ŠTO PLAVLJE TO GORE: Vučićeva pendrek država (FOTO)

Srbija i Crna Gora kao najizraženije "policijske države" Evrope razumljivo grcaju u kriminalu i opštoj nesigurnosti ljudi i imovine. Struka odavno zna: najviše policajaca imaju mafijaške države!

Nije red profesionalcima koji rade težak i odgovoran posao kvariti esnafski praznik, pa je i ovaj tekst valjalo odgoditi nakon jučerašnjeg obilježavanja Dana policije i Dana MUP-a Republike Srbije. Nisu policajci krivi što im predsjednik države nije na psihijatrijskom posmatranju zajedno sa masovnim ubicama Urošem Blažićem i 13-ogodišnjim Kostom K., a još kako ima osnova za preduzimanje takve mjere.

Ovako se dogodilo da umjesto tretmana kod psihijatara i kliničkih psihologa Aleksandar Vučić vrši "smotru" ljudstva i tehnike MUP-a Srbije na Dan policije. I policajci su bili prisiljeni slušati Vučićeve umobolne žalopoljke: "Dnevno preko 200 direktnih pretnji smrću ima na moj račun, sa tim živim, navikao sam na to. Kada ste predsednik, morate u bilo kom smislu da naučite da to trpite", a bez mogućnosti njegovog sprovođenja psihijatru radi ocjene URAČUNLJIVOSTI.

U februaru ove godine tekstom LAŽIJADA: Operacija uspjela - Vučić opet preživio posprdno sam pisao o "snajperisti" Dejanu Bobočeku i sličnim situacijama koje Vučić podvodi pod direktne prijetnje smrću, a sad čujemo da na dnevnom nivou ima 200 sličnih halucinacija - nad čim se valja zabrinuti. Posebice kad Vučić kroz zastrašujuća stradanja djece, omladine i građana u Beogradu i Mladenovcu sebe vidi kao "primarnu žrtvu" nikom normalnom nije do zbijanja šala.

Tokom smotre policijskih oklopnjaka vidjeli smo predsjednikovo zanimanje za višecjevni mitraljez i reagovanje: "Tri hiljade metaka u minutu. Izvanredno oružje. Kada smo tražili od Amerikanaca, nisu hteli više da nam prodaju. Sada hoće da nam prodaju dodatne količine". Nekoliko desetina višecjevnih mitraljeza koji ispaljuju 3.000 metaka u minutu možebitno umanji Vučićeve zebnje od 200 direktnih prijetnji smrću svakog dana. Normalno uz sav ostali arsenal naoružanja u posjedu policije i vojske Srbije.

Očekivano, struka je nijema na pitanje: šta će tako moćan VOJNI mitraljez na policijskom oklopnjaku? Znate, čak i protiv najopasnijih terorističkih grupa primarni cilj policije jeste HAPŠENJE i izvođenje na sud. Podrazumjevano živih osumnjičenih. Zato policiji nisu potrebni višecjevni mitraljezi sa moći ispaljivanja 3.000 metaka u minutu, a bolje je ne otvarati temu korištenja takvih oružja protiv građanskih protesta ili demonstracija.

Pazite, nakon rata ponekad bi nas iz specijalne policije umješali među demonstrante naspram oklopnjaka SFOR-a, pa tako znam kako izgleda kad uplašeni vojnik raspali po masi iz teškog mitraljeza. Malo je situacija iz policijskog zanata sa kojima se nisam suočavao, pa iskustveno znam kakva oružja policija ne bi smjela imati u svom arsenalu, a najviše zbog jasno utvrđenih principa upotreblje sile. Konkretno: kad predsjedničku palatu napadnu oružjima sposobnim za paljbu 3.000 metaka u minuti policija opet ne može koristiti američke mitraljeze "Getling" - zbog teškog ugrožavanja okolnog stanovništva.

Idemo dalje. Mogli smo Vučića vidjeti u tehničko-operativnom centru sa moćnom opremom video nadziranja. Znamo i kakav ogroman iskorak je načinjen u pogledu "radarskih kontrola" brzine, isteka važenja registracije, korištenja pojasa i mobilnih telefona... Tehnička opremanja policije svuda u svijetu prati smanjenje fizičkih izvršilaca iliti policajaca - osim na Balkanu sa Srbijom kao dominantnim činiocem. Ovim dolazimo do suštine teksta.

