Nekoliko pitanja "Alijinom ljiljanu" Draganu Lukaču

Ministar Dragan Lukač godinama unazad 4. aprila centralna je figura obilježavanja Dan policije Republike Srpske. Zato je ga pitam: da li je 22. aprila 1992. godine u borbama za Bosansku Krupu na maskirnoj uniformi nosio "oznake ljiljana", kao i ostali pripadnici oružanih snaga lojalnih Aliji Izetbegoviću? Potom: ko je bio snajperista Manevarske jedinice policije pod komandom Rame Brkića? U konačnici: nakon Alije i Bakira, hoće li Lukač i daljim potomcima Izetbegovića biti vjerni sluga? Sve druge političke gospodare je izdao - osim Izetbegovića!

Lukač sa snajperom i simbolom pod kojim je počeo rat

Kraj aprila 1992. godine Dragan Lukač je nesporno  dočekao u Bihaću i još uvijek angažovan u Manevarskoj jedinici policije pod komandom Rame Brkića, odnosno u sastavu policijskih snaga lojalnih Aliji Izetbegoviću. Na drugoj strani jednako nesporna činjenica jeste da je MUP RS formalno uspostavljen 4. aprila, zbog čega taj datum obilježavamo kao Dan policije RS. Znači, ministar je ratovao protiv današnjih "kolega", računajući i autora teksta.

U toj specijalnoj jedinici Rame Brkića bilo je raspoređeno još desetak Srba, ali se nisu pojavili na pomenutom zadatku u Bosanskoj Krupi jer su prethodno pristupili MUP-u Srpske, odnosno iskazali lojalnost Radovanu Karadžiću. Treba biti pošten i u isti kontekst staviti političke lidere Izetbegovića i Karadžića ukoliko govorimo o policijskim i drugim oružanim formacijama pod njihovom direktnom komandom.

Cilj ovog teksta svakako nije autorsko određivanje spram ratnih politika i dešavanja, nego je naprosto riječ o konkretnom političkom sluganstvu ministra Dragana Lukača. Posebno jer sam rat započeo u strukturama JNA i doista nezavisno spram pomenutih političkih lidera. Sušta sam suprotnost Lukaču koji je svakog političkog mentora iskoristio do krajnjih granica, a potom izdao. Osim klana Izetbegovića! No, o tome kasnije.

Pokušajte zamisliti kako se osjeća tih desetak Lukačevih kolega, koji su napustili Manevarsku jedinicu policije Bihać i priključili se srpskim snagama, kada pet godina unazad posmatraju Dragana Lukača kako se šepuri na Dan policije RS. I kako je svim drugim policajcima koji su stvarali MUP RS, a znaju da je njihov današnji ministar tada ratovao na protivničkoj strani. Osjećaj zasigurno nije ugodan, da ne ulazim u zonu degutantnosti.

Činjenica da je Lukač krajem aprila bio jedini Srbin u jedinici policije Rame Brkića utvrđena je presudom protiv Kličkovića, koju je Sud BiH donio upravo zbog ratnih dešavanja u Krupi. Sve navode ovoga teksta baziram na svjedočenjima Lukača, Brkića i drugih pripadnika te jedinice opisanim u presudi.

Inače, Kličković i ostali optuženi oslobođeni su najvećim dijelom na osnovu svjedoka odbrane iz Manevarske jedinice policije, koji su svjedočili o borbenim dejstvima oružanih snaga sa "oznakama ljiljana". Tako je sud zauzeo stanovište da su obe sukobljene etničke zajednice učestvovale u borbi za  odbranu/osvajanje Krupe, zbog čega za oružano sukobljavanje nije primjereno kazniti političke i vojne komandante samo jedne etnije.

Ovim dolazimo do racionalnog pitanja: kako su to Lukač, Brkić i ostali pripadnici jedinice mogli iz blizine i neposredno opažati dejstva onih sa "oznakama ljiljana", a dejstva protivnika, posebno "onih sa kokardama", nisu vidjeli? Logički: vidjeli su pripadnike snaga koje ih očigledno nisu ugrožavale, odnosno sa kojima su dijelili iste simbole raspoznavanja - "ljiljane". I istu komandu, zadatke, vezu... Uostalom, neka Lukač objasni šta se doista događalo.

