KO JE UBIO DAVIDA: "Nisu više igračke! Evo nas!"

Nakon sramnog hapšenja Stefana Blagića oko 13 časova na Davidovom trgu okupilo se tvrdo jezgro "PRAVDE ZA DAVIDA". Satima smo čekali dolazak policije kako bi postavili neizbježno pitanje: "Ko je ubio Davida?". Kada su umjesto igračaka nastupili živi ljudi policija nije reagovala, pa smo ostali bez odgovora na prednje pitanje. Kao i na pitanje: jesu li policajci uopšte normalni?!

Posljednjih dana svjedočili smo javnim skupovima diljem Republike Srpske kakve je organizovala policija povodom nečega šta nazivaju "krsna slava MUP RS". Ko poznaje Svetosavlje zgraža se nad takvim pomodarstvima.

U društvu kakvo se ustavom deklariše kao sekularna republika takve javne skupove trebalo bi zabraniti. No onima koji se bogu mole sa pištoljima o pojasu (slabe umnosti) teško da možemo bilošta zabraniti bez pomoći psihijatrijske struke.

Iz MUP RS kontinuirano ukazuju na opasnost od povratka džihadista iz Sirije. Iskreno, teško nama ako se te dvije kategorije vjerskih zabludnika doista sukobe. Nadam se kako ne treba previše objašnjavati koliko su opasne kategorije koje naoružane prakticiraju vjeru. Odreda!

Elem, nakon što su se pomolili bogu, banjalučki policajci ustremili su se na realizatore performansa izvedenog na Davidovom trgu, mjestu koje neki nazivaju i Trgom Krajine. Očigledno su se zalud bogu molili kad ih nije prosvijetlio zdravim razumom.

Prerformans je odavno popularan način izražavanja mišljenja. Stefan Blagić i još dvoje-troje mladih na jednoj klupi postavilo je desetak igračaka za koje su zadjenuli mini-transparente. Ako već živim ljudima na toj javnoj površini zabranjuju javno ispoljavanje mišljenja, dosjetili se mladi da to urade korištenjem igračaka.

Originalno, sarkastično i duhovito, odnosno primjereno mladalačkim idejama reagovanja na datu situaciju. No, dođoše ovi što boga i vjeru percipiraju na krajnje nakaradan način, te se ustremiše na Stefana Blagića.

Nije mi poznato kako su komunalni policajci raspravili tu stvar sa igračkama, jesu li igračkama naredili da se raziđu, ili su iste odnijeli kao "dokaze".

Zalud je Blagić objašnjavao kako nije u pitanju javni skup, nego performans kakvim upravo ukazuje na kršenja zajamčenih prava i ljudskih sloboda od strane policije. Znate, da bi nešto tretirali kao javni skup potrebno je da obe "strane" događaj tako percipiraju.

Konkretno: da je Blagić planirao održati javni skup zatražio bi odobrenje kao što je to mnogo puta ranije činio. Izvođenje ovakvog performansa nije podveo pod javno okupljanje, pa logično nije ni tražio odobrenje.

No, ovi što im ni sami bog ne može podariti inteligenciju iznad nivoa idiota znaju samo ono šta im je šef naredio, pa se Blagić obreo u policijskom pritvoru do večernjih časova. Policija može zadržati osobu lišenu slobode zbog prekršaja samo dok traju opravdani razlozi ili do okončanja službene radnje, a najduže 12 časova.

Znači, imali su pravo zadržati ga do momenta uručivanja prekršajnog naloga ili do okončanja saslušanja radi podizanja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. To je nekih sat-dva, ali naša policija poznata je po teškim zloupotrebama prava na zadržavanje lica.

Nadam se da su iz prednjeg razumljivi suštinski razlozi zbog kojih sam pozvao saborce iz "PRAVDE ZA DAVIDA" da se oko 13 časova okupimo na Davidovom trgu. I javno zahvaljujem svima koji su se tako brzo i HRABRO odazvali pozivu.