Sa gornje fotografije vidite šta sam istog dana, nekih 6-7 sati od stradanje djece u školi "Vladislav Ribnikar" pozicionirao kao odrednice karaktera događaja. Već sutradan su potvrđena moja zapažanja oko krajnje neočekivane "učinkovitosti" pogađanja žrtava od strane dječaka tog uzrasta. Vezano za krivičnu odgovornost oca Vladimira Kecmanovića, koji je dijete pretvorio u "specijalca", nikakve dodatne potvrde nisu mi bile potrebne. Ništa posebno obzirom na moja profesionalna iskustva.

Znate li šta je država Srbija trebala preduzeti na planu predupređivanja sličnog zločina u svojim školama? BUKVALNO NIŠTA! Eventualno je matematička struka mogla izračunati kolika je vjerovatnoća ponavljanja sličnog događaja. Pa da dođemo do vjerovatnoća jedan spram 7 miliona, jedan na 17 miliona, 37 miliona... Bojim se da vjerovatnoće premašuju izglede dobitka na velikim lutrijama (loto listići i sl.).

Prvo valja razlučiti: koliko Srbija ima luđaka poput "doktora" Vladimira Kecmanovića da djete uzrasta osnovne škole godinama osposobljava u rukovanju pištoljem do nivoa vrhunskih specijalaca? Imaju zatvorene streljane sa film-projekcijama meta pa mogu uvesti vrhunske specijalce i provjeriti koliko njih za minut od 57 hitaca može postići 34 pogotka. Znači, govorim o pokretnim metama, a tako pucati u ljude ne može nijedan profesionalac.

Sljedeće: koliko djece je uopšte spremno prihvatiti idiotske "odgojne metode" i truditi se do takvog nivoa osposobljenosti? Zatim da dijete uopšte dođe u posjed oružja i tolike municije? Pa da se kod djeteta razviju duševni poremećaji kakvi kod Koste K. nedvosmisleno postoje? Da dijete uopšte pomisli izvesti nešto slično? Nešto nisam čuo da je po streljanama ili sličnim prostorima provjeravano ima li sličnih situacija praktikovanja sličnih "hobija" roditelja i djece.

U konačnici valja razlučiti koliko Srbija ima majki sposobnih za tako teške oblike zanemarivanja djeteta, pa da drugom roditelju bez reagovanja omoguće umobolne radnje nad djetetom. Govorimo o višegodišnjem teškom zanemarivanju brige za dijete zbog kog je davno trebala biti pritvorena, a zbrinjavanje oba djeteta morao je preuzeti organ starateljstva. Ovde ističem da sam između ostalih referenci kao kriminalistički inspektor bio licenciran za rad sa djecom i maloljetnicima u krivičnim predmetima, pa i na tom planu imam dosta iskustva.

Matematički gledano kakva je mogućnost ponavljanja identičnih anomalija kod samo ova tri činioca: oca, majke i djeteta? Pa gdje su onda brojni propusti raznih subjekata koji su ovome doprinijeli (škola, streljana, djetetovo i porodično okruženje...)? Možemo govoriti o omjerima jedan naspram više desetina miliona ili drugih brojeva kakve ne možemo vizualizovati. Ovo sa Kostom K. praktično je neponovljiva situacija i budalasto je prevenirati nešto šta se zasigurno neće ponoviti u najmanje narednih pet godina. 

Upratio sam spinove režimskih medija da su norveški stručnjaci, koji su djelovali na zbrinjavanju žrtava zločina Andersa Breivika, POHVALILI državne organa u upravljanju krizom nakon zločina u Beogradu i Mladenovcu. Lako je laskati domaćinu, no neka isti ti stručnjaci svoje navode ponove u Norveškoj ili drugim skandinavskim zemljama. Ništa od toga jer znaju kako bih ih javno satanizovali zbog neodgovornih i čak nebuloznih tvrdnji. Vratićemo se na Norvešku, ali prije toga moram problematizovati pojedine Vučićeve poteze.

