PITANJE SVIH PITANJA: Može li Covid-19 rezultirati haosom?! (I DIO)

Uskršnji "policijski čas" odraz je paničnog straha samoproklamovanih "korona-vladara" od suočavanja sa stvarnom istinom. Lako je bilo na glave staviti krune/oreole uspjeha zasnovanog na opštoj panici i jeftinim spinovima, no realno i neminovno suočavanje sa pandemijom moglo bi rezultirati gadnim buntom naroda i "usjekovanjem krunisanih glava". Balkanu tek predstoji suočavanje sa Covidom-19, a "stručnjaci" su prerano iscrpili i narod i sistem. Zarad jeftinih politikantskih poena ispucali su kompletan arsenal društvene zaštite u ovakvim globalnim opasnostima, šta je kontraproduktivno i potencijalno uvod u haos.

Srpski politički lideri i selebriti-epidemiolozi preko režimskih medija već za kraj aprila ili početak maja najavljuju ublažavanje mjera zabrana kretanja i okupljanja. Samo da se ljudi "suzdrže" od uskršnjih molitvenih opkupljanja, a poslije ćemo lako. Govore li tako?

Pritom naprijed računaju na aktiviranje bošnjačke političke elite i produžavanje identičnih mantri tokom mjeseca ramazana (23. april - 23. maj), a sve ide ka zajedničkom cilju zamajavanja naroda do početka juna. Da, ideja je kombinacijom spinova i represije zadržati postojeće mjere do prvih ljetnjih vrućina. Ko sumnja neka čeka sljedeću sedmicu i ramazanske restrikcije.

No, ključno pitanje za samokrunisane vladare glasi: zašto tako panično reaguju na samu mogućnost okupljanja - čak u domenu primjene zaštite kakvu kontinuirano zagovaraju? Zar obavezne maske i rukavice uz fizičko distanciranje nisu dovoljna zaštita od zaraze prilikom molitvenih okupljanja? Ili su nas ubjeđivali u načine i sredstva primarne zaštite u koje ni sami ne vjeruju?!

Slavodobitno su prezentovali snimke iz Vuhana nakon pokretanja metroa, fabrika i uopšte izlaska populacije na ulice, uz apostrofiranje maski, rukavica i distanciranja. Vizuelno su nam prezentovali konačni rezultat kineskog modela koji naši "pandemiolozi" tako dosljedno i uspješno sprovode. Kazaše čak da su ih kineski stručnjaci pohvalili zbog pojedinih ispoljavanja kreativnosti.

Obilato i svakojako su se medijski hvalisali, a sad sve te silne priče padoše u vodu kroz omogućavanje nekakvog minimalnog okupljanja na uskršnjim liturgijama. Ovde nešto očigledno nije kako se predstavlja, a to će javnost vrlo brzo vidjeti i oko ramazanskih molitvenih okupljanja. Tad će svako sa iole "soli u glavi" shvatiti da ublažavanja represivnih mjera nema do juna i kasnijih vrućina. Ukoliko se visoke temperature uopšte pokažu kao relevantne za širenje zaraze.

Pošto od oficijelnih predstavnika nećete čuti istinita i razumljiva objašnjenja valja vam se po ko zna koji puta orjenitisati spram informacija i opservacija vašeg blogera i njegovih znanja u domenu bezbjednosti.  Nebrojeno puta sam kazao kako su epidemije oblast kojom se bezbjednost bavi hiljadama godina, kao i svim drugim oblicima ugrožavanja/opasnosti, odnosno cjelokupnog društvenog bitisanja. Multidisciplinarno.

Sa te pozicije pitam: na čemu počiva uspjeh "balkanskog modela" koji je prvi talas pandemije dočekao sa minimalnom ili aman zanemarljivom stopom oboljevanja i smrtnosti? Apostrofiram kako su "pandemiolozi" svoj uspjeh predstavili kroz tzv. prvi talas, odnosno da se služim njihovim parametrima.

Odavno mantraju o toj famoznoj "šestoj sedmici", do koje smo napokon dogurali, nakon koje možemo govoriti o bilokakvoj relaksaciji i popuštanju stroge discipline nametnute mehanizmima vanrednog stanja. Tako to prezentuje tim srpskih "selebriti-epidemiologa". Problem je što će ta "šesta sedmica" potrajati do početka juna, nakon čega se možemo nadati prvim popuštanjima sadašnje stege. Normalno, našom krivicom jer su "pandemiolozi" nepogrešivi.

Jasno se vide spinovanja javnosti bazirana na iskustvima sezonske gripe. Manipulativno aludiraju da sezonske gripe u principu prestaju nakon dva mjeseca, a šta je narodu dobro znano. Zato svjetina naivno vjeruje da će problem nestati nakon dvije sedmice od te đavolje "šeste sedmice" - već početkom maja. No, mi smo suočeni sa globalnom pandemijom, a kakve potraju čak dvije-tri godine. Iz te vizure moramo govoriti o prvom, drugom i/ili trećem talasu pandemije, odnosno o višestrukom suočavanju sa blažim i težim naletima.

