Znajte istinu ukoliko me ponovo uhapse (I dio)

Piše: Borislav Radovanović

Sudija Nebojša Manojlović nasjeo je na moje javne provokacije i dostavio mi dio dokaza kakve od mene policija i on kriju još od onog spornog hapšenja 3. septembra prošle godine. Pritom je, teški idiot kakav jeste, umislio da ću doista pristupiti "suđenju" u funkciji prikrivanja zločina, pa mi je uputio poziv za 5. jul. Ljudi moji, zašto svi idioti misle da su i drugi njihovog intelektualnog nivoa i da će svojevoljno učestvovatii u njihovim idiotarijama? No, ukoliko mediji ponovo objave da sam uhapšen - da bar moji svjedoci (čitaoci) znaju istinu.

 

Idiot i likom i ponašanjem (sudija propovijeda u manastiru)

Uglavnom, ovom kretenu od sudije i budalašici na mjestu Predsjednika suda dostavio sam obavještenje da i nadalje mogu sami provoditi sramni i montirani postupak protiv mene, dok ja čak ni fizičkim prisustvom na suđenju neću da dajem legitimitet njihovim "umotvorinama". Neka dovrše započeto i dostave mi presudu, a ja se još kako umijem braniti od njihovih nebuloznih postupaka i presuda. To da li ih osnovano kvalifikujem kao teške idiote možete sami procijeniti na osnovu akta koji objelodanjujem.

Jedini problem proizilazi iz mogućnosti izdavanja nezakonitog naloga za moje privođenje, a potom i već svima znanih lažnih optužbi da sam nekog napao, ugrozio i slično. Nemaju zakonskog osnova za takve radnje, ali to banditima nije bila prepreka i kod ranijih nezakonitih hapšenja. Zato unaprijed objavljujem nezakonitosti i kršenja prava zbog kakvih odbijam participirati u ovom sramnom i nezakonitom postupku, a svako ko ima volje i vremena može pročitati sa kakvim argumentima nastupam.

Iz donjeg akta možete spoznati pojedinosti o tome šta se stvarno događalo 03.09.2018. godine, a onda se prijestite kakve gnusne laži su tada javnosti plasirane. Istovremeno, možete sasvim jasno vidjeti kakvi teški idioti mogu doći na pozicije sudija i predsjednika sudova. 

SADRŽAJ PODNESKA PRIJEDORSKOM SUDU:  

OSNOVNI SUD U PRIJEDORU

-          Predsjednik suda Danijela Elenkov

-          Postupajući sudija Nebojša Manojlović

PREDMET: Obavještenje o izostanku sa javnog pretresa, dostavlja se.-

VEZA:         Poziv suda broj 77 0 Pr 092754 18 Pr od 17.06.2019. g.

Obraćam se Naslovima sa obavještenjem da ću izostati sa usmenog pretresa zakazanog za 05.07.2019. godine u Osnovnom sudu u Prijedoru, iz Veze, a po „zahtjevu za pokretanje hitnog prekršajnog postupka“ PS Prijedor 1 od 03.09.2018. godine. U obavještenju izričito ističem kako ne prihvatam odgovornost za prekršaj koji mi je stavljen na teret, a usmenim pretresima u ovom teško nezakonitom postupku neću prisustvovati iz sljedećih razloga:

Prvo, u ovoj pravnoj stvari postupajući sudija već je donio nezakonitu odluku kojom me smatra odgovornim za sporni prekršaj i prije održavanja pretresa koji je zakazao za 05.07.2019. godine, a kakvoj nemam namjeru dati legitimitet čak ni elementarnim prisustvom na pretresu. U ovoj pravnoj stvari nesporno je da sam više puta od Suda i podnosioca zahtjeva za pokretanje hitnog prekršajnog postupka tražio razgledanje spisa i dokaza, te obavještenja o razlozima lišenja slobode i pokretanju postupka od 03.09.2018. godine, obzirom da se preko devet mjeseci grubo krši član 9. stav 2. Zakona o prekršajima (ZoP) u smislu da optuženi ima pravo da u najkraćem roku bude obaviješten o prirodi i razlozima optuženja.

