Viškoviću spasi Republiku Srpsku - OSTAVKOM!

Radovan Višković 10. marta donosi odluku o zatvaranju svih škola i fakulteta u Republici Srpskoj. Poslije 16 dana pravna struka mu ukaže da to nije smio učiniti bez prethodne odluke Narodne skupštine o proglašenju vanrednog stanja. I sad traži hitnu sjednicu parlamenta u cilju retroaktivnog pokrivanja ove i desetina drugih neustavnih i nezakonitih odluka vlade. Da je iole normalan danas bi podnio ostavku, kako se sutra ne bi morao suočiti sa narodnim poslanicima!

Sastanak kod Predsjednice RS: traženje izlaza iz ustavne krize

Danas je nepobitno jasno zašto Vlada RS kontinuirano skriva sopstvene odluke donesene povodom vanredne situacije produkovane pandemijom virusa korona. Ipak sam uspio pronaći sadržaje ključnih odluka i dokazati njihovu neustavnost i nezakonitost, te iste obrazložio u tekstu Sve odluke Vlade RS povodom proglašenja vanredne situacije su neustavne i nezakonite! .

Za shvatanje razloga ovako hitnog sazivanja sjednice Narodne skupštine presudan je jučerašnji sastanak kod Predsjednice Željke Cvijanović sa predsjednikom i potpredsjednicom Ustavnog suda RS. Ključnu ulogu na tom sastanku svakako je imala potpredsjednica ovog suda prof dr Snežana Savić.

Dakle, ako sam ja utvrdio neustavnost i nezakonitost svih odluka Vlade RS i Viškovićevog "štaba" za vanredne situacije, onda je moja profesorica Snežana Savić problematiku sagledala mnogo šire i dublje. Možemo objektivno pretpostaviti da je Ustavni sud RS odreagovao kako sam to pojasnio u zadnjem tekstu.

Neću ponovo obrazlagati stvari navedene u tekstu sa gore postavljenog linka, nego ću se fokusitari na suštinu problema. Svako iole razvijenog intelekta moći će iz predstavljenih činjenica shvatiti kakvi diletanti vode Republiku Srpsku kroz globalnu krizu. Zato ću pojasniti čega su se mangupi dosjetili.

Nakon uvođenja vanrednog stanja od strane parlamenta vlada će donositi uredbe i nove odluke sa pozivanjem na odluku parlamenta, a prethodne odluke će stavljati van snage ili nadalje kriti. Kako da se jednog dana ljudi u ostvarivanju svojih prava ili tužbama pozovu na odluke koje su im nedostupne? Umjesto sadašnjih nezakonitih odluka moći će doći samo do novih "redizajniranih".

Za shvatanje problema krenuću od odluka u domenu obrazovanja. Još 10. marta Vlada RS donijela je odluku o prestanku rada i zatvaranju svih škola i fakulteta u Republici Srpskoj. Šest dana poslije toga, tačnije 16. marta, Vlada se sjetila proglasiti vanrednu situaciju i to neustavnom i nezakonitom odlukom. Po kom pravnom osnovu je Radovan Višković zatvorio škole i fakultete prije proglašenja vanredne situacije?

Problem je što Višković ni prije ni poslije uvođenja vanredne situacije nije smio zatvoriti školske i druge javne ustanove. Bar po našem ustavu i Zakonu o Vladi RS. Punih 16 dana očigledno niko nije uspio doprijeti do najvišeg rukovodstva Republike Srpske i ukazati na sve teže posljedice neustavnih i nezakonitih odluka vlade. Najviši funkcioneri odreda su prezauzeti kršenjima ustava i zakona.

Član 39. Zakona o Vladi RS kaže da vlada za vrijeme vanrednog ili ratnog stanja MOŽE donijeti odluku o zatvaranju javnih ustanova i preduzeća. No, obligatorni preduslov jeste odluka Narodne skupštine RS o proglašenju vanrednog stanja. Prvo parlament mora proglasiti vanredno stanje da bi se vlada uopšte smjela baviti pitanjem zatvaranja škola, falukteta i drugih javnih ustanova.

Član 70. Ustava RS nadležnost za proglašenje vanrednog stanja implicitno je dodijelio skupštini i bez odluke parlamenta vlada je samo mogla "sanjati" pravo zatvaranja javnih ustanova. Višković je  shodno Zakonu o Vladi RS i Zakonu o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama mogao proglasiti vanrednu SITUACIJU, no vanredno STANJE je sasvim drugi pravni osnov. Jesu nazivi slični i stvari su međusobno povezane, ali govorimo o različitim pravnim kategorijama. Toliko bi Vlada RS morala znati!

Dakle, u idealnim uslovima Narodna skupština sutra može donijeti odluku o uvođenju vanrednog stanja, prekosutra odluka može biti objavljena u Službenom glasiniku RS, te pravnu snagu može imati tek od 30. marta. Poenta je da Višković i njegova vlada tek 30. marta mogu donijeti validnu odluku o zatvaranju škola, fakulteta i drugih javnih ustanova.

