Ko će narodu nadoknaditi milion maraka izdvojenih za plate lažnog sudije Milana Tegeltije?!

Pozivam VSTV BiH da javnosti predoči odluku o imenovanju Milana Tegeltije na poziciju sudije Osnovnog suda u Banjaluci. Ukoliko takva odluka postoji. U protivnom Tegeltija se ima smatrati lažnim sudijom, odnosno momentalno udaljiti iz suda i  VSTV-a. I javno pitam: ko će narodu vrati milion maraka izdvojenih samo za njegove bruto plate?

Na posljednjem zasjedanju Parlamentarne skupštine još jednom mogli smo vidjeti osionost i nemoral čelnih ljudi bosansko-hercegovačkog pravosuđa: Milana Tegeltije, Gordane Tadić i Ranka Debeveca. Nastupili su sa pozicije moći "trećeg stuba" države, pa čak i prijetili izabranim predstavnicima građana.

Doduše, može im se kad parlamentarci ne umiju postaviti prava pitanja, niti zatražiti predočavanje dokaza kojima se pravosudni moćnici legitimišu. Tako su Milanu Tegeltiji mogli postaviti vrlo prosto, a opet krucijalno, pitanje: postoji li odluka VSTV-a kojom je imenovan za sudiju Osnovnog suda u Banjaluci?

U našoj zemlji sudijom može se postati samo na jedan zakonom utvrđen način - donošenjem odluke VSTV-a o imenovanju na tu funkciju. Normalno, na bazi raspisanog konkursa i ispunjenjem svih obligatornih uslova konkursne procedure. Znači, pored odluke o imenovanju ima smisla tražiti i dokumentaciju o konkusu i postupku koji je rezultirao Tegeltijinim imenovanjem na sadašnju poziciju.

Ovo je posebno važno jer Tegeltija u VSTV-u predstavlja kategoriju sudija osnovnih, okružnih i privrednih sudova Republike Srpske. Ima smisla razjasniti pitanje: predstavlja li sudije iz Republike Srpske stvarni ili lažni sudija?

Ponavljam: zakon poznaje samo jedan način imenovanja sudije i to u jasnoj proceduri od javnog konkursa do odluke o imenovanju. Proučavajući dostupne podatke zaključio sam da je u Tegeltijinom slučaju zakon teško i višestruko prekršen.

Polazište u ovom stavu jeste činjenica da je Tegeltija NEZAKONITO imenovan na poziciju predsjednika Osnovnog suda u Banjaluci. Evo 13 godina traju posljedice te nezakonite odluke VSTV-a i vidimo kako su se štetno odrazile na kompletno pravosuđe. Mnogo sam pisao o tome, ali moram još jednom ukazati na odlučnu činjenicu.

Za predsjednika suda može se imenovati samo neki OD SUDIJA TOG SUDA i to sa dokazanim kompetencijama u domenu rukovođenja sudom. Znači, neko mora prvo biti imenovan za sudiju nekog suda da bi uopšte aplicirao za predsjedničku poziciju. Nije zakonski moguće da sudija npr. prijedorskog suda kandiduje se za mjesto predsjednika suda u Banjaluci.

Sa te zakonski nedvosmislene pozicije Tegeltijina konkursna prijava morala je biti ODBAČENA, odnosno nije smjela doći u dalju konkursnu proceduru. Tužioca NIJE MOGUĆE imenovati predsjednikom suda ako zakonodavac kaže da u obzir dolaze samo već imenovane sudije tog suda. Umjesto da odbaci njegovu kandidaturu kao neosnovanu VSTV grubim kršenjem zakona imenuje Tegeltiju na poziciju predsjednika suda.

Naredni problem proizilazi iz činjenice da mandat predsjednika osnovnih sudova traje četiri godine, čime je Tegeltijin mandat imao isteći još marta 2011. godine. Znam pouzdano da je Tegeltija tu funkciju vršio par godina nakon isteka mandata, a nigdje podatka da je VSTV raspisao konkurs za izbor novog predsjendika i proveo postupak reizbora. Eto neka VSTV javno istupi sa konkretnim podacima.

No, mnogo važnije pitanje jeste: kako je Tegeltija sa pozicije predsjednika suda postao sudija? Suština je u tome da predsjednici sudova ne mogu konkurisati za članstvo u VSTV-u, pa je Tegeltija morao odstupiti sa pozicije i "postati obični sudija".

