Rajko Dukić na psihijatrijskom tretmanu

Piše: Borislav Radovanović

Brutalni ubilački napad na Slobodana Vasiljevića produkovao je da (napokon!) umobolnika Rajka Dukića policija prinudno sprovede na "psihijatrijski tretman zatvorenog tipa". Suštinski, Vasiljević je ciljno izabrana meta preko koje je Dukić namjeravao još jednom ispoljiti moć i to je jedini motiv nasilja koje je ovaj nesrećnik jedva preživio. Međutim i munjevita reakcija inspektora iz sjedišta MUP RS je jednako tako demonstracija moći prema samoproklamovanom kralju od kog je svako normalan davno pobjegao. U stvari na djelu imamo kulminaciju problema na koje sam ukazivao aluzijama da je David Dragičević "ubijen u Zvorniku".

Javnosti je već opštepoznato ko je doista Rajko Dukić, a ono šta intrigira jeste pitanje: ko je taj Slobodan Vasiljević? Odnosno, zašto je postao meta Dukića i tog umobolno-kriminalnog miljea oko njega? Znam odgovore i podijeliću ih sa čitaocima, normalno u domenu onoga šta se u ovom momentu može objelodaniti.

Slobodan Vasiljević je samo čestit i dobronamjeran čovjek, ali i (ključno!) dovoljno hrabar da se suprotstavi teroru i kriminalu u svom okruženju. Stvari od kojih su desetine hiljada drugih okretali glavu Slobodan je izgovarao jasno i glasno, bez obzira da li su u pitanju građani, institucije ili mediji. I to je čak činio javno i bez ikakvih zakulisnih motiva ili radnji. Čovjek jednostavno želi da živi u sigurnijem i normalnijem okruženju i spreman je za to se boriti!

Kao takav očekivano se našao na udaru umobilnika Dukića i sve te sile režimlija, tajkuna, kriminalaca i kojekakvih bitangi povezanih sa istim. Traje to odavno i ne predstavlja nikakvu tajnu, bar ne za iole upućene. Zato intrigira pitanje: zašto je ovakav monstruozni čin ubilačkog premlaćivanja metalnim šipkama od strane Dukićevih gorila uslijedio upravo u ovom trenutku?

Suštinski imamo dvije dimenzije motiva napada. Na jednoj strani Dukić je zbog nebrojeno teških afera postao neomiljen u vladajućim krugovima, odreda su se počeli od njega distancirati. Pored toga, i u kriminalnim krugovima postao je iskorištena i odbačena kategorija. Da bi shvatili način funkcionisanja Rajka Dukića moram kratko podsjetiti na moje ranije objave.

Pisao sam kako se Naser Orić žalio Dukiću da inspektori iz sjedišta MUP-a sve više ugrožavaju njegovo krijumčarenje droge iz Srbije u BiH. Dukić mu je obećao kako će to riješiti preko Radovana Viškovića i doista se našao sa Viškovićem i nalagao se preko svake mjere i razuma o pripadnicima policije. Višković je odjurio Dodiku i prenio Dukićeve laži, a ovaj je u svom stilu eksplodirao i zatražio "odgovornost".

Elem, nisu ni inspektori bili nijemi posmatrači ovog igrokaza, tako da je Dodiku predočena službena zabilješka u kojoj su detaljno opisana sastajanja Orića i Dukića i stvarna istina o tome šta tišti ova dva krimosa. Potom je zadokumentovano sastajanje Dukića i Viškovića, pa sve do obećanja Viškovića da će to "riješiti sa Dodikom". Možete zamisliti tek Dodikovu burnu reakciju kada je ovo vidio.

Zato sam u svojim tekstovima Viškovića nazivao "narko mazgom" Nasera Orića, a objašnjavao sam i kako stvarno funkcioniše "balkanska ruta" krijumčarenja narkotika (sve pod policijskom pratnjom!). Normalno je da su narko krijumčari promijenili pravce kretanja i izbacili iz igre pojedince poput Dukića. Pritom, Naser Orić je oslobođen optužbi za ratne zločine, tako da mu više nisu bile potrebne ni Dukićeve usluge oko podmićivanja ili zastrašivanja žrtava i svjedoka.

Sa druge strane, sasvim očekivano Viškoviću više nije padalo na pamet da ima posla sa Dukićem, a (gledaj sad čuda!) u međuvremenu je postao premijer. Možete zamisliti kakva očekivanja je Dukić imao od vlade pod vodstvom nekadašnjeg njegovog poslušnika, pa i kakve frustracije kada je shvatio da ga je ista ta vlada stavila na "crnu listu". Pa to "udara u vugla" i kod normalnog čovjeka, a kamoli kod ovakvog luđaka.

I na kome da Dukić iskali nagomilani bijes? Da tuče glavom o zid značilo bi kako je svjestan da ga je njegova luda glava dovela u današnje neprilike, odnosno da je još uvijek očuvanog razuma. Jok, Dukiću je trebala žrtva na kojoj će se iskaliti, ali istovremeno i pokazati svima koliko je još uvijek moćan i opasan. Taj, kako se pokazalo neuspješan pokušaj demonstracije moći, u stvari je druga dimenzija motiva ovog zločina.

Na obostranu nesreću odabrao je Slobodana Vasiljevića. Po Vasiljevića nesreća je u tome što zamalo nije izgubio život, a posljedice teško da će ikada sanirati. Na drugoj strani nesreća se ogledala u tome što su pojedinci u policiji ovo prepoznali kao "poruku" njima. Godinama se vuku sukobi između Dukića i pojedinih uticajnih pripadnika policije tako da je ovaj događaj poslužio za novo "odmjeravanje snaga" - iako i nije pretjerano vezano za samog Vasiljevića. 

Uglavnom, napadači na Vasiljevića su pohapšeni, a ključni čovjek Slaviša Jurošević nije tek tako okvalifikovan kao "organizator ubistva". Ukoliko želi izbjeći ovu (najtežu) kvalifikaciju moraće progovoriti ko je stvarni nalogodavac zločina. To što se još uvijek nalazi u bjekstvu samo je odlaganje onoga šta ga čeka. Našao se između dvije vatre s tim da je ova druga zapaljena u svrhu gašenja prve (znaju vatrogasci kako se vatrom gasi vatra), a sad će tek shvatiti kako je bilo žrtvama njegovog siledžijstva.

Znači, kako ce se sve ovo završiti u procesnom smislu ostaje da se vidi, ali slučaj Slobodana Vasiljevića je u svakom mogućem pogledu preloman po Republiku Srpsku - u pravcu onoga šta narod odavno traži. Vidjeli smo na šta je ovaj režim bio spreman u vezi ubistva mladog studenta, umjetnika i borca protiv institucionalnog zločinaštva Davida Dragičevića. 

Kada je ubistvo Slaviše Krunića u pitanju možemo reći da je policija morala ovako reagovati pošto je počinilac Željko Kovačević "ostao na licu mjesta", a još uvijek nema ni naznaka oko stvarnih nalogodavaca. Međutim, kod napada na Vasiljevića policija je udarila munjevito, odlučno i profesionalno. Stvar je dotjerana do Juroševića koji je okvalifikovan kao organizator i sad je samo pitanje hoće li on prihvatiti najveću kaznu (spram drugih saizvršilaca), ili će ipak odlučiti da to "prepusti" Rajku Dukiću. Normalno, s tim da je istraga u toku, a tražiće se i Dukićeva odgovornost po "horizontali" (saučesništvo).