Ostaje nepobitna činjenica da je vlada punih 20 dana donijela odluku prije prednje pomenutog mininalnog obligatornog roka prava na razmatranje takvih stvari, a pravnu snagu takva odluka može imati tek od 1. aprila. Odlična simbolika: odluke Viškovićeve vlade  i jesu u domenu prvoaprilskih lakrdija.

Radovan Prvoaprilski Višković je samo sedmicu prije zatvaranja škola i fakulteta opasnost od virusa korona okvalifikovao kao "teoriju zavjere", kao nešto čime se on sa pozicije premijera ne bi trebao uopšte baviti. Potom krši ustav i zakon zbog hitnosti od "opasnosti" kakvu je netom prije toga ignorisao kao nešto ispod nivoa pažnje predsjednika vlade. I sad bi se trebali pouzdati u njegovu sposobnost procjena i donošenja blagovremenih i adekvatnih odluka. Pa nismo djeca!

Ljudi moji, imali smo u ovoj zemlji i ratnih i vanrednih stanja, pa nikad niko nije zatvarao ugostiteljske objekte, redukovao rad trgovina, zabranjivao djeci i starima izlazak iz svojih stanova, uvodio "policijski čas"... Baš kao što nikad nad narodom nije vršena ovakva neselektivna represija (bilo je ratnih zločina, ali selektivnog karaktera). I to sve zasnovano na neustavnim i nezakonitim odlukama vlade Crnog Radovana.

Znam, u cijelom svijetu ograničavaju se prava i slobode ljudi zarad opšteg dobra - života i zdravlja. No, sve se zasniva na ustavu i zakonu, odnosno na odstupanjima kakva dozvoljavaju međunarodne konvencije. Baš kao što vidimo ogromne razlike oko pristupa vlasti pojedinih država spram iste globalne prijetnje. Ponavljam, Švedska tek planira zasjedanje parlamenta kako bi raspravili potrebu zatvaranja škola, te zakonom odlučili hoće li obrazovne ustanove raditi i nadalje ili će njihov rad redukovati.

Može se moje ukazivanje na nezakonitosti odluka vlade posmatrati kao pravničko "cjepidlačenje", ali ovakvo nepoznavanje osnova prava i važećih propisa treba staviti u odnos spram izuzetno složenih i stručno zahtjevnih procedura kakve utvrđuju međunarodne zdravstvene ustanove. Kako  zamišljemo valjano provođenje složenih procedura u situacijama pandemije sa ovakvim laicima i diletantima - nesposobnim za snalaženje u temeljnim pravnim principima?

Prvom objavom o virusu korona ukazao sam kako je prvi zaraženi po dolasku iz Italije poštujući preporuke javio se zdravstvenoj ustanovi, ali da danima nije mogao biti testiran jer vlada nije nabavila testove. I objasnio kako su testovi i laboratorije ključan elementi borbe sa pandemijom (kasnije struka potvrdila!). I time "zaradio" prekršajni nalog sa 1 000 maraka kazne!

U mom sankcionisanju pokazali su hitnost, ali još ćemo se dobrano načekati 25 000 testova koje toliko zdušno najavljuju. Procjenjujem kako samo Republika Srpska bez 500 000 testova i značajnog jačanja laboratorijskih kapaciteta nema elementarnih pretpostavki za započinjanje detektovanja težine problema, a o saniranju možemo samo maštati. Ovu procjenu spreman sam braniti konkretnim pokazateljima obzirom da kontinuirano istražujem i kompariram dostupne podatke.

Dakle, posebna sjednica Narodne skupštine nije sazvana radi uvođenja diktature, kako mnogi pretpostavljaju, nego u nastojanju retroaktivnog pokrivanja teško narušene ustavnosti i zakonitosti. I to će izvesti jednako nebulozno kao i sve dosad preduzeto. Računaju na dovoljan broj "tastera" za svaku odluku koju zamisle. Ukoliko i dozvole javni prenos zasjedanja vjerujte da će maksimalno moguće spriječiti raspravu i prijedloge.

Sa te strane Radovan Višković može vrlo komotno stati pred narodne poslanike, ali ne može pobjeći od činjenice da je nedorastao funkciji koju obavlja, da je trenutno najveća opasnost po Republiku Srpsku upravo on. Ne treba nama pandemija koronavirusa kad imamo takvog premijera. I takvu vladu!

Samo na jedan način može me Višković demantovati po pitanju savjesti i morala, a to je da još danas podnese ostavku, pa da se sutra ne pojavi u parlamentu. Njegove kompetencije smo vidjeli, pa zato potežem pitanje savjesti u smislu da ostavkom preuzme odgovornost za teško naručenu ustavnost i zakonitost Republike Srpske.