Zakonski to je moguće jednostavnim podnošenjem ostavke na funkciju predsjednika. Nakon toga sudije raspoređuju na prethodno ili adekvatno drugo sudijsko mjesto, ali je poenta u tome da se radi o ranije imenovanim sudijama. Govorimo o sudijama koje su na bazi javnog konkursa i ispunjenjem propisane procedure izabrane i imenovane. Gdje je VSTV donio odluku o imenovanju sudije!

Nakon prestanka mandata predsjednika suda Tegeltiju su jedino mogli vratiti u tužilaštvo pošto je sa pozicije tužioca imenovan na ovu funkciju. Normalno, riječ je o cinizmu pošto nije mogao biti vraćen u tužilaštvo, baš kao što iz te kategorije nije mogao dospjeti na poziciju predsjednika suda. Tu ulazimo u prve štetne posljedice NEZAKONITOG imenovanja Tegeltije iz 2007. godine.

Naredna štetna posljedica je u tome što je Tegeltija, po svemu sudeći, sam sebe rasporedio na mjesto sudije u Osnovnom sudu u Banjaluci. Uostalom, neka banjalučki osnovni sud i VSTV objasne javnosti ko je i kako Tegeltiju postavio na sadašnju poziciju sudije. Poziciju sa koje je 2014. godine konkurisao za člana VSTV-a, a bukvalno istovremeno je postao i predsjednikom tog tijela.

Znači, Milan Tegeltija je na poziciju predsjednika VSTV-a došao kao predstavnik sudija osnovnih, okružnih i privrednih sudova Republike Srpske. Neko ko je na zakonit način prethodno MORAO biti imenovan sudijom može predstavljati sudije u ovom regulatornom tijelu, a to se utvrđuje postojanjem ODLUKE O IMENOVANJU.

Nadam se da je iz prednjih objašnjenja jasno zašto insistiram na objelodanjivanju odluke o imenovanju Tegeltije za sudiju Osnovnog suda u Banjaluci, a prilično sam uvjeren da takve odluke nema. Time, VSTV ide iz nezakonitosti u nezakonitost, a štete po pravosuđe i društvo uopšte su nesagledive.

Malo je bilo što su lažnog pravnika nezakonito sa pozicije tužioca imenovali za predsjednika suda, nego su daljim nezakonitim odlukama i propuštanjem dužnih radnji mogućili 13 godina dugo teško skrnavljenje zakona i prava. Ponavljam 13 godina traje nezakonito pozicioniranje Milana Tegeltije na sudijskoj poziciji.

Preko 6 500 konvertibilnih maraka svakog mjeseca narod izdvaja za bruto platu Milana Tegeltije, pa to pomnožite sa 12 mjeseci i 13 godina. Dobijate iznos od 1 014 000 maraka. Preko milion maraka potrošili smo na ovog lažnog sudiju! Ponavljam, LAŽNOG SUDIJU!

Podsjećam da sam još jula prošle godine Tužilaštvu BiH podnio prijavu protiv Milana Tegeltije zbog lažne diplome i opisanih nezakonitosti u njegovoj pravosudnoj karijeri. Medijski bombastično je najavio kontraprijavu za nekakvo moje "lažno prijavljivanje krivičnog djela" i to čim Tužilaštvo BiH izvrši potrebne provjere. Sjeća se javnost tih objava.

Razumijem što izostaje najavljena Tegeltijine prijava jer nema pravnog osnova za moje procesuiranje. No, neka Gordana Tadić objasni javnosti: zašto za aman osam mjeseci nisam pozvan radi davanja izjave u svojstvu prijavitelja-svjedoka?! Šta je uopšte sa tim predmetom? Tražio sam informacije o statusu prijave, ali odgovor nisam dobio.

Koga Gordana Tadić držanjem predmeta u ladici štiti od krivične odgovornosti - Tegeltiju ili mene? Meni odlično odgovara Tegeltijina najavljena prijava jer mi onda za potrebe odbrane moraju omogućiti pristup dokumentaciji od njegovog studiranja do spornih postavljenja. Kad su falsifikati i krivotvorine, odnosno njihove zloupotrebe, u pitanju nastupam sa pozicije iskustva mjerljivog u hiljadama dokazanih krivičnih djela. Zasigurno nisam parlamentarac kom mogu prodavati "jeftinu maglu".

Na kraju još bih samo pozvao predstavnike Republike Srpske u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH da provjere ove navode prije glasanja kojim će odbiti Mektićev zakon o smjeni kompletnog aktuelnog saziva VSTV-a. Mogu od VSTV-a zatražiti dokumentaciju o kojoj govorim u ovoj objavi, pa razjasniti činjenice. Ili će političkom odlukom amnestirati teške nezakonitosti?!