"Potkovanje" Gordane Tadić

Piše: Borislav Radovanović

Vidimo kako režimski mediji prvo lektorišu, a potom puštaju objave slabo pismenog Milana Tegeltije (kao i ranije Ružice Jukić). Zalud im spinovanje javnosti kad je moja prijava realnost, a Tegeltijine prijetnje "kontraprijavom" tek su pitanje eventualnosti. Posebno kad uobzirimo da sam uz pismenu prijavu Gordani Tadić poslao i primjeren "poklon". Pa valjda sam nakon tri decenije službe naučio kako valja "potkovati" tužioca!

Koga više žaliti - jedva pismene sudije Milana Tegeltiju i Ružicu Jukić ili režimske medije koji njihove objave lektorišu? Eto da javnost stekne utisak da su vedete B-H pravosuđa pismene do nivoa kakav priliči pravnicima. To zašto "Dnevni avaz" lektoriše Tegeltijine i Jukićkine objave  zasebna je priča o organizovanom kriminalu pranja novca (od droge!) koju ću uskoro objaviti.

Svima koji su objavili sadržaj prijave, a potom i Tegeltijinu reakciju čestitam na pridržavanju novinarskih kodeksa. Ostale režimske dodvorice, koje pokušavaju dezavuisati javnost, u biti samo žalim. Znate, bolje je samo minut uspravno i ponosito stajati, pa makar i pred streljačkim stojem, no cijeli život provesti sa glavom zabijenom u sopstvenu guzicu! 

No, fokusirajmo se na esenciju. Danas sam Tužilaštvu BiH poslao i pismenu prijavu, sve sa potpisom, a kako ne bi špekulisali oko načina prijavljivanja. Vidim da je kolega Nermin Bise na svom portalu "DEMOS" objašnjavao Tegeltijino neznanje oko obilježja krivičnog djela "Lažno prijavljivanje krivičnog djela", a koga zanima više može vidjeti klikom OVDE . 

Lično se nemam namjeru baviti temom eventualnih Tegeltijinih prijava obzirom da znam šta sam prijavio, da je sve zasnovano na zakonu, a nije moj problem što su pojedinci zloupotrebljavali ratne okolnosti da se dokopaju nezavrijeđenih diploma.

Elem, da stvari ne bi išle po Tegeltijinim željama adekvatno sam "potkovao" glavnu državnu tužiteljicu Gordanu Tadić. Nije tajna da živim od devet (9) maraka plate, pa mi valja racionalno razmišljati i oko troškova slanja prijave (30% moje plate).

Zato sam u kovertu stavio i poseban upit (vidi foto) glavnoj državnoj tužiteljici da me obavijesti o statusu prijave za "zločin protiv čovječnosti", koju sam podnio još 02.01.2019. godine. 

Poznato je da sam zbog ovog krivičnog djela prijavio Darka Ćuluma, Dragana Lukača, Nedeljka Luburu, Želimira Lepira i Mahmuta Švraku. Prijavljeni su da su teškim zloupotrebama državno-represivnog aparata RS vršili sistematski i rasprostranjen protivpravan napad na ciljnu grupu civilnog stanovništva "PRAVDA ZA DAVIDA". 

Međutim, poslije formalnog prijavljivanja državno tužilaštvo omogućilo je počiniocima radnje najtežeg pojavnog oblika ovog zločina - produkovanje "prisilnog nestanka". Drugo pitanje je što je sposobnost trpljenja torture zajednice "PRAVDE ZA DAVIDA" takva da je najuže jezgro opstalo i pored stravičnog progona, pa evo 477. dan u kontinuitetu legitimno djeluje. No namjera produkovanja "prisilnog nestanka", kao i počinjenog zločina uopšte, neupitna je i za to će neko morati odgovarati.

Zašto ovo pominjem? Pa upravo me zanima kojom brzinom će reagovati Gordana Tadić po dogovorima sa Milanom Tegeltijom. Vidi se po Tegeltijinoj objavi, izvornoj i lektorisanoj, kakav dogovor su postigli, a na Tadićki je da to samo realizuje. Elem, valjda se i ja u ovoj priči nešto pitam? Ili bar imam pravo da ponešto upitam?