U prvim "mjerama" koje je Aleksandar Vučić predložio bilo je snižavanje krivične odgovornosti sa 14 na 12 godina starosti djeteta. Reagovao sam kritikom da je najlakše odgovornost svaliti na djecu koja nisu sposobna za adekvatnu pravnu odbranu i razjašnjavanje svoje i tuđe odgovornosti. Sad su djeca "odgovorna" za sunovrat nastao na ruševinama raspale države i brojne globalne dekadencije u kojima decenijama grcamo. Iz te vizure nemam problem sa Vučićem, nego sa "intelektualnom elitom" kakva ne reaguje na ovakve nemoralne političke poteze.

Vučić je istovremeno najavio prijem novih 1.200 policajaca u MUP Srbije, od kojih će hiljadu rasporediti po osnovnim školama diljem Srbije. Oslalih 200 novih policajaca valjda planira upraviti protiv juče izrečenih "200 direktnih prijetnji smrću" svakog dana. Je*em ja državu u kojoj policajci održavaju red i mir u osnovnim i školama uopšte. Država prvo mora formalno kapitulirati, pa onda uopšte razmatrati takve DRUŠTVENE ANOMALIJE. 

Možemo stvari postaviti i ovako. Neka Vučić pokaže izračune kojima je utvrdio da će 1.000 policajaca raspoređenih u osnovnim školama "podignuti sigurnost za 99 posto" (citat). Dan i po po stradanju djece u "Ribnikaru", kada još nismo imali jasnu sliku zločina Uroša Blažića, najveći "stručnjak" Srbije izlazi sa prijedlogom mjera - BEZ ANALIZE IJEDNOG NADLEŽNOG ORGANA. Bez ozbiljne analize predlagati mjere mogu diletanti, politikanti ili ignoranti struke. Ili je "normalnost" ono šta sam problematizovao tekstom Vučićev Komonvelt ili Srbija beznađa?

Gornja mapa Eurostata iz 2020. godine pokazuje broj policajaca na 100.000 stanovnika evropskih država. Srbiju vidite kao "crnu rupu" za koju nema predmetnog podatka. No, moja malenkost je dodala oznaku (preko) >600 policajaca na 100.000 stanovnika Srbije (bez Kosova i Metohije). Brojka sigurno prelazi 600 pošto na manjem kvadratiću vidite da je 2015. godine imala 596 policajaca na ovu kategoriju populacije. Tada je od Srbije jedino grđa bila Crna Gora sa 635 policajaca na 100.000 stanovnika.

Po novim podacima vidite da je Crna Gora povećala broj policajaca na 731 policajca po istom parametru, a vjerujte da se i Srbija kreće u tom obimu. Ili će ga dostići sa novim zapošljavanjima kakva najavljuje Vučić. Kako znam? Nakon pokazatelja o 596 policajaca na 100.000 stanovnika imamo odluke Vlade Republike Srbije iz 2018. i 2019. kojima povećava broj zapoeslnih u MUP-u za po hiljadu. 

Tako znamo da je MUP Srbije 2019. godine dostigao 45.500 zaposlenih, gdje pored policajaca računamo i državne službenike i namještenike. Ne znam šta je teže utvrditi, precizan broj stanovnika Srbije ili broj policajaca, ali bez ili sa ovih novih 1.200 zasigurno pratimo trend Crne Gore. Kako to Srbi vole reći "mafijaške države Crne Gore"?!

Ovim dolazimo do fenomena koji bezbjednosna nauka odavno poznaje kao "POLICIJSKU DRŽAVU". U načelu "policijska država" je društvena pojava karakteristična za autokratske ili totalitarne sisteme vlasti, odnosno gdje jedan centar političke moći velikim i podanim policijskim aparatom brutalno održava nametnuto stanje kompletnom društvu. Sve suprotno pravnoj državi ili vladavini prava!

Sad, usljed novih pojavnih oblika i globalnog razvoja organizovanog kriminala policijske države sve češće možemo poistovjećivati sa mafijaškim državama. Može i po ovom principu: što je u državi više policije to raste obim i težina kriminala. Za devet godina djelovanja preko ovog bloga objavio sam stotine i stotine tekstova sa podacima i konkretnim dešavanjima potvrđivanja ove teze. 