Upravo su Brkić i Lukač u predmetu protiv Kličkovića svjedočili kako su Manevarskoj jedinici policije Bihać prije zadatka u Krupi podijelili maskirne uniforme. Potom policijci te jedinice svjedoče kako su bili raspoređeni, kuda su se kretali i šta su vidjeli. Sve unutar prostora i objekata pod kontrolom jedinica sa "oznakama ljiljana". Da ne bi bilo zabune oko "oznaka ljiljana" ističem kako koristim njihovu terminologiju iz svjedočenja pred sudom (VIDI FOTO ISPOD).

Navodi iz presude Kličkoviću

Slijedi naredno logičko pitanja za Dragana Lukača: jesu li na tim maskirnim uniformama nosili "oznake ljiljana"? Posebno, je li on nosio takvu oznaku?! Znate, glupavo je uopšte razmišljati da je jedan Dragan dva dana proveo među bošnjačkim jedinicama i masom unezvjerenih civila, a niko mu nije uputio jednu jedinu riječ sumnje ili neprijateljstva. Nije mu na čelu pisalo da se zove Dragan, a simbole kakve je nosio pokazivali su na čijoj strani se bori. Elementarna logika, zar ne?

Uostalom, neka sam objasni kako mu je uspjelo dva dana bez ikakvih problema provesti među Zalenim beretkama i bošnjačkom populacijom. Osim ako nije nosio "ljiljane". Elem, ima tu jedan događaj koji ga raskrinkava do kraja.

Po njegovom svjedočenju, a višestruko potvrđenom, Lukač je 22. aprila uveče prešao na drugu stranu Une, odnosno u dio grada na kom se našlo gotovo kompletno bošnjačko stanovništvo. Uključujući i sve jedinice sa "oznakama ljiljana", a nakon međusobnog takvog dogovora/sporazuma.

Zatim je sjeo u kamion sa 15-20 vojnika sa "oznakama ljiljana" (GORNJI FOTO PRESUDE!) i odvezao se do Bihaća. Pojma Lukač nema o kojoj jedinici je riječ, ali su ga oni prihvatili kao "brata" i vozili od Krupe do Cazina. Baš bih volio čuti kako je Lukač sve to izveo bez "oznaka ljiljana".

Upravo maskirne uniforme otkrivaju da Dragan Lukač i pomenuta jedinica policije nisu angažovani samo po onom "formalnom" zadatku - da u Bosanskoj Krupi obezbjede objekte od vitalnog značaja (Lukač je čuvao Dom zdravlja). Sa te strane glupavo je razmišljati da su standardne policijske uniforme morali zamjeniti vojnim maskirnim. No, po Lukačevom i Brkićevom svjedočenju imali su i dodatni zadatak.

Konkretno, zadatak jedinice Rame Brkića bio je neutralisanje snajperista. Baš tako su odreda svjedočili pred sudom. Na drugoj strani, Dragan Mektić je javnosti predstavio dokumente o angažovanju te jedinice u Krupi, sve sa spiskovima i zadacima. Uključujući i "neutralisanje snajperista". Pored imena Dragana Lukač na tekstu kucanom pisaćom mašinom neko je olovkom dopisao "SNAJPER". To nije dokaz da je baš Lukač koristio snajpersku pušku, ali neko po svemu sudeći jeste.

Mektićeva dokumentacija

Eto nam prilike da Lukača upitamo: jesu li od naoružanja imali i snajpere, odnosno je li on bio snajperista? Ovo pitam sa pozicije vojnog policajca - snajperiste, koji je za to u JNA posebno obučavan i prije rata više puta angažovan na obezbjeđenjima najvišeg stepena. Npr. obezbjeđivao sam sastanke Miloševića, Tuđmana, Izetbegovića i ostalih republičkih lidera.

