OPASNOST OD RATA TURSKE I IRANA: Je li Balkan spreman za milione izbjeglica?!

Sastanak Putina i Erdogana teško može donijeti očekivanu stabilizaciju u Siriji, a posebno zbog već ispoljenih sukobljavanja iranskih i turskih snaga. Mnogo izglednija je eskalacija sukoba na širem bliskoistočnom regionu, a to automatizmom znači pokretanje milionske rijeke izbjeglica. Ponajviše tzv. balkanskom rutom! Znamo kako će odreagovati već uspostavljena linija odbrane Mađarske i Slovenije, zbog čega moramo računati sa milionima izbjeglica zaglavljenim u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj.

 Punih šest godina ukazujem kako se iza fenomena "arapsko proljeće" kriju vješto projektovani ratovi (bukvalno!) genocidnog karaktera nad davno izabranom ciljnom grupom - muslimanima. U mnoštvu tekstova objasnio sam da ključ materijalizacije ovih genocidnih planova počiva na ratu između Turske i Irana.

Pojasnio sam i kakvim vještim političkim manevrima je Vladimir Putin spriječio krvoprolića enormnih razmjera, međutim izgleda da je i ruski predsjednik iscrpio mehanizme održavanja mira i stabilnosti. Iskreno, Putin i Rusija od predsojećih dešavanja samo mogu profitirati, pa se postavlja pitanje: zašto uopšte rizikovati zbog tuđe neodgovorne politike?

Nije tajna da je Putin na predstojeći sastanak sa Erdoganom pristao sa ciljem uvođenja u pregovore predsjednika Rohanija, odnosno zarad smirivanja tenzija između Turske i Irana. Teško da mu u tome mogu pomoći već upućeni međusobni ultimatumi, a vidimo i prvi raketni napad proiranskih snaga na turske jedinice. Polako dolazimo i do stvarnih motiva likvidacije generala Sulejmanija, stratega sposobnog za reagovanja u ovakvim situacijama.

Analizirajući zaoštrenost aktuelne situacije i decenijske konflikte na širem regionu vlo lako je predvidjeti redosljed oružanih dejstava. Zastrašujuće zvuči sukob između 80 miliona Iranaca i nešto više Turaka - sa svim njihovim ratničkim potencijalima. Elem, sa i bez tursko-iranskog rata, možemo računati sa ekspanzijom sukoba u državama okruženja Sirije (Irak, Libija...)

To da Izrael samo čeka povoljnu priliku za napad na Iran iole upućenima ne treba objašnjavati, a time već dolazimo do dimenzije masovnog uništenja muslimana o kojoj godinama govorim. Na međumuslimanska krvoprolića dolaze "humanitarna bombardovanja" NATO i sličnih širilaca "slobode i demokratije". I sve radi osvajanja teritorija i prirodnih bogatstava zaraćenih strana. Godinama to ponavljam kao "papagaj".

U daljem vojna koalicija predvođena Saudijskom Arabijom prije nekoliko godina izradila je ratne planove i ne treba imati zabluda oko aktiviranja tog faktora. Ovih dana pratimo i Trampovo vraćanje vlasti talibanima u Afganistanu, opet (gledaj "čuda"!) radikalnim sunitima i neprijateljski nastrojenima prema iranskim šiitima.

Sa Iranom graniči i posljednjih mjeseci vrlo zagonetni Pakistan, preko kog dolazimo do još jedne ozbiljne dimenzije ukupne problematike. Mjesecima pratim strašne zločine vlasti Indije nad domaćom muslimanskom populacijom i doista me začuđuje neadekvatna reakcija Pakistana.

Vjerujte da muslimani u Indiji trpe neviđena zvjerstva, a po izostanku primjerenih reagovanja svjetskih političkih i medijskih struktura doista možemo sumnjati na nekakvu širu zavjeru. O kineskoj torturi nad muslimanima takođe nema očekivane pompe.

Kad je Kina u pitanju sa sigurnošću možemo računati sa podrškom tradicionalnom savezniku Iranu, ali davno je ta zemlja smanjila ovisnost o iranskoj nafti do nivoa u kom bi morala i oružano reagovati. Pogađate, opet u korist Rusije.

Nadajmo se da će na kraju ipak prevladati razum, pa se neće materijalizovati prednje predstavljeni najcrnji scenarij nekontrolisanog širenja oružanih sukoba i zločinaštva genocidnog karaktera, no nama na Balkanu valja se suočiti i sa posljedicama narastajućih tenzija između Turske, Sirije i Irana.

Do prije nekoliko mjeseci u opciji je bio povratak milion sirijskih izbjeglica iz Turske u područje Idliba, a od čega smo danas nikad dalje. Čak suprotno, dalja oružana dejstva oko Idliba zasigurno će pokrenuti izbjeglice smještene u blizini granice sa Sirijom. Apostrofiram: riječ je o izbjeglicama, a nikako o migrantima ili demobilisanim borcima Islamske države kako ih sramno etiketiraju ovdašnji mediji i pojedini "eksperti".

U Turskoj je trenutno smješteno oko 3,7 miliona izbjeglica i vidimo kakvu paniku je izazvalo primicanje grčkoj granici tek par desetina hiljada tih nesrećnika. Doduše i paniku valja posmatrati slojevito jer "pomoć" kakvu Evropska unija nudi Erdoganu je doista ponižavajuća ili bar neozbiljna. Upravo, ovakve reakcije Evrope su ono nad čime se valja zabrinuti svima nama na prostoru bivše Jugoslavije.