Pogledajte gornju mapu i vidite važi li matrica - što plavlje to gore. Pa se više nemojte čuditi što su srpskim kriminalcima drage destinacije u kojima imamo policijsku prekobrojnost - od Grčke i Turske, do Italije ili Španije. Logično bi bilo da kriminalci izbjegavaju države sa mnogobrojnom policijom, a u praksi vidimo dijametrfalno suprotno. Normalno kad u "policijskim državama" kriminal caruje.

Sad se možemo vratiti na norveške stručnjake i "pohvale" Vučićevom režimu. Vidite da Norveška ima 194 policajca na 100.000 stanovnika. Znači tri i više puta manje od Srbije koju "hvale" na način kakav u svojoj zemlji u ludilu ne bi smjeli ponoviti. 

Prije pet godina sam pisao o tome, pa naveo podatak da Norveška na nekih 5,2 miliona stanovnika ima svega 7.000 policajaca. Baš koliko i Škotska sa 5,3 miliona stanovnika. Te zemlje upoređivao sam sa Republikom Srpskom i približnim brojem policajaca na manje od milion stanovnika, a neuporedivim ekonomskim i socijalnim prilikama. Elem, vezano za datu problematiku Norveška ima poseban značaj.

Naime, i Srbija i Bosna i Hercegovina gotovo su prepisale norveške zakone o zaštiti djece i maloljetnika u krivičnim predmetima (da ne navodim predugačke nazive zakona). Samo po sebi idiotizam je kad najsiromašnije zemlje Evrope prepisuju zakonska rješenja jedne od najbogatijih država sa izuzetno visokim socijalnim standardom. I institucijama koje financijski ne oskudjevaju!

Tokom obuke za primjenu novog lex specialis zakona jedan vispreni tužilac reče da je Norveškoj u budžetu prethodne godine (2010.) ostalo neutrošenih milijardu eura, sa kojima nisu znali šta bi pa su ih deponovali kod banaka - sa negativnom kamatom. Podrazumjeva se da su prethodno plaćena sva izdvajanja za potrebe zbrinjavanja djece i maloljetnika u ustanovama, kod drugih porodica i slično. Bez obzira govorili o počiniocima ili žrtvama krivičnih djela.

Naš "mali problem" sastojao se u činjenici da nismo imali jednog eura sredstava planiranih za primjenu ovakvih zakonskih rješenja. Od Norveške i još nekih zemalja dobili smo nešto sredstava i opreme, a to smo koristili dok donatori nisu prestali sa realizacijom projekata. Sedam godina ne radim, a zapamtio sam početak rasturanja tih vrlo kvalitetnih i korisnih projekata, bar u onom dijelu koji je zaživio u domenu korištenja posebnih prostorija i opreme za komunikaciju sa djecom i maloljetnicima.

Znači, Norveška ne investira u represivne elemente sistema, nego u prevenciju koja podrazumjeva obrazovanje, kulturu, socijalne službe, zdravstvo i INSTITUCIJE uopšte. Policajci rade policijske poslove, a ukoliko postoji opravdana potreba zaštite institucija nastupa - privatna bezbjednost. I pored izrazito moćnog sistema socijalne zaštite Norvežani odlično razlikuju javne potrebe i njihovo budžetsko financiranje. 

U konačnici Norvežanima je potpuno irelevantno da li unutar kraljevske ili sekularne vlasti dospije kakav luđak tipa Vučića, a naprosto zbog uspostavljene javne uprave i razvijenih institucija. Kod nas je normalno da vojska sa dugim cijevima po ulicama se bori protiv virusa korone jer naš najveći "epodemiolog" Vučić eksperimentiše sa balkanskim modelom - koji sam u startu nazvao ludilom. 

Pa nekako dođemo da se ne bavimo žrtvama stradanja u Beogradu i Mladenovcu, nego sa "200 direktnih prijetnji smrću" predsjedniku na dnevnom nivou. Sad, ukoliko Vučić počne uočavati leteće bijele miševe realno je očekivati upotrebu višecjevnih mitraljeza sa paljbom 3.000 metaka u minuti. Ljudi, spoj "policijske države" i ludog predsjednika valja shvatiti kao najveću opasnost kakva trenutno prijeti Srbiji i regionu.