Kad im to odgovara ovdašnji "pandemiolozi" pomenu princip po kom se drugi i svaki naredni talas pandemije materijalizuje blaže od prethodnog. Elem, iz primjera "Azijskog gripa" (1957.) odlično znamo kako je drugi talas produkovao milionsku smrtnost i nemjerljivo veću od prvog.

Baš kao što struka ukazuje kako tadašnja vakcinacija nije dala očekivane rezultate jer je mutacija virusa već 1968. eskalirala "Honkonškim gripom" sa novom milionskom smrtnošću. Obe tadašnje pandemije trajale su po dvije godina i u talasima udarale po različitim prostorima (kontinentima) i zajednicama.

Tek tada (1968.) medicina je primjenom električnih mikroskopa uspjela vizuelno spoznati soj korona virusa sa kojim i danas tavorimo. Kako su ga tada uspjeli vidjeti i nazvati po sunčevoj koroni tako do danas samo bezidejno "gledaju" u isti problem - za koji očigledno rješenja nemaju. Čak ni nakon što su 2003. godine spoznali genetsku strukturu ovog soja virusa.

Elem, za postojeću situaciju posebno je zabrinjavajuće jedno drugo iskustvo vezano za velike svjetske pandemije. Mislim na "Špansku gripu" iz 1918. godine, koja je usmrtila ljudi bar pet puta više negoli Veliki rat.

Kao jedan od iznimno važnih uzročnika smrtnog stradanja preko 50 miliona ljudi struka je pozicionirala prethodno teško razaranje imuniteta populacije produkovanog četvorogodišnjim ratom. Znate kako je u ratu: loša ishrana, neuredan život, opšta nestašica i stalni stres - odreda razbijači imuniloške slike.

Već sam otvarao ovu temu i ukazivao koliko se ovakve mjere opšte "zaštite" negativno reflektuju na imunitet - pojedinačni i kolektivni. I selebriti-epidemiolozi i ja saglasni smo koliko je imunitet važan za suočavanje sa ovim problemom, a jedino se razlikujemo oko prioriteta društvene reakcije. Njima je bilo ključno izbjeći kolaps zdravstvenog sistema i neželjene scene velike smrtnosti, dok sam ja od starta fokusiran na prirodni imunitet kao okosnicu suočavanja sa problemom.

Kako sam već u prvom tekstu o ovom problemu pozvao se na primjer britanskog premijera Borisa Džonsona lično su me doticale zlurade opaske na njegov račun tokom bolesti. Mogli ste vidjeti neskrivenu zluradost naših "umotvoraca", no na njihovo veliko žaljenje Boris je preživio i oporavio se. Premijer je zacrtanu državnu politiku primjenjivao i na sebi lično, zbog čega se zarazio i obolio, ali u konačnici je i ozdravio. Na nesreću naših novokrunisanih glavara koji su priželjkivali drugačije samo zarad dokazivanja sopstvene "umnosti".

U istoj objavi, onoj zbog koje sam dobio prekršajni nalog sa 1 000 maraka kazne, pomenuo sam i švedski primjer, a zbog čega sam posebno ispratio ovdašnje likovanje nad umrlima u toj zemlji. Elem, vidimo da su se zalud "radovali", kao i kod Borisa, odnosno da Švedska i dalje provodi prvobitnu zamisao, a pokazatelji oboljevanja i smrtnih ishoda su neočekivano dobri. Normalno, neočekivani iz vizure naših "stručnjaka"

Ovim dolazimo do esencije straha naših samoproklamovanih "korona-vladara". Naime, Britanija, Švedska, Italija, Španija, pa sve do Sjedinjenih Država, ukupne posljedice pandemije podvode pod taj tzv. prvi talas. Bore se i žaluju za mrtvima, ali se istovremeno bave i mogućnostima pokretanja privrede i postepenog (kontrolisanog) vraćanja u normalne društvene tokove.

Ono šta ovi naši nazivaju "drugim talasom" vjerujte da će u većini zemalja koje nisu ispoštovale tzv. kineski model biti tek sekundarno ili tercijalno pitanje. Zašto? Jednostavno nisu stremili za populističkim "rezultatima", nego problem jedinstveno tretiraju u njegovoj ukupnosti. Tako će sve štete moći pripisati "prvom talasu". Ukoliko se suoče sa drugim talasom moći će unaprijed izračunati njegove posljedice, a zasigurno će biti nemjerljivo manje od ovoga šta danas imaju.

Sa druge strane ovi naši "upravljači krizom" već su proglasili pobjedu i pohvalili se sopstvenim vizionarstvom i postgnutim "rezultatima". Elem, njihov problem je što se mi esencijalno nismo suočili sa pandemijom u smislu opštepopulacionog izlaganja virusu i njegovom dejstvu. Kamo sreće da smo od starta, kao i teže pogođene zemlje,  mogli kalkulisati sa "tamnom brojkom" inficiranih u omjeru 1:3-6 (tri do šest neidentifikovanih inficiranih na jednog registrovanog).