Ne tajim da sam i rat započeo kao snajperista u sastavu JNA još 3. marta 1992. godine (angažovan mjesecima ranije). Za razliku od Lukača, nemam potrebu skrivati nijedan jedini dan svog ratnog puta.

Znači, pored pomenute presude i Mektićeve dokumentacije, prednje pitanje Lukaču postavljam i sa pozicije nekog ko se razumije u snajpersko-protivsnajperska dejstva. Indikativno u svemu jeste što krivičnim postupkom za dešavanja u Krupi nije utvrđeno postojanje bilokvog snajperisanja. U presudi nema slova o nekom konkretnom snajperskom pogotku ili dejstvu. Jedino se pominje "neutralisanje snajperista" kao zadatak Lukačeve jedinice.

Svjedočio je pripadnik Manevarske jedinice policije Bihać, Bošnjak, o privođenju nekoliko Srba kod kojih su bošnjački lokalni policajci u kući pronašli automastku pušku. Ukazao je da su ljude tukli i maltretirali zbog "snajperisanja" iako na njihovim rukama parafinskom rukavicom nije nađeno prisustvo barutnih čestica. Privedeni i maltretirani Srbi nisu pucali, niti je nađen snajper ili šta slično. Ovim ne aludiram ništa, nego samo pominjem navode presude.

Sve ovo pominjem iz razloga što maskirne uniforme i "neutralisanje snajperista" mogu, ali ne moraju biti u direktnoj vezi. Kao snajperista u JNA dužio sam maskirnu uniformu, ali je nikad nisam koristio u prijeratnim obezbjeđenjima visokog rizika, šta je uključivalo i sprečavanja snajperskog napada na štićene ličnosti. U ratu su zadaci bili sasvim druge prirode i kamufliranje je nešto potpuno razumljivo. Aludiram da su Lukač i ostali maskirne uniforme zadužili zarad potreba oružanih dejstava u klasičnom smislu, oko čega nema potrebe da se lažemo. Sve sa "oznakama ljiljana".

Idemo dalje. Naredno, možda ključno, pitanje za Lukača glasi: zašto je tokom spornih dešavanja ostao lojalan Aliji Izetbegoviću? Imao je nebrojeno prilika da se prije tog događaja priključi srpskoj policiji i već formiranom MUP RS, kao i desetak drugih Srba iz sastavava te jedinice. Mogao je to uraditi i tokom tih dva-tri dana boravka u Krupi, ali naprosto nije. Možda zbog uniforme sa "oznakama ljiljana"?!

Upravo suprotno: Lukač je SAMOINICIJATIVNO (bez naredbe) prešao na prostor pod kontrolom bošnjačkih snaga, a onda je kamionom sa 15-20 pripadnika Zelenih beretki otišao za Bihać. Nije prešao na srpsku stranu, šta je mogao izvesti tako da jednostavno ostane kod Doma zdravlja, nego je prešao Unu i priključio se ostatku svojih saboraca sa "oznakama ljiljana".

Time je definitivno iskazao lojalnost svom tadašnjem političkom lideru Aliji Izetbegoviću, a kakvu ni Sin Bakir nije zaboravio. Ima li negdje prijava za ratne zločine protiv Lukača? Čak ni za nestećnog Dizdarevića, zarobljenika zaklanog neposredno nakon snimljenog Lukačevog saslušanja?!

Slobodan Vasković  godinama čeka Lukačev odgovor na javno postavljeno pitanje: da li je Bihać  napustio samo zbog straha od odmazde za ubistvo Jasmina Kajtezovića? Kog je ubio prije početka rata, a šta mu porodica Kajtezović nije bila spremna halaliti. Neka Lukač kaže: da li je formacije Alije Izetbegovića napustio zbog straha od osvete ili zbog uvjerenja da treba ratovati na Karadžićevoj strani? Pa i kog datuma je pristupio u MUP RS, čisto da bi znali koliko je moralno da on predvodi obilježavanje Dana policije RS.

Elem, kako god bilo, Radovan Karadžić bio je "posebno izdašan" kada je Lukač u pitanju. Policajca sa završenim šestomjesečnim kursom postavio je za komandanta odreda specijalne policije i dodijelio mu čin majora. Zamislite karijeru kada krenete od čina kapetana ili majora kao početnog!

