POLICAJAC JELIČIĆ NIJE UBICA: Irena Predojević žrtva serijskog ubice

Prijedorsko tužilaštvo danas nedvosmisleno može potvrditi da policajac Goran Jeličić nije ubio Irenu Predojević - šta sam tvrdio prilikom njegovog hapšenja. Baš kao i to da je Irenino ubistvo povezano sa ubistvima Predraga Vrbana i Seada Kanurića, odnosno da je u pitanju "serijsko ubistvo" - šta tvrdim 14 godina. Koliko osoba je ubijeno samo zato što su tužilačke bitange Milan Tegeltija i Mirjana Miodragović Basrak sabotirale sopstvenu istragu o stradanju ove nesrećne djevojke?

Odmah po lišenju slobode policajca Gorana Jeličića objavio sam kako su mi poznate okolnosti tog čina, pa i da nema dokaza po kojima bi ga mogli teretiti za ubistvo Irene Predojević. Apostrofirao sam direktnu povezanost Ireninog slučaja sa ubistvima Predraga Vrbana i Seada Kanurića, te da je od starta poznat krug direktnih počinilaca i saučesnika.

Međutim, u namjerno produkovanoj medijskoj satanizaciji bilo je besmisleno ukazivati na stvarne činjenice. Sa druge strane vidim kako je tek po puštanju iz pritvora policajca Jeličića tužilaštvo preduzelo prve konkretne korake u pravcu kvalitetne istrage.

Potvrđeno je saučesništvo Predraga Vrbana u spaljivanju mrtvog tijela nesrećne Irene, odnosno njegova direktna involviranost u taj zločin. Identifikovani su i drugi saučesnici u tom činu skrivanja stvarnog mjesta zločina. Da, onakva lomača u bukvalnom smislu trebalo je da prikrije stvarno mjesto zločina, a to čak ne mora nužno biti Kozarska Dubica.

Vidite, tijelo Predraga Vrbana, zajedno sa tijelom Seada Kanurića, nađeno je zakopano u dvorištu Gorana Kotarana u Dubici, a sam čin otmice dogodio se u Prijedoru. Njegova prastara crvena Škoda ostala je u centru Prijedora, dokle je uspio dovesti otmičare.

Odmah su operativno bila poznata imena otmičara, pa i ko je Škodu sklonio sa lica mjesta. Znamo i da su Predragovi otmičari u stvari bili njegovi saučesnici u spaljivanju Ireninog leša. Danas i tužilaštvo zna kakva "promenada" je bila na spornom smetlištu - sa više lica i vozila. I sa zastrašujućom lomačom vidljivom sa kilometra.

Treba priznati, ma kako to ružno zvučalo, da se za nabavljanje omamljujućeg sredstva znalo i prije otmice Seada Kanurića. U pitanju je supstanca kakva je identifikovana u njegovom mrtvom tijelu prilikom obdukcije.

Odlično je poznato vrlom tužiocu Milanu Tegeltiji o čemu govorim, a donekle i javnosti pošto sam pisao o tome. Otkrio sam tada postupajućem tužiocu Tegeltiji, te policijskim bitangama Nedeljku Luburi, Goranu Mikanoviću i Mili Dobrijeviću, iznimno važne informacije o ubistvima Irene, Predraga i Seada, a potom jedva živu glavu izvukao.

Umjesto da dobijene informacije iskoriste, ili da bar meni omoguće dalji rad, bitange su se bavile mitom, prenošenjem informacija zločincima i sprečavanjem dokazivanja. Sa kriminalnom grupom odgovornom za ova ubistva nekako bih se i nosio da se nisam morao boriti i sa najmoćnijim ljudima policije. Posebno kada sam počeo dokazivati kako se Gordana Milosavljević nije zadesno utopila (zvanična kvalifikacija), nego da je brutalno ubijena.

No, vratimo se Ireni Predojević. Svi sa kojima je nesrećna djevojka bila u kontaktu mogli su vidjeti da je muče teški problemi. To naprosto danima prije stradanja nije mogla sakriti. Je li se kome povjerila,  zna li neko razloge njenih muka?

Pokazaće naredni događaji odgovore na prednja pitanja, no valja prvo stvoriti povjerenje građana u rad policije i tužilaštva da bi se neko usudio kazati istinu. U malenoj Dubici javna je tajna da su Vrban Predrag i Sead Kanurić ubijeni kako ne bi mogli svjedočiti. Baš kao i da su kroz status svedoka pokušavali zaštititi sopstvene živote.