Znači, na prvu ozbiljnu razmjenu vatre između Turske i Irana, pa čak i u domenu dalje turske ofanzive u Idlibu, možemo očekivati pokretanje najvećeg dijela sirijskih izbjeglica, a to je svakako mjerljivo milionima ljudi. Samo krajnje naivni mogu razmišljati kako se takvim kolonama neće priključiti jedan broj Turaka i Iranaca (računajte sa preko 160 miliona populacije). A gdje su tek ostali Sirijci, pa Iračani, Afganistanci, Libijci...???

Kako izgledaju  masovne kolone izbjeglica bar smo mi mogli vidjeti 1995. godine, vezano za egzodus Srba iz Hrvatske. Samo tadašnjim brojevima valja dodati bar jednu nulu, odnosno slobodno možemo govoriti o milionima nesrećnika.

Ma šta ko mislio vjerujte da grčki vojnici neće upotrijebiti silu nad takvom masom, nego će nastojati da skrate i urede rute kretanja. Bar u odnosu na prve izbjeglice i dok se ratna dejstva ne zaoštre do potrebe dizanja nivoa odbrane na najviši nivo. Dotad će proći milioni izbjeglica, a nema smisla uopšte komentarisati "preporuke" zvanične Ankare o zaobilaženju zemalja bivše Jugoslavije.

Tek po dolasku izbjeglica na prostor Makedonije i Srbije možemo očekivati usporavanja kretanja i razdvajanja u manje grupe usmjerene na različite pravce. Što se tiče Mađarske znamo kakve zapreke već postoje i da Orban granicu štiti vojskom. Zato se možemo nadati fokusu prema Hrvatskoj i to preko Bosne i Hercegovine.

Vidimo kako u Hrvatskoj više nema dilema oko izvođenja vojske na državne granice, ali naprosto ta zemlja nema vojnika da potpuno zatvori ogromnu granicu sa Bosnom i Hercegovinom. Usporiće tempo kretanje izbjeglica i BiH dovesti u teške probleme, ali ni Hrvatska i Srbija neće biti pretjerano pošteđene.

Slovenija je manje-više već pripremljena za zaustavljanje daljeg kretanja izbjeglica, a posebice jer njihova linija odbrane je tek nastavak na mađarsku. Postavio sam na gornjoj fotografiji kako će u toj "prvoj fazi" biti zaustavljen dalji proboj izbjeglica prema Evropi.

Na desnoj strani fotografije vidite koliko jednostavno je zaustaviti kretanje izbjeglica na kopnenom dijelu tursko-grčke granice i nadalje pomorskim blokadama. No, to će uslijediti tek po eskalaciji sukoba i kad se vojne snage NATO i članica EU upute na to područje.

Znači, pokušaće Putin privoliti Erdogana na pregovore sa Rohanijem, te učiniti sve u njegovoj moći da čovječanstvo izbjegne nesagledive posljedice. No, nedavno je jasno saopštio kako Rusija nema namjeru ratovati.

Baš kako to njegov kolega Tramp radi posljednjih mjeseci i Putin će jednostavno povući snage sa tog područja. Razlozi zbog kojih je intervenisao u Siriji objektivno više ne stoje, a opsanosti i moguće štete su nemjerljivo veće. Najjeftinija opcija za Rusiju jeste jednostavno napuštanje Sirije, no pitanje je: da li će to i Iran učiniti? Ili će prihvatiti sukob?

Naučili su Rusi i Njemci kako pobjede u svjetskim kataklizmama postižu oni koji najmanje krvare, odnosno koji sačuvaju snage za poratno pozicioniranje. Baš kao što je Britanija sačuvala globalnu dominaciju nakon Velikog rata, a Sjedinjene Države postale velesila poslije Drugog sv. rata. U pitanju su specijalnosti mojih postdiplomskih studija i vrlo sam inovativan u pogledu opservacija globalnih sukoba.

Čak i da u narednim danima izbjegnemo taj toliko opasni tursko-iranski sukob opat nam valja računati na poduži otpor Sirije spram turske ofanzive, a to će opet u konačnici rezultirati rasplamsavanjem dejstava u kompletnom okruženju. I popratno milionskim kolonama izbjeglica primarno ovisnim o kopnenim trasama, a znamo kuda je kretanje objektivno moguće. Nemojmo biti u zabludi.

Na kraju valja još uobziriti neizbježne posljedice širenja bliskoistočne krize. Vrtoglavi skok cijena nafte uzrokovaće političku krizu globalnog nivoa, pri čemu će politička kriza dalje dubiti ekonomsku do svojevrsnog vrtloga. Koncept Ujedinjenih nacija srušen je još 70-ih godina prošlog vijeka i čovječanstvo će kad-tad morati iznaći nove osnove globalnih odnosa. Iz iskustva znamo kako se takve promjene materijalizuju nakon obračuna velikih sila.

Uvijek ističem da sam srećan kad pogriješim u predviđanjima, a to podrazumijeva i tamanjenje muslimanske populacije o kakvoj godinama pišem. Pritom, na moje opservacije uveliko je uticao poznati američki istraživač Engdal, koji je davno objasnio šta podrazumijeva pod "krstaškim ratnicima" (Kisindžerovi "jastrebovi") i ko je njihova primarna meta. Nemojte zaboraviti da je Engdal predvidio rat u Siriji, te britansko-angloameričku globalnu dominaciju ogolio kao niko prije njega.