile nebeske", a čemu da se sad nadaju? Pa vidim po današnjem "kokošarenju" na šta su spali, baš kao što vidim koliko znači kad iza nekog stoji narod. Zato ovako opušteno pišem, zato ne brinem gdje ću skloniti djecu ako nužda natjera, pa i otvoreno najavljujem okršaj sa banditima i nesojom. I konačnu pobjedu!

Dragi moji, neizmjerno vas volim. Obožavam vas! I najveća mi je čast što sam jedan od vas, što smo jedno! I što smo dokazano nepobjedivi!