Pritom, jedino "stručno usavršavanje" u domenu specijalne policije Lukač je imao u okviru pomenute jedinice Rame Brkića, a to je zaista smiješna "kompetencija". Neka samoproklamovani "specijalac" kaže gdje je prošao obuku preko nivoa "policajca prašinara", pa i sa kojom diplomom (policijski kurs!) je dobio čina majora.

Hvali se Lukač kako je od mogućih šest prilikom ranjavanja izgubio čak sedam litara krvi, no ne kaže šta je uopšte tražio u jedinici za kakvu nije bio adekvatno obučen i osposobljen. Inače, ranjen je sasvim slučajno kada je granata zakačila drvo i aktivirala se, a artiljerijska dejstva nisu imala nikakve veze sa njegovim aktivnostima (snimanje terena) na tom mjestu.

U Republici Srpskoj ima na hiljade civilnih invalida nastradalih u artiljerijskim dejstavtvima, a u Federaciji BiH bar dvostruko više, no niko od njih nije za takvo stradanje dobio ordenje. Zato je degutantna činjenica da je Karadžić "plentravog specijalca" nagradio sa čak dva ordena visokog ranga. Komparacije radi, izvojevovao sam bar dva-tri puta više bitaka od Lukača, svakako mnogo težih od njegovih, a nisam nikad pomenut u kontekstu bilokakve nagrade. Doduše, ordenje nisam tražio, a unapređenja sam odreda odbijao.

Nisam tokom rata bavio se teškim kriminalom i profitestvom pod pokroviteljstvom Tome Kovača, Brane Pećanca i sličnih bitangi, pa nemam "zasluge" kakve su krasile Dragana Lukača. I donijele mu ordenje! Elem, Karadžić je već 1997. godine na vlastitoj koži spoznao koliko mu je bio "vjeran" major Lukač, kada je kao NATO plaćenik izvršio državni udar i svrgnuo sa vlasti SDS. Nije mu dugo trebalo da izda političkog mentora koji ga je tako izdašno nagrađivao.

Treba podsjetiti da je Lukač po uspostavljanju Dodikove vlasti nasilno osvajao jedan po jedan radio-televizijski predajnik u Republici Srpskoj i stavljao ih pod kontrolu Milorada Dodika (preciznije ministra Rajka Vasića). Da, policijske strukture lojalne SDS-u su branile predajnike, a Lukač i njegovi specijalci su ih nasilno zauzimali u cilju njihove kasnije upotrebe tokom bombardovanja Srbije.

U to vrijeme Dodik i Lukač bili su pod skutima Slobodana Miloševića, koji je prekasno shvatio sa kim ima posla - tek kad su ga prodali svojim NATO gospodarima. Opštepoznata činjenica jeste da je NATO u prvim avio napadima porušio sve radio-televizijske predajnike Srbije, zbog čega je stanovništvo bilo upućeno na sadržaje emitovane preko predajnika iz Srpske. Ništa nije emitovano bez NATO odobrenja, a sa nezaobilaznim poslušnikom Rajkom Vasićem

Znamo i ulogu Milorada Dodika prije i tokom bombardovanja Srbije, kada su mu "u sjedištu NATO u Briselu pokazivali mape napada" i slali ga Miloševiću radi špijuniranja. Hvali se Dodik kako je "sačuvao sve mostove na Drini", iako su ti mostovi NATO trupama trebali za kopnenu ofanzivu na Srbiju. Mnogo sam pisao o tome, a i Dodik je, doduše primjenom mantri, javno potvrdio moje navode.

Mnogo sam pisao o Dodikovoj umiješanosti u Petooktobarsku revoluciju i svrgavanju Miloševića, te pomenute događaje objašnjavao kroz američke bezbjednosne strategije i pravila. O tzv. obojenim revolucijama. Ovde je dovoljno apostrofirati da su Dodik i Lukač izdali i tog političkog mentora za račun novih gospodara  - Klintona i Olbrajtove.