Umjesto da shodno mom zahtjevu zakaže pretpretresno ročište i naredi podnosiocu zahtjeva/policijskom organu da mi na zakonom propisan način uruči optužne akte (zahtjev za pokretanje hitnog prekršajnog postupka u originalnom primjerku i druge akte iz kojih bi doznao za prirodu i razloge optuženja), postupajući sudija Nebojša Manojlović uz poziv dostavio mi je neovjerene kopije zahtjeva i pojedinih dokaza. Pritom, nije mi dostavio audio-video zapis mog lišavanja slobode od 03.09.2018. sačinjen od strane policijskih službenika PU Prijedor iako je u pitanju krucijalni dokaz da ja nisam počinio nikakav prekršaj, nego da su policijski službenici počinili nezakonito lišenje slobode, protivpravnu upotrebu fizičke sile i zadržavanje. Takve radnje podvode se pod kršenja prava na odbranu (uskraćivanjem prava na blagovremen pristup dokazima)

Iz kopija dokumenata koje mi je postupajući sudija dostavio jasno se vidi da podnosilac zahtjeva za pokretanje hitnog prekršajnog postupka nigdje nije naveo razloge vođenja hitnog prekršajnog postupka iako je u pitanju zakonska obaveza. Kroz prednje pomenuto prikupljanje obavještanja o razlozima lišenja slobode, a na šta sam bio primoran zbog kršenja prava da budem zakonito i blagovremeno obaviješten o prirodi i razlozima optuženja, izvršio sam razgledanje sudskog spisa i tako došao u posjed kopije zapisnika o usmenom pretresu od 03.09.2018. godine sačinjenog od strane postupajućeg sudije.

Iz spornog zapisnika, koji dostavljam u prilogu, jasno se vidi da postupajući sudija konstatuje kako podnosilac zahtjeva nije naveo po kom zakonskom osnovu iz člana 170. ZoP-a traži provođenje hitnog prekršajnog postupka. Od podnosioca zahtjeva nije zatražio zakonski obavezno dopunjavanje zahtjeva, pa čak ni usmeno obrazloženje tokom pretresa, nego je sam izveo protivpravan i dokazno neosnovan zaključak. U spornom zapisniku sam navodi: „... ali se iz činjeničnog opisa prekršaja može izvesti zaključak da prema navodima zahtjeva postoje okolnosti da će okrivljeni ponoviti prekršaj.“.

Suštinski problem ove pravne stvari jeste što iz kopija dokumenata koje mi je dostavio apsolutno nije moguće izvesti zaključak o mogućem ponavljanju prekršaja, a naprosto jer se takva mogućnost nigdje ne pominje. U kompletnom spisu nema niti jednog jedinog navoda koji pominje mogućnost ponavljanja, pa čak ni dovršavanja započetog, prekršaja, čime postupajući sudija izvodi zaključak po samo njemu znanim dokazima i činjenicama. Međutim, navodom da bih ja mogao ponoviti prekršaj koji mi je stavljen na teret postupajući sudija je zauzeo stav (izveo zaključak) kako sam u stvari prethodno počinio prekršaj. 

Šta kaže sudija Manojlović

Ono šta dodatno problematizuje ovu pravnu stvar jeste Naredba o zadržavanju lišenjem slobode sačinjena 03.09.2018. godine sačinjena od strane istog podnosioca zahtjeva za pokretanje hitnog prekršajnog  postupka, komandira PS Prijedor 1, Gorana Lazića. U naredbi, čiju kopiju dostavljam u prilogu, kao razlog zadržavanja lišenjem slobode navodi se „do istrežnjenja ili oporavka“. Dakle, po ovom dokazu podnosioc zahtjeva za pokretanje hitnog prekršajnog postupka poziva se na član 170. stav 4. ZoP-a, iako nije preduzeo nikakvu radnju ispitivanja alkoholisanosti ili nadrogiranosti, niti je za tim imao osnova. Sa druge strane postupajući sudija iz samo njemu znanih navoda, dokaza i činjenica utvrđuje postojanje okolnosti iz člana 170. stav 1. tačka 4. ZoP-a (ponavljanje radnje).