Satima smo stajali i čekali dolazak policije, da nas upitaju zašto smo se okupili. Naše objašnjenje bilo bi da smo se okupili kako bi policajce upitali: "Ko je ubio Davida Dragičevića?". Preko 600 dana postavljamo samo jedno pitanje - ko ubi našeg Davida?

Prije 600 dana javno smo kazali da ćemo se razići kada institucije saopšte istinu o stradanju studenta, umjetnika i deklarisanog borca protiv zločina režima. Kako su reagovale "institucije"? Brutalnom represijom  protiv onih koji samo ispoljavaju čovječnost, koji od "nadležnih" traže da rade svoj posao.

Ljudi moji, treba li boljeg dokaza da je policija ubila Davida Dragičevića od onoga šta sama policija prezentuje godinu i po? Kao državni organ nisu spremni procesuirati desetak zločinaca u sopstvenim redovima, ali su vrlo jedinstveni u provođenju represije nad građanima koji samo traže istinu i pravdu.

Zato generalizujem stvar, iako to rijetko činim, pa prozivam kompletnu policiju. Uostalom, neka kažu rade li uopšte na rasvjetljavanju ovog zločina? Prikupljaju li saznanja, informacije, izjave, dokaze...??? Jesu li zadnjih godinu i duže preduzeli jednu jedinu radnju na ovom predmetu?

Jok, imamo opšte solidarisanje sa "kolegama" koje su otele, onako zlikovački mučile i na kraju ubile dječaka. Odlično banjalučki policajci znaju da su njihove kolege i to u organizaciji vrha policije počinile ovaj monstruozni zločin. I zato apsolutno ništa ne preduzimaju na njegovom rasvjetljavanju.

Sa druge strane redom su agilni u represiji nad nama koji tražimo da poštuju zakon, da zakon važi za sve, da svako odgovara za počinjeni zločin. Ogavno su angažovani na zatiranju svijesti o ovom činu umobolnika i ubica.

Svojim ponašanjem policajci pokazuju na koju stranu su se svrstali, da stoje uz ubice djece, a atakuju na sve koji traže istinu i pravdu. Koji ispoljavaju elementarnu čovječnost. To su fakti koji određuju našu svijest o policiji i zato stvari možemo generalizovati.

Koliko treba biti uman za shvatanje da smo suočenu sa ozbiljnim poremećajem sociopatološke prirode? Policajci ekstremno reaguju na igračke, na srce sa svijećom i cvijetom, na banalno pitanje o istini... Možemo li to podvesti pod zdravorazumsko ponašanje?

Da, naše performanse izvodimo sa vrlo pragmatičnim ciljem - da možemo pratiti reakcije. Ko normalan ovako reaguje na desetak igračaka? Stotinu puta smo načinili Davidovo srce i toliko puta je uništeno. Pokidane su voćke koje smo zasadili i šta sve nije činjeno. Je li to normalno?!

Nisu normalni da bog kaže drugačije! MUP RS organizuje javne skupove da se policajci kolektivno mole bogu, a po onome šta prezentuju psihijatar im je mnogo potrebniji. I kako vrijeme odmiče sve više indikatora  ukazuje da nam je policija "zrela" za ozbiljno medicinsko tretiranje kolektivne poremećenosti.

Za kraj valja nam samo konstatovati nekoliko nepobitnih činjenica. Prva, u Banjaluci više nema Davida, Suzane i Davora, zbog čega je aktivizam primarno usmjeren na kolektivnu sigurnost. Druga, u toj istoj Banjaluci ubice Davida Dragičevića, teško poremećeni zločinci, slobodno se kreću - i vrebaju novu žrtvu!

Treće, policiji je očigledan prioritet progon ljudi koji traže životnu sigurnost za djecu i sebe, kakvu nećemo imati dok god ubice i teški umobolnici borave na slobodi, i kakvu bi nam upravo ta policija trebala obezbjediti. Umjesto ubica policajci progoni građane koji ih plaćaju!

Pa ko je ovde lud?!