Ko će kome suditi?!

Nakon jučerašnjeg ročišta sudija Nebojša Manojlović doznao je kako sam u krivičnom postupku protiv mene participirao samo kako bih prikupio dokaze protiv sudije, tužilaca, ministra i policijskih načelnika i službenika. Kao organizovana grupa počinili su teško krivično djelo u domenu torture, za koje je zaprijećeno najmanje šest godina zatvora. Javno im obećavam da će robijati!

Godinama javno ukazujem da samo zbog javno izrečenog mišljenja trpim krivične, prekršajne i disciplinske postupke, sve popraćeno teškom javnom satanizacijom. Ministar Lukač okupio je kriminalnu grupu sa ciljem mog progonjenja, a ozbiljan društveni problem leži u činjenici da su pojedine sudije i tužioci saučestvovali u svemu tome.

Porodica i ja pretrpili smo teške posljedice takvog progona, ali smo došli do tačke na kojoj će progonitelji morati odgovarati za ono šta su činili. Silna krivična djela danas su definitivno poprimila obilježje produženog krivičnog djela "Mučenje i drugi oblici surovog i nečovječnog postupanja", za čije počinjenje je Krivičnim zakonom BiH zaprijećeno najmanje šest godina zatvora.

U pitanju je delikt zabranjen međunarodnim pravom, gdje naš zakonodavac i nije dao najbolji opis počinjenja, ali na raspolaganju su mi tumačenja data u međunarodnim konvencijama. Uključujući i mehanizme zaštite od takvog oblika torture.

U više navrata već sam procesuirao pojedine aktere nezakonitosti kakve sam trpio, no valjalo je uhvatiti "kapitalce". Konkretno: trebalo je prikupiti dokaze da je i sudija Nebojša Manojlović djelovao unutar kriminalne grupe i počinio konkretna krivična djela. I to u dva postupka - krivičnom i prekršajnom.

Danas mu to mogu otkriti, ranije nisam tražio njegovo izuzeće upravo zbog prikupljanja dokaza njegove involviranosti u dati kriminal. Za ministra Lukača, kao organizatora kriminalne grupe, dokaza imam na pretek. Baš kao i za njegove poslušnike poput Dalibora Ivanića, Sretoju Vujanovića, Gorana Lazića i sijaset nižih čija imena nisu vrijedna pomena.

Prikupio sam dokaze i protiv tužilaca Mladena Mitrovića i Mirjane Miodragović Basrak, dok za Milana Tegeltiju vidjećemo šta će istraga pokazati. Ili Tegeltija ili neko iz Ureda disciplinskog tužioca VSTV-a moraće krivično odgovarati.

Uglavnom, iz pomenutih imena vidljivo je da imamo zaokruženu odgovornost nosilaca policijskih i pravosudnih funkcija. Uortačila se bratija protiv jednog savjesnog uzbunjvača, bez mnogo svijesti da su i uzbunjivači kategorija zaštićena međunarodnim pravom.

U daljim postupcima razjasnićemo: mogu li moćnici državno-represivog aparata sprovoditi ovako tešku torturu protiv uzbunjivača i građanina koji javno iznosi svoje mišljenje na bazi zajamčenih prava? I to u državi koja je ustavom implementirala međunarodne konvencije o zabrani torture.

Bilo bi nesvrsishodno ovde objašnjavati na čemu temeljim počinjenje ovako teškog zločina i kako ću sve to pravno dalje tjerati. Gdje bi onda bio kraj teksta? Dovoljno je reći da sam iz procesnih razloga juče morao ukazati na postojanje ovog krivičnog djela onima koji ga počiniše.

Sad, kad već znaju počinioci, onda mogu to otkriti i javnosti. Došli smo do tog prelomnog momenta kada svoju internu istragu završavam i krećem sa procesuiranjem odgovornih. Prednje pomenutih. Ima vremena da javnost obavještavam o daljem toku događaja.

Ključ spornih dešavanja upravo leži u tome da sam postupke protiv mene koristio za prikupljanje dokaza protiv mojih progonitelja. Po mojoj procjeni dokaza imam dovoljno, a kao profesionalac bio sam poznat po sposobnosti prikupljanja i ocjenjivanja dokaza.

Na kraju ove objave moram još samo ukazati da su i neke druge moje privatne istrage bile skopčane sa progonima kakvima sam bio izložen. Još više sa sramnim pojačanim nadzorom kakav policija konitinuirano nezakonito vrši nad ovom personom.

Prate me, prisluškuju, maltretiraju i javno satanizuju na baš ružan način, a opet uspijevam istraživati ubistva Davida Dragičevića, Nikole Đurovića, Irene Predojević... Tek će javnost biti šokirana informacijama kakve sam uspio prikupiti. Zalud su angažovali tolike ljude i tehniku na mom nadziranju.

Znači, pravi obračun tek slijedi i trajaće dok god i zadnju bitangu ne smjestim na robiju. Možda će ovo nekom djelovati utopistički, ali valja znati da naš okršaj traje punih 12 godina i još uvijek me nisu uspjeli pobijediti. Tolike godine uzvrvaćam udarce i pored neviđene torture kakvu trpim zajedno sa porodicom.

Često me pitaju: zašto se borim tolike godine i trpim nemjerljivu štetu? Uvijek uzvraćam kontrapitanjem: šta drugo mi je preostalo? Možda da gazim po leševima nevinih žrtava?!