Komandir tvrdi "pijan - drogiran"

Sa opisane pozicije smatram da je nesvrsishodno i čak kontraproduktivno po moja prava da participiram u prekršajnom postupku gdje postupajući sudija izmišlja pravne osnove i izvodi zaključke u pogledu odgovornosti izvan zahtjeva i na osnovu nepostojećih procesnih navoda, dokaza i činjenica. Kako je i do sada radio u inkrimisanom dogovoru sa podniosiocem zahtjeva neka na isti način okonča postupak i dostavi mi unaprijed dogovorenu presudu, a ja znam na koji način ću štititi svoja prava pred nadležnim sudovima i tijelima.

Drugo, kako sam u svojim podnescima za razgledanje spisa i dokaza, te traženjima obavještenja o prirodi i razlozima optuženja, višestruko navodio dana 03.09.2018. godine u okviru nezakonitog lišenja slobode i zadržavanja neskrivljeno sam podvrgnut radnjama zabranjenim Konvencijom protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka (1984). Tražio sam održavanje predpretresne rasprave kako bi sud ispitao teško kršenje ove i srodnih međunarodnih konvencija, odnosno ustavom i zakonima naše zemlje zabranjenim radnjama u domenu torture, ali je postupajući sudija suprotno zakonskim obavezama i pravilima struke odbio postupiti po mojim legitimnim zahtjevima. Umjesto toga već je „presudio“ u ovoj pravnoj stvari, a kako je to prednje opisano.

Problem je u postojanju višestrukog ponavljanja radnji torture, svirepih, nehumanih ili ponižavajućih kazni i postupaka, a šta sam opet ukazivao adekvatnim podnescima. Postupajući sudija se u ovoj pravnoj stvari poziva na krivični predmet po kom mi sudi za nepostojeće i lažno prijavljeno krivično djelo. Dana 29.09.2016. godine porodica i ja smo izloženi zabranjenim radnjama torture, svirepih, nehumanih ili ponižavajućih kazni i postupaka, a kada sam krivično djelo prijavio dežurnom tužiocu počinioci krivičnog djela lažno su me prijavili za nepostojeće krivično djelo. U oba postupka sudija Nebojša Manojlović čini teške nezakonitosti i kršenja pravila postupka, a u očiglednoj namjeri da pomogne stvarnim počiniocima teških krivičnih djela – dijelom i sa obilježjima organizovanog kriminala.

Nakon višestrukih trpljenja nezakonitosti i kršenja pravila postupka u cilju prikrivanja počinjenja radnji u domenu torture zabranjenih međunarodnim i nacionalnim pravom, a sve sa elementima ozbiljne životne i tjelesne ugroženosti, niko nema pravo da me prisiljava na učestvovanje u postupcima koje smatram opasnima po život i tjelesni integritet. Pored toga, ključni svjedoci višestrukih radnji torture su moji bliski srodnici. Moja majka, sin, supruga, tetka i prijatelj su svjedoci da im policija nije dala da me vide tokom zadržavanja (zajamčeno pravo), da su mi nezakonito i nehumano uskraćeni lijekovi, hrana i voda, da sam bio u izuzetno teškom zdravstvenom stanju, da su policijski službenici lagali o mom zdravstvenom stanju i prema njima čak postupali krajnje bezobzirno, da su ih lagali oko mog puštanja zbog čega nisu mogli blagovremeno angažovati advokata, pa sve do toga da su policajci pokrali cigarete.  Znam kakvim opasnostima, nezakonitim mjerama i ograničenjima slobode, te ukupno kršenjima zakona i prava je sudija Nebojša Manojlović mene podvrgavao i nemam nemjeru svoje bližnje ugrožavati uvođenjem u postupak u kom sam ionako već „osuđen“. Dovoljno je što moja porodica trpi logoraške životne uslove, a primarno zahvaljujući nezakonitostima i svirepostima ovog sudije, i neću ih dodatno ugrožavati. Uostalom, podnio sam zahtjev za pretpretresnom raspravom zbog teških kršenja Konvencije o pravima djeteta, ali je sudiji Manojloviću prioritet da nezakonito osudi žrtvu torture čiji je jedini „grijeh“ što djeluje kao uzbunjivač (opet kategorija zaštićena međunarodnim pravom).