Eto živo me zanima kakva je to praksa djelovanja državnog tužilaštva. Vidim u nekim predmetima "izgaraju" od efikasnosti, a povodom prijave za jedan od najtežih zločina po međunarodnom pravu za šest mjeseci nisu uradili ništa. Ukoliko nešto jesu uradili - tražio sam da me Tadićka o tome obavijesti.

Još nisam poslao upit oko toga šta je urađeno po prijavi protiv Tegeltije zbog "nesavjesnog rada u službi" zato što nije udaljio od vršenja dužnosti (suspendovao) Želimira Lepira i  Dalibora Vreću. To nas u daljem vodi ka prijavi Davora Dragičevića i mojoj protiv istih ovih zločinaca za "teško ubistvo" Davida Dragičevića - još iz avgusta prošle godine. 

Znači, sve se vraća na početak! Barabe sa lažnim i kupljenim diplomama oformile su zločinačko udruženje, te deceniju i po ubijale, reketirale i pljačkale koga i kako su htjele. Nakon par desetina ubistava i drugih smrtnih stradanja udarili su na Davora Dragičevića. 

Normalno je da sam stao uz čovjeka spremnog da se bori za istinu i pravdu, i to ne za selektivnu ili prividnu nego za iskonsku pravdu. Uostalom, nakon desetina i desetina zločina morao se "dogoditi" i jedan Davor Dragičević. Morala se dogoditi i "PRAVDA ZA DAVIDA"! Zakoni prirode!

I šta sad? Po Tegeltiji državno tužilaštvo izvršiće "potrebne provjere", a potom mene krivično goniti. Možda bi i bilo tako da identičnu prijavu "zločina protiv čovječnosti" nisam uputio i Kancelariji tužioca međunarodnog krivičnog suda (ICC). 

Valjalo je tim istinskim herojima iz "PRAVDE ZA DAVIDA" izdržati zadnjih pola godine, ali došli smo do onog "konačnog dokaza" - da BiH po Rimskom statutu nije sposobna procesuirati ovaj zločin. To formalno znači da će sad nastupiti međunarodni sud. Normalno, nakon dopune već zaprimljene prijave, te dostavljanja pribavljenih dokaza.

Zašto je sve ovo valjalo obrazložiti? Vjerujte da će  Milanu Tegeltiji lažna diploma uskoro biti najmanji životni problem. Njega i zločinačko udruženje čiji je pripadnik čeka istraga za krivična djela za koja je zaprijećena doživotna robija, a od strane tužioca koji je prije par mjeseci "otresao" i Majka Pompea (državni sekretar SAD). Teško da će ga nekakav Lukač zastrašiti. 

Pritom, važna okolnost spornih dešavanja biće formalno obrazovanje i počinilaca i onih koji nisu preduzeli dužne radnje sprečavanja i suzbijanja zločina. Moraće se provjeriti ko je sve doveden na određene funkcije, a sa kojih je nešto činio ili nije činio spram ovako teškog zločina, pa sve do formalnog obrazovanja pojedinaca. 

Nije Milan Tegeltija jedini iskoristo ratne okolnosti i dokopao se lažne diplome, a poslije od strane udbaško-političko-tajkunske mafije postavljen da štiti zločince i zločinaštvo. Ima takvih još podosta i pozabavićemo se njima odreda. Baš kao i sa onima što "lažnjake" postaviše na funkcije!

Znate, ima u ovoj zemlji i onih koji su studirali radi sticanja znanja, a opet spremnih da svoja znanja, vještine i iskustva posvete istini i pravdi. Pritom i intelektualno dovoljno kapacitiranih za ovako složene operacije - slamanja zločinačkog udruženja unutar državno represivnog aparata. 

U stvari, to što gro njih ima lažne ili nezavrijeđene diplome pokazalo se korisnim u smislu procesuiranja počinjenih zločina. Neznalice kakve jesu zločinci su sami produkovali ključne dokaze sopstvene krivične odgovornosti!