Poljoprivrednom rekreacijom protiv koronaludila

Stvarna vrijednost stručnjaka najbolje se mjeri po sposobnosti predviđanja i blagovremenog preduzimanja potrebnih radnji. Zato sa čitaocima dijelim aktivnosti koje lično preduzimam tokom vanrednog stanja i situacije oko virusa korona, a u nadi da će mnogi poslušati savjete. Dobro je što imam dva mjeseca za dalja ubjeđivanja, prije negoli bude prekasno.

Bezbjednost je multidisciplinarna nauka koja se oduvijek, a posebno zadnjih decenija, proteže na bukvalno sve druge nauke i (sve)opšte bitisanje. Razumljivo je aktuelna dešavanja, kakva od starta nazivam koronaludilom, proučavam i analiziram kao bezbjednosnu pojavu. Vjerujte da su mi glava, računar i papiri prebukirani brojkama, procentima, podacima...

Pratim i odluke vlasti, gdje bi mi uveliko pomoglo kada bi poštujući ustav i zakone počeli objavljivati sadržaje istih, kako bih se mogao precizno referirati. No, sve ukazuje kako će aktuelno stanje potrajati, a posljedice dešavanja trpićemo godinama. I sasvim je normalno da porodicu i sebe obezbjeđujem na što je moguće bolji način.

Zahvaljujući mom dragom komšiji bašta je poorana, a čim zasuši drugi komšija će pofrezati. Potom slijedi jednodnevna porodična akcija i bašta će biti posijana. Biće krompira, pasulja, kupusa, salate, mrkve... pa i jagoda.

Godinama sam sadio voćke oko kuće i sa nekih odavno berem plodove, a njegujem mlađe sadnice znajući kako ćemo i u njihovim plodovima uživati. Normalno, slijedi gnojenje i obrezivanje, kao još jedan način poljoprivredne rekreacije.

Pobrinuo se ministar Lukač da me i nadalje drži bez ikakvih primanja, no vidim priliku u zamrzavanju otplate kredita i svakako ću to pokušati iskoristiti. Normalno, sa vrlo jasnim ciljem: da nabavim piliće, prasiće i šta još uspijem za tovljenje. I za nabavljanje hrane neophodne za životinje. Eto i trećeg oblika poljoprivredne rekreacije.

Uveden je "policijski čas", naoružani automatskim puškama ograničavaju ljudima kretanje, pa se od organa "zaštite" najbolje držati podalje.  Idealna skloništa su bašte, njive, štale i slično. Pritom poštujete zabrane i ograničenja, a koliko ovdašnja populacija voli poljoprivredu zaštićeni ste i od potencijalnih nosilaca zaraze.

Sad, meni je opisane "mjere" lako provesti obzirom na položaj porodičnog imanja. Sa prednje strane je školsko igralište, a iza je šuma po kojoj majka Zora godinama ubire vrganje. Kroz imanje protiče potočić, toliko čist da vodu možemo piti. Da je kakvih sredstava, pa da izgradim i taj godinama željeni ribnjak.

Ovde se nameće logično pitanje: koliko ljudi u ovoj zemlji posjeduje slična imanja? Često zapuštena i zapostavljena, ali uz malo rada funkcionalna za življenje. Gro toga nalazi se po davno zapostavljenim ruralnim područjima, gdje je opasnost od zaraze mnogo (mnogo!) manja od pretrpanih gradova.

Niko, bar koliko znam, nije zabranio odlazak na selo i sopstvene imetke. Eto odličnog načina izbjegavanja zaraze, pa čak "policijskog časa". Istovremeno, imate mogućnost energiju trošiti na obezbjeđivanje potreba koje ne možete izbjeći - primarno hrane. Škole i vrtići zasigurno neće raditi do ljeta, pa i taj "izgovor" možemo isključiti po pitanju preseljenja kompletne porodice.

Ma šta vam danas govorili zapamtite da će tokom ove godine uslijediti ozbiljno pomanjkanje osnovnih životnih namirnica, a i ono šta bude dostupno koštaće daleko više nego što smo navikli. Računajte i na neminovan globalni ekonomski slom usljed kog će izostati primanja na kakvima ste dosad bazirali egzistenciju. Tokom 2020. godine!

Nešto moram reći: zaboravite svijet kakav poznajete i započnite se pripremati za novu eru čovječanstva. Posljedice koronaludila već danas su nepopravljive, a tektonski udari tek slijede neizbježnim domino-efektom.

Normalno, život neće stati, pa čak ni uz (zlo)upotrebu vojske i policije, ali će uslijediti proces prilagođavanja novonastalim globalnim prilikama i zasigurno neće biti lak. Niko od nas pojedinačno, pa čak i sa pozicije kolektiviteta, nema sposobnost očuvanja postojećeg, pa je razumno blagovremeno "prigrliti" ono šta slijedi. Primerno organizovanjem na mikro-planu - sopstvene porodice.

Vjerujte, nemate šta izgubiti ukoliko se narednih mjeseci "rekreirate" po baštama i stajama, odnosno ako proizvedete količinu hrane kakva će vam dati kakvu-takvu sigurnost tokom ove i početka naredne godine. Uostalom, šta mislite kako moja šestočlana porodica preživljava godinama od kako su meni uskratili primanja? Nisam poljoprivrednik, pa ni pretjeran pobornik fizičkog rada, ali umijem spojiti korisno i korisno.

Narednih dana možete očekivati brojne tekstove vezane za aktuelna dešavanja, gdje vrlo egzaktno dokazujem da virus korona nije ni približno opasan kako se manipulativno predstavlja, pa sve do razbijanja brojnih zabluda kakve dominiraju na globalnom planu. Podsjećam, zarazna oboljenja su odavno predmet bezbjednosne struke i normalno je da o tome znam podosta.

Upravo sa te pozicije apostrofiram kako stvari treba posmatrati sistemski i mnogo šire od onoga šta podastiru kojekatvi "stručnjaci". U pitanju je višestruko složenija problematika, no ovde je fokus na tome kako pomoći običnim ljudima i u domenu onoga šta je realno izvodivo na nivou pojedinca i porodice.

Zato sa javnošću dijelim "mjere" kakve preduzimamo kao porodica, a u nadi da će mnogi razumjeti poentu ove objave. Nije problem, imamo dobrih dva mjeseca vremena za dijalog o ovoj temi, a za stvari uvijek imam vremena.

I kad, ako bude sreće, dostignem maksimum proizvodnje na svom imanju imaću vremena za blog i društveni angažman obzirom da "poljoprivredna rekreacija" traži tek nekih sat-dva dnevno. Bez ikakvih naprezanja! Vjerujte mi na osnovu  iskustva od deceniju i po unazad, iako do 35. godine pojma nisam imao o tome kako zasaditi luk ili utoviti pile.