Vučića "niko ne razume"

Piše: Borislav Radovanović

Prosto zaprepaštava Vučićeva izjava da "niko ne razume ni kako ni zašto je Priština uvela takse". Izgleda da ni Dodik "pojma nema" zašto se sastaje sa Erdoganom. Zar je toliko teško ljudima saopštiti jednostavnu istinu? Energetski projekti poput "Turskog toka" donose Balkanu ogromne benefite, ali su istovremeno skopčani sa uvijek prisutnim sukobljavanjima velikih sila.

Sputnik je prenio izjavu Aleksandra Vučića gdje decidno tvrdi kako nikom, računajući i njega, nije poznato zašto su Srbiji i Bosni i Hercegovini od strane prištinskih vlasti uvedene carinske takse (vidi donji foto). Takve degutantne, pa čak i nebulozne, tvrdnje mogu produkovati podozrenje prema svemu šta ovaj predsjednik čini u ovim po čovječanstvo vrlo konfliktnim dešavanjima.

Doista, kakva "mudrost" je povezati dva događaja? Prvi, 2. novembra prošle godine na sastanku u Bugarskoj Vučić predlaže liderima Bugarske, Rumunije i Grčke (Borisov, Dančila i Cipras) reaktiviranje projekta "Južni tok", ali ovoga puta kao krak "Turskog toka". Čak to od starta naziva "Balkanski tok". I nikakva tajna nije bila da projekat od starta zahvata Bosnu i Hercegovinu i Mađarsku. Otvoreno interesovanje za ovaj energetski projekat kasnije pokazuju Austrija, Slovačka i druge zemlje.

Drugi, već 6. novembra iz Prištine stiže sasvim očekivan "američki odgovor" u vidu uvođenja taksi od 10% na uvoz roba iz Srbije i BiH. Podrazumijeva se i otvoreni poziv Stejt departmenta Vučiću da odustane od takvih ideja. Kako se Vučić ponio vidimo iz desetostrukog povećanja carinskog nameta već od 21. novembra. 

Poruka iz Vašingtona je vrlo jasna - ukoliko želite ruski gas po 200 dolara za 1 000 kubika zaboravite na prihode od izvoza na Kosmet. Zaboravite i "Kosovo je srce Srbije". Normalno da su Tači i Haradinaj jedva dočekali ovakav američki potez. Pritom, nema apsolutno nikakvih dilema zašto su takse uvedene i Bosni i Hercegovini. Nema to nikakve veze sa priznanjem "nezavisnosti".

Zašto je Srbiji i Turskoj stalo da Beograd i Sarajevo povežu "kružnim tokom" autoputa? Očigledno se mrežom autoputeva povezuju sve bosansko-hercegovačke regije sa srpskom i bošnjačkom većinom. I kakav je sad problem uz autoput ili brzu cestu postaviti gasovodne cijevi, odnosno gro teritorije ove države obezbjediti stabilnim snabdjevanjem jeftinim gasom? Odnosno gasifikovati zemlju? 

Ukoliko gasifikacija BiH dolazi iz projekta naziva "Turski