Posljednih godina, posebno od kako je ministar policije, Lukač se često hvali svojim "ratovanjem" protiv NATO, a računa da smo baš svi retardirani do mjere zaborava kome je bio sluga i plaćenik. Ipak, ostanimo na činjenici da se i NATO gospodara javno odrekao. Kao i svih drugih - osim Izetbegovića.

Kad je Milorad Dodik u pitanju nije tajna da među njima preko dvije godine postoji težak sukob. Nakon onog poznatog sastanka sa Davorom Dragičevićem, kada je smijenjen Darko Ilić,  pominjale su se i majke, a Lukač je Dodiku zaprijetio da će ga skinuti sa vlasti "baš kako ga je i doveo". Državnim udarom! Nemojte sumnjati, čim ga smijene i Dodika će Lukač javno popljuvati, baš kao što žestoko pljuje prethodne gospodare (SDS, NATO).

Moramo navesti bar neke činjenice o Dodikovim izdašnim nagradama za Lukačevo sluganstvo. Unaprijedio ga je u čin pukovnika, ali su mnogo važnije materijalne koristi koje danas Lukača čine jednim od najbogatijih ljudi Republike Srpske. Za rješavanje stambenog pitanja Dodik mu je kao "kadru" iz budžeta dao 171 000 DEM. U kešu! Mogao je 2000. godine za te pare u centru Beograda kupiti luksuzan stan i poslovni prostor pride.

Onda je Lukač tužio Republiku Srpsku, od koje je izvukao sve šta je bilo moguće, te svojih "sedam litara krvi" (od maksimalno mogućih šest) naplatio sa 40 000 maraka. Šta sam mu "skresao" u facu tokom ispitivanja pred anketnim odborom skupštine povodom ubistva Davida Dragičevića. Lako je bilo o meni širiti laži na sjedinici parlamenta, a kad smo se pogledali u oči uslijedilo je kukavičko histerisanje kakvom je svjedočio cijeli svijet.

No, ima jedna posebno zanimljiva dimenzija Lukačevih javnih istupa. Potražite na netu njegove izjave o Aliji ili Bakiru Izetbegoviću poimenično. Pa to komparirajte sa onim šta od 1997. godine do danas javno govori o SDS-u. Još kakva retorička razlika je u pitanju, odnosno za Izetbegoviće Lukač pažljivo "bira riječi".

Kada je AID (Izetbegovićeva nikad demontirana obavještajna služba) u pitanju tek nećete naći negativnih pominjanja. Zato ćete naći na desetine miliona maraka privilegovanih tendera prema AID-ovskim strukturama, a o čemu sam višestruko pisao.

Proizilazi da Dragan Lukač do dana današnjeg jedino nije izdao one za koje se prvotno  borio - Izetbegoviće. Čak suprotno, firmama pod njihovom kontrolom daje tendere za uniforme, naoružanje, radare... Upravo na bazi novčanih transakcija i drugih pogodovanja godinama objašnjenjima kako Izetbegovićev AID i danas kontroliše Lukača upravo zbog njegovih "ratnih tajni".

Kada bih ulazio u detalje poslovno-podaničko-kriminalnih veza ovom tekstu ne bi bilo kraja, a nema potrebe pošto je brojne moje tekstove o Lukaču i Izetbegovićima lako pronaći na mom blogu i portalima koji iste preuzimaju. Koga zanima - sve je dostupno.

P.S. Ramu Brkića i Manevarsku jedinicu policije pominjem samo radi preciziranja teme i dešavanja, a prema njima nemam nikakvih negativnih emocija. Uostalom, bar deceniju i po sam intenzivno radio sa kolegama iz policije Federacije BiH. Prošao taj entitet uzduž i poprijeko, ali i nebrojeno kolega dočekao u Prijedoru. Sa te pozicije ljudi odlično znaju kakav sam i mogu slobodno iznositi ovakve stavove o jednoj osobi kao negativnom primjeru kakvih ima posvuda. Možda ne baš takvih, jer Lukač je ipak sui generis pojava.