Po onome šta uspjevam upratiti tek desetak procenata testiranih osoba je inficirano virusom. Odbijmo testiranja pojedinih kategorija poput medicinara i drugih sistemskih aktera sa povišenom stopom rizika, dolazimo do toga da većina onih koje testiraju unutar klastera ili zbog ispoljenih simptoma uopšte nije zaražena. Koliko možemo vjerovati ovdašnjoj sposobnosti testiranja i izvoditi računice na premalom uzorku.

No, ipak možemo i moramo govoriti o indikatoru po kom imamo veoma malen broj inficiranih u odnosu na ukupnu populaciju, čak do nivoa na kom upitno elementarno postojanju pandemije. Možemo li uopšte tvrditi da smo zahvaćeni epidemijom/pandemijom sa ovako malenim brojem inficiranih? Brojke i procenti na kompletnom ex-jugoslavenskom prostoru su uveliko ispod nivoa statističke greške, a to zasigurno ne možemo uzeti kao pokazatelj postojanja pojave.

Nesporno imamo situaciju sa neznatnim obimom oboljenja i smrtnosti spram ukupne populacije, a zdravstveni kapaciteti (bolnice, karantini, respiratori...) iskorišteni su u minimalnom obimu. Kratkoročno to se može posmatrati kao odličan uspjeh, ali pandemija neće sama po sebi nestati, niti se možemo nadati kakvom čudu.

Ponovo apostrofiram kako smo suočeni sa pandemijom globalnih razmjera kakva po prethodnim iskustvima i procjenama struke realno može potrajati dvije godine. Zato govorim da su se ovi naši prerano pohvalili "rezultatima", a objektivno vidimo paniku na svaku najavu minimalnih odstupanja od trenutnih mjera.

Šta je izvorište ovakve panike novokrunisanih voždova? Samo strah da će prva ublažavanja zabrana povećati broj kontakata među ljudima i rezultirati ozbiljnim povećanjem broja inficiranih, a to automatizmom podrazumijeva i oboljele i preminule. Pokvariće im izvanredne pokazatelje na kakvima grade sadašnje povjerenje populacije, pa i dobrano spinovanu popularnost - domaću i međunarodnu.

Istovremeno, stvarno suočavanje sa pandemijom, kakvo je kad-tad neminovno, pokazaće kakve percepcijske i strukturalne greške su činjene u prethodnom periodu. Je li populacija teško razorena drakonskim mjerama, a posebice na planu imunološke sposobnosti? Da li je zdravstveni sistem gadno pogođen zbog prekomjernog i neadekvatno zaštićenog angaživanja specijalizovanih medicinara? Dok su istovremeno bolnički, karantinski i namjenski resursi iskorišteni u nekakvom minimalnom obimu.

Pored policije i vojsku su izmorili proganjanjem nekog minornog broja kršilaca mjera zabrane, pa možemo već sad vidjeti kakve posljedice takva nerezonska upotreba produkuje. Jesmo li u pravnom sistemu iskoristili maksimum raspoloživih mehanizama, uz opasku da jedino mogu proglasiti ratno stanje? O stanju privrede i ekonomskih tokova bolje je da ne govorim.

Naš problem proizilazi iz prekomjernog reagovanja i aman potpunog zaustavljanja prodora virusa u populaciju, a samo kako bi naš balkanski model i "rezultati" bili nadaleko hvaljeni. Nismo imali oboljevanja i smrtnih ishoda, ali to automatizmom podrazumijeva i izostanak prirodne imunizacije populacije. To nismo smjeli učiniti!

Simbolički gledano mi Balkanci globalnu pandemiju Covida-19 dočekujemo kao prije pet vjekova domicilno stanovništvo Sjeverne i Južne Amerike , koje su konkvistadori bukvalno istrijebili bolestima na koje ovi nisu imali biološki razvijenu otpornost. Pritom sa sistemom zaštite dobrano razorenim i prije stvarnog suočavanja sa problemom.

Sa druge strane prva ublažavanja zabrana i povećan obim kretanja rezultiraće inficiranjem populacije do nivoa koji je moguć usljed datih prilika. I pokvariće sadašnji "uspjeh", ali to je nešto sa čim se jednostavno moramo suočiti. Kad bi realno bilo znanja i inteligencije kod ovih što odlučuju već bi imali izrađene planove kontrolisane "imunizacije stada", no vidimo kako je ta klika jedino posvećena posvećena sopstvenim narcizmima. I to će se vrlo brzo pokazati kao ozbiljna opšta opasnost!

To da prednji navodi nisu populističkog karaktera i sa moje strane manipulativni pokazaće sljedeći nastavak ovog teksta. Već sam prešao uobičajenu veličinu ovakvih objava, tako da već napisani materijal moram podijeliti u dva dijela. Moguće i u tri. Kako god, u sutrašnjem nastavku slijedi vrlo precizno detektovanje percepcijskih i strukturalnih dosad načinjenih pogreški, uz neizostavno prezentovanje sugestija i rješenja.

Dakle, nastavlja se...