AFERA NA POMOLU: Znaju li Džaferović i Komšić "državne tajne" Dodika i Radončića?

Pohvalio se Fahrudin Radončić kako je sa Miloradom Dodikom riješio "ekstremno važno pitanje" po Bosnu i Hercegovinu i to odmah proglasio "apsolutno državnom tajnom". Slijedi logično pitanje: znaju li Šefik Džaferović i Željko Komšić šta tajno dogovara treći član predsjedništva sa ministrom sigurnosti? Zna li Zoran Tegeltija šta njegov ministar tajno odlučuje sa Dodikom? Ili, znaju li svi pomenuti odredbe Zakona o zaštiti tajnih podataka BiH?

Milorad Dodik oduvijek funkcioniše po sopstvenom principu: "Država to sam ja!", a po posljednjim dešavanjima vidimo kako to polako nameće i na nivou Predsjedništva BiH. Možda mi obični smrtnici nemamo pravo znati kakav "ekstremno riskantan sigurnosni potez koji se tiče strateškog državnog interesa naše zemlje" su dogovorili Dodik i Fahrudin Radončić.

Ili da citiram izjavi samog Radončića: "Radi se o nečemu što spada u apsolutno državnu tajnu. Ta formulacija da se radi o ekstremno važnom pitanju koje može naštetiti državnim i nacionalnim interesima BiH je tačna, ali to je jučer riješeno.".

Znači, mi obični smrtnici ne bi smjeli uopšte postavljati pitanja oko stvari okvalifikovanih kao "apsolutno državna tajna". No, mnoštvo je pitanja kakva možemo postaviti, a jedno od njih svakako glasi: znaju li druga dva (ravnopravna) člana državnog predsjedništva nešto o tome?

U svakoj normalnoj zemlji izbio bi prvorazredni skandal ukoliko predsjedništvo kao kolektivno tijelo pojma nema o "ekstremno riskantnim sigurnosnim potezima" kakve preduzimaju jedan član predsjedništva i jedan ministar. Pritom, kako Radončić sam kaže, riječ je o "državnim i nacionalnim interesima".

Po reakcijama Džaferovića i Komšića svakako ćemo već narednih dana moći razlučiti znaju li nešto o temi razgovora Dodika i Radončića. Ukoliko nisu upućeni možemo očekivati sjednicu Predsjedništva BiH toliko burnu da ništa slično nije upamćeno.

Nema Radončić moć oglasiti "državnom tajnom" bilošta u domenu nadležnosti predsjedništva, a još manje dijeliti kolektivnog šefa države i ulaziti u pojedinačne aranžmane sa nekim od članova. Sa druge strane apsolutno identična pravila važe za Milorada Dodika.

Uostalom, Radončić je ministar kolektivnog tijela izvršne vlasti sa Zoranom Tegeltijom kao formalnim šefom. On može samostalno nastupati prema podređenim mu policijskim agencijama, a nikako prema nadređenim tijelima vlasti - predsjedništvu i parlamentu. Baš kao što nema pitanja kakvo on može oglasiti "državnom tajnom" u odnosu na Parlamentarnu skupštinu i Predsjedništvo BiH.

Poseban presedan, nešto šta bi svuda nazvali aferom, čini elementarno neznanje ministra sigurnosti. Naime, aman 15 godina je prošlo od kako naše zakonodavstvo ne poznaje termin "državna tajna" i toliko je Fahrudin Radončić morao naučiti. Posebice jer mu ovo nije prvi mandat na datoj poziciji.

Još 2005. godine Zakonom o zaštiti tajnih podataka BiH utvrđeno je kako ranije oznake "DRŽAVNA TAJNA" ubuduće će glasiti "VRLO TAJNO", pa čak i u engleskoj verziji kao "TOP SECRET" (zbog međunarodne komunikacije). Morao bi Radončić takve stvari znati obzirom da je nadležan određivati stepen tajnosti podataka i korespondira sa tajnim dokumentima.

Ovo ističem zbog pitanja: ko je odredio stepen tajnosti podataka koje su razmatrali Dodik i Radončić na ovom ionako institucionalno sumnjivom sastanku? Znate, organ koji određuje stepen tajnosti u principu odlučuje i kome će tajni podaci biti ustupljeni, na koji način i mnoga druga pitanja - baš kako stoji u pomenutom Zakonu.

Razmjena tajnih podataka između predsjedništva i vlade  stvar su svakodnevice, ali poenta je na velikom slovu - Predsjedništvo - Savjet ministara. U pitanju su kolektivni organi vlasti i međusobno komuniciraju kao institucije. Posebice ako je riječ o "ekstremno važnom pitanju koje može naštetiti državnim i nacionalnim pitanjima BiH", odnosno o stvarima u domenu najvišeg stepena tajnosti. TOP SECRET.