Po odlasku Milana Tegeltije u VSTV predmet preuzima tužilac Mirjana Miodragović Basrak. Zamislite, člana kriminalne organizacije odgovorne za sva ova ubistva postavljaju za postupajućeg tužioca. Nije nikakav problem da javno nabrajam predemete organizovanog kriminala po kojima se nedvosmisleno može utvrditi njeno pomaganje i pojedinim članovima i kriminalnoj organizaciji.

Vrhunac zloupoteba ovog zločina nastaje kada Mirjana Miodragović Basrak i Goran Mikanović, oboje pripadnici iste kriminalne organizacije, montiraju krivični progon načelniku kriminalističke policije Drašku Papku. Ništa Papak nije nezakonito učinio, nego se samo nalazio na poziciji kakvu je žalio ubica i zločinac Mikanović.

Domogao se ubica i zločinac (bukvalno!) Goran Mikanović funkcije načelnika prijedorske kriminalističke policije i sa te strane imamo prvi problem u daljoj istrazi ubistva Irene Predojević. Njemu je prioritet zaštita ostatka zločinačke organizacije čiji je član, a nikako otkrivanje stvarne istine - po njega lično pogubne.

Naredni problem proizilazi iz činjenice da Mladen Mitrović sjedi u fotelji šefa prijedorskog tužilaštva. Njemu je prioritet štititi Milana Tegeltiju i Mirjanu Miodragović Basrak, odnosno prikriti njihovu kriminalnu involviranost u date zločine. Zato trenutno ostvareni napredak u istrazi valja uzeti sa ozbiljnim podozrenjem.

Obzirom na ranija iskustva aktuelni napredak u istrazi čak vidim kao ozbiljan izvor opasnosti. Koliko osoba je ubijeno da bi se spriječila istraga stradanja Irene Predojević? Zna se da sam otkrio "serijskog ubicu" Radu Radinovića i povezao ubistva Gordane Milosavljević, Doris Bajilo i starice Dušanke Stanković. Baš kao što se zna i da je Radinović usmrćen u pritvoru dva dana prije negoli je trebao biti doveden na novo saslušanje.

Znam šta mi je Radinović priznao u četiri oka i kako me je odveo do leša Doris Bajilo, a potom i na Korazu gdje je doista ubio Gordanu Milosavljević. No, znam i šta su sve moji pretpostavljeni činili kako bi spriječili otkrivanje pune istine. Neka kažu zašto su od mene četiri godine skrivali "oproštajno pismo" Radinovića kad se ionako meni obraćao?

Po onome šta sam lično čuo i po dokazima kakve sam našao mogao bih Radinovića nazvati monstrumom, a opet i samo članom kriminalne organizacije koja stoji iza preko deset ubistava. Koji je radio šta mu je naloženo. Problem je što mrtav nije mogao otkriti surovu istinu i prokazati druge, pa čak i kad je Irenino ubistvo u pitanju. A bez pune istine možete doći samo do selektivne pravde.

Obzirom da je i on mrtav mogu otkriti još jednu tešku istinu. Još jedan član ove kriminalne organizacije, prijedorski zlatar Darislav-Šula Medić, takođe je progovorio o ubistvu Irene Predojević i drugim povezanim zločinima. I nakon 5-6 dana od našag razgovora je otrovan. I o tom zločinu nikada nije sprovedena istraga!

Morao sam prednje pojasniti prije otvaranja ključnog pitanja: da li je Goran Kotaran ubio Irenu Predojević? Prilično sam uvjeren da će dalja istraga ići u tom pravcu, pa čak i da će rezultirati optuženjem.

No, ponavljam: ovi što će Kotarana optužiti po društvo su opasniji od njega, a jedan od ozbiljnih motiva "napretka u istrazi" je strah od njegovog izlaska iz zatvora. Baš kao i strah od otkrivanja pune istine kakva uključuje i zločince u tužilaštvu i policiji.

Strašno je to izreći, ali istina je samo jedna. Preko 14 godina stvarna istina o stradanju Irene Predojević nije otkrivena primarno zbog kriminalne povezanosti policijskih i tužilačkih moćnika sa kriminalnom organizacijom odgovornom i za ovaj zločin i sve kasnije sa istim povezane. Ono šta tužilaštvo ovih dana dokumentuje zna se od prvih dana kvaziistrage!

Ova objava i moji aktuelni potezi u funkciji su sprečavanja novih ubistava zbog prikrivanja istine o stradanju Irene Predojević. Da, znam koje poteze treba povući u ovom momentu i Mladen Mitrović će se suočiti sa onim šta odavno pokušava izbjeći. Naprosto sam "neizbježan"! Moramo ovu surovu priču jednom dovesti do kraja - pa čak i do odgovornosti Milorada Dodika.

Nastaviće se...