Treće, kršenje materijalnog prava i pravila postupka od strane sudije Nebojše Manojlovića, a sve u dogovoru i saučesništvu sa policijskim moćnicima koji me godinama nezakonito progone, doseglo je nivo nepovjerenja zbog kog neću da imam bilokakav kontakt sa istim. Posebno ne u procesnom smislu. Za takav stav navodim nekoliko konkretnih kršenja materijalnog i formalnog prava.

Sudija Nebojša Manojlović nakon osam (8) mjeseci od dana prijema nalaza vještaka dr Nade Milovanović dostavlja mi nalaz i tako me u formalnom smislu obavještava kako sam od strane vješteka oglašen procesno sposobnom strankom. U stvari tek pozivom na javni pretres sudija me obavještava o procesnoj sposobnosti kakvu mi je nezakonito oduzeo, a da je to tako „dokazuje“ i nalazom. Sudiji sam 03.09.2018. godine sproveden sa nalazom psihijatra dr Borka Vasića, koji me je istog dana pregledao i konstatovao da sam svjestan, misaono orjentisan i bez perceptivnih obmana. Međutim sudija Manojlović daje sebi za pravo da se pozicionira iznad mog mišljenja kao stranke u postupku i ljekara specijaliste koji potvrđuje moje mentalno zdravlje, te mi privremeno ODUZIMA procesnu sposobnost i nalaže medicinsko vještačenje.

Pored toga, postupajući sudija iz samo njemu znanih pobuda i osnova povezuje krivični i prekršajni postupak protiv mene, te u oba predmeta nalaže medicinsko vještačenje. U procesu vještačenja procesne sposobnosti odbio sam učestvovati uz obrazloženje dato vješteku da ću pristupiti vještačenju tek kad sudija Nebojša Manojlović obavi vještečenje procesne sposobnosti i na taj način utvrdimo da je on mentalno zdrav i procesno sposoban. Ovakav stav temeljio sam na znanju da u krivičnom predmetu koji se vodi protiv mene već postoji nalaz vještaka dr Nade Milovanović kojim sam ocijenjen kao mentalno zdrav u momentu navodnog počinjenja krivičnog djela od 29.09.2016. godine.

Na pretpretresnoj raspravi iz aprila 2018. godine zbog kršenja mojih prava u krivičnom postupku sudija Manojlović mi je izdao naredbu da mu dostavim medicinsku dokumentaciju za potrebe novog vještačenja. Prvo je nezakonito odbio moj stav da za takvim vještačenjem nema potrebe, a šta sam dodatno potkrijepio i mišljenjem prvostepene invalidske komisije sa vještačenja obavljenog netom prije toga, ali i moje ukazivanje kako u krivičnom predmetu već postoji nalaz vještaka o mom mentalnom zdravlju. Međutim, ključni problem proizilazi iz toga što mi je poslodavac (ujedno pokretač prekršajnog postupka) za potrebe nezakonitog vještačenja oduzeo svu medicinsku dokumentaciju i sa te pozicije nisam u mogućnosti predati sudiji nešto šta ne posjedujem. Takve moje navode sudija je u svojstvu medicinskog laika okarakterisao kao poremećaj u odnosu sa autoritetima, odnosno kao dodatni „osnov“ za nalaganje vještečenja. Da mu je poznata činjenica da ja nisam u posjedu medicinske dokumentacije pokazao je traženjem iste od Fonda PIO i Opšte bolnice u Prijedoru, gdje sam u posjedu kopija dokumenata kojima sudija traži dostavljanje medicinske dokumentacije.