Vjerovali ili ne: nema zakonitog načina po kom jedan član državnog predsjedništva i jedan od ministara državne vlade mogu na direktnom sastanku odlučivati po pitanjima nacionalne sigurnosti i najvišeg stepena tajnosti. Nemaju pravo o takvim stvarima uopšte razgovarati izvan institucionalnih okvira!

Teorijski takve situacije moguće su u Sjedinjenim Državama, koje nemaju klasičnu vladu, a funkcionišu kroz tzv. predsjednički sistem. Bez obzira koliku moć imao sumnjam da bi Vladimir Putin izvodio slične marifetluke. U Bosni i Hercegovini takve situacije jednostavno zakonski nisu dozvoljene, a kad bi znali temu razgovora mogli bi se baviti i potencijalno zabranjenom radnjom (krivičnim djelom).

Ovo apostrofiram zbog zakonskih ograničenja u pogledu razmjene tajnih podataka po kojima član predsjedništva bez saglasnosti tog tijela ne smije podatke sa oznakom "VRLO TAJNO" stavljati na raspolaganje drugim korisnicima, pa makar bili i u ovlaštenoj kategoriji poput ministra sigurnosti. Za Radončića važi identična zabrana kada su u pitanju podaci dobijeni u okviru Savjeta ministara. Apostrofiram: riječ je o zakonom zabranjenim radnjama kad je u pitanju razmjena podataka unutar domaćih institucija.

Nadati se da Dodik nije Radončiću otkrio kakav podatak dobijen od npr. Vučića ili neke druge države jer bi onda imali prvorazredni skandal. Države ili međunarodne organizacije često drugim državama dostavljaju podatke oko pitanja nacionalne bezbjednosti, baš kao što se razmjena podataka i zloupotrebljava u subverzivne svrhe. Zbog takvih stvari države donose zakone o zaštiti tajnih podataka i sprovode strogu kontrolu dešavanja u tom sektoru.

Sa te strane moram ukazati kako Fahrudin Radončić nema moć okvalifikovati "državnom tajnom" temu razgovora između Dodika i njega, a najmanje u odnosu na predsjedništvo i parlament. Baš kao što nije nadležan donositi odluke o "ekstremno riskantnim sigurnosnim problemima" sa jednim od tri člana predsjedništva. Zaobilazeći i predsjedništvo i vladu. Šta je on sebi umislio?!

Poenta ovog teksta leži u pitanju: hoće li Predsjedništvo i Savjet ministara zatražiti službeno objašnjenje šta su to Dodik i Radončić odlučivali? Pa da o svemu tome izvjeste parlament. Reče Radončić kako su odlučili o "ekstremno riskantnim" potezima, a nema države koja bi dozvolila ma kojim pojedincima donošenje takvih odluka - ekstremno rizičnih.

Mogu Dodik i Radončić ekstremno rizikovati oko svojih privatnih imperija ili umišljenih glava, ali nikako po pitanjima koja se tiču i nas preostalih tri miliona građana. Imali smo sasvim dovoljno iskustva sa ekstremno rizičnim odlukama moćnika pri čemu jedino sirotinja i narod realno rizikuju, a donosioci odluka drže se "duboke pozadine". Niko ovde nije naivan i to odavno!

Kad god Dodik, Izetbegović, Čović, a sad i Radončić, govore o "ekstremnim rizicima" unaprijed možemo računati da će se to nama kolektivno obiti o glave, a nikad donijeti neko dobro. Zato i valja reagovati blagovremeno.

Čuj, moguće je da u Bosni i Hercegovini nešto postoji kao "državna tajna". Ovde jedino funkcionišu kriminalne tajne, a naši vlastodršci, osioni kakvi jesu, čak ni sopstveni kriminal ne kriju pretjerano. Pa pogledajte im samo porodična imanja, zgrade, firme... Kod nas sve funkcioniše po principu: "Država to sam ja!", pa je smiješno uopšte razmišljati o tajnama u domenu javnog ili nacionalnog interesa.

Znači, ukoliko mislimo na sopstveno dobro valja nam što prije doznati o kakvoj "državnoj tajni" je ovde riječ, pa i sa kakvim smo "ekstremnim rizikom" suočeni. I to na svim niovoima spoznaje - od institucionalne do građanske. Kao polazište dovoljno je potegnuti pitanje poštovanja Zakona o zaštiti tajnih podataka BiH, odnosno jesu li Dodik i Radončić ispoštovali taj zakon. Moja malenkost unaprijed tvrdi da nisu!

DONIRAJTE BLOG