Znači, bez pravnog osnova i procesne potrebe sudija Nebojša Manojlović oduzeo mi je procesnu sposobnost, a potom naredio vještačenje kojim je tek trebalo da pravno potkuje odluku o oduzimanju procesne sopsobnosti. U oduzimanju procesne sposobnosti išao je do toga da je mimo mog pristanka (saglasnosti) imenovao dr Nadu Milovanović kao vještaka (znači protivpravno), da je sam pribavljao medicinsku dokumentaciju i vještaku dostavio medicinske dokaze (nalaze i ino) po svom nahođenju (kao medicinski laik), a odbijao je da u zapisniku konstatuje moja obrazloženja o nemogućnosti realizovanja njegovih naredbi (neposjedovanjem nalaza). Međutim, kada je dobio nalaz kakav pobija njegovo laičko tumačenje moje procesne sposobnosti, evo punih osam mjeseci je taj nalaz krio od mene i izbjegavao da me u propisanoj proceduri obavijesti kako sam ocijenjen procesno sposobnom strankom, čime je dodatno produžio trajanje njegove nezakonite odluke da mi oduzme procesnu sposobnost. Bio sam prinuđen na traženje razgledanja sudskog spisa i na taj način sam doznao za postojanje ovog nalaza vještaka i da imam pravo nadalje djelovati kao procesno sposobna stranka, a šta sam i počeo činiti.

U daljem moram ukazati i kako sam od postupajućeg sudije tražio izdavanje naredbe podnosiocu zahtjeva za pokretanje hitnog prekršajnog postupka da mi kao dokaz preda audio-video snimak mog lišenja slobode od 03.09.2018. godine sačinjen od strane policijskih službenika PU Prijedor. U pitanju je dokaz da ja nisam počinio nikakav prekršaj, nego da sam nezakonito lišen slobode i da je policija teško kršila moja prava (do nivo vršenja torture), a podnosilac zahtjeva je taj dokaz prikrio upravo zbog svijesti da su zabilježene policijske nezakonitosti. Obaviješten sam da je postupajući sudija izdao takvu naredbu policiji, međutim, u prilozima uz ovaj poziv snimak mi nije dostavljen. Sudija Manojlović traži da pristupim suđenju, a uskraćuje mi pravo na razgledanje i procesno korištenje ključnog dokaza moje nevinosti, odnosno počinjenih nezakonitosti policije prilikom mog lišenja slobode i zadržavanja. U svojim podnescima jasno sam naveo kako audio-video snimak tražim kao dokaz potreban za podnošenje prijave tužilaštvu za krivična djela počinjena na moju štetu 03.09.2018. godine, međutim, sudija Manojlović mjesecima izbjegava predati mi taj dokaz i tako me onemugućava u dokaznom potkrepljivanju prijave tužilaštvu, pa time i u samom prijavljivanju.

U daljem ističem kako dvije i po godine trpim posljedice nezakonitog rješenja o zabrani prilaženja načelniku Daliboru Ivaniću. Ovo se posebno tiče nezakonitog rješenja sudije Manojlovića o produženju trajanja zabrane kakvo sadrži elemente ništavosti. Konkretno, umjesto da je načinio izuzeće oštećenog u krivičnom postupku Dalibora Ivanića od provođenje ove mjere, postupajući sudija je njega ovlastio za provođenje iste. Nezamislivo je da oštećeni u krivičnom postupku sa pozicije službenog lica koje provodi mjeru zabrane sam izvještava postupajućeg sudiju kako treba produžiti trajanje zabrane jer bih ja mogao ponoviti krivično djelo. Oštećenom u krivičnom postupku ovaj sudija je dao za pravo da mi „presuđuje“ za krivično djelo u kom suđenje nije ni počelo, a kao pravni osnov traženja produženja mjere ističe svoj imaginarni strah zasnovan na nekakvom mom tekstu sa bloga starom preko pola godine. I sve to sudija Manojlović uzima kao pravno validno ponašanje, te protiv mene produžava primjenu naredbe do danas – kada je totalno besmislena primjena iste. U stvari, po onome kako je ovo rješenje višestruko teško zloupotrebljavano protiv mene njegova jedina svrha jeste nezakonito nastojanje da mi odrede pritvor ili da prijetnjom pritvaranjem nezakonito utiču na slobodu uređivanja mog bloga.

To što je drugostepeno sudsko vijeće odbilo moju žalbu na rješenje o izricanju mjere zabrane u ovoj pravnoj stvari je irelevantno obzirom da i prvostepeno i drugostepeno rješenje imaju se smatrati ništavim zbog teškog kršenja materijalnog i formalnog prava u samim rješenjima i postupcima njihovog donošenja. U zakonom propisanom trodnevnom roku uložio sam žalbu na rješenje o zabrani kontakata i prilaženja, ali uz obrazloženje da mi tužilaštvo nezakonito odbija pristup dokazima i spisima na kojima bih temeljio svoje navode. Kada mi je tužilaštvo kasnije omogućilo pristup dokazima i spisu iskopirao sam dokaze kojima potkrepljujem navode iz žalbe. I to sam učinio dopunom žalbe uz navođenje kako dopunu predajem prije donošenja drugostepene odluke. Međutim, drugostepeno vijeće sudija odlučuje kako moju žalbu odbija kao neosnovanu, a „dopunu žalbe kao „neblagovremenu“. Protivpravno razdvojili su žalbu i dopunu žalbe kao dva dokumenta i po njima odlučivali odvojeno, a samo kako bi izbjegli razmatranje dokaza koje sam dostavio uz dopunu žalbe i koji nedvosmisleno dokazuju nezakonitosti u donošenju mjere zabrane. Pritom, drugostepeno vijeće zanemarilo je zakonsku obavezu da u trodnevnom roku odluči po mojoj žalbi. Ako su već prekoračili propisani rok, onda nisu mogli razdvojiti dopunu žalbe od žalbe, a posebno jer sam ukazao kako uz žalbu nisam u mogućnosti dostaviti potrebne dokaze zbog nezakonite volje tužilaštva da mi onemogući pristup dokazima, odnosno (kasnije) da dokaze dostavljam uz dopunu žalbe kada mi je pristup dokazima omogućen. Ponajmanje su to mogli učiniti u očitoj namjeri da ne razmatraju dokaze dostavljene uz dopunu žalbe. Posjedujem i zahtjev za razgledanje dokaza i spisa iz predmeta donošenja rješenja zabrane, a koji mi ni nakon dvije godine nije omogućen, tako da ni danas o zakonitosti rješenja o zabrani ne mogu dokazno referentno govoriti zbog nezakonite volje suda da mi uskrati pravo na razgledanje dokaza i spisa. Pored navedenog vijeće sudija po mojoj žalbi nije odlučilo u zakonom propisanom roku i sa te pozicije njihovo rješenje nema pravnu valjanost, a u kontekstu drugih kršenja zakona i prava ima se smatrati ništavim. Kakve štetne posljedice nezakonite mjere zabrane sam trpio u zadnjih dvije i po godine razriješićemo tužnom za nakbadu štete, baš kao posljedice drugih nezakonitosti sudije Nebojše Manojlovića kakve kontinuirano trpim.

U svemu opisanom posebno problematizujem ponašanje predsjednice suda Danijele Elenkov, koja kontinuirano na moje podneske odgovara kako niko ne može uticati na „nezavisnost u odlučivanju“ sudije Manojlovića. Sa te pozicije predsjednik suda podrazumijeva se da sudija ima pravo saučestvovati u deliktima izričito zabranjenim Konvencijom protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka (1984) i drugim srodnim međunarodnim konvencijama, te ustavom i pozitivnim zakonodavstvom zabranjenim aktima torture. Vidjećemo šta o tome misle Ustavni sud BiH i nadležna međunarodna tijela, uz opasku da predsjednica suda saučestvuje u nezakonitom onemogućavanju pristupa dokazima i spisima potrebnim za  podnošenje apelacija.

Zbog svega prednje navedenog neću čak ni svojim prisustvom učestvovati u ovom nezakonitom i čak po porodicu i mene opasnom postupku, a naredbu za privođenje tretiraću kao opasnost po život i tijelesni integritet.

PRILOG:

- Zapisnik o usmenom pretresu

- Naredba o zadržavanju lišenjem slobode

U Ljubiji, dana 26.06.2019. godine

OKRIVLJENI:

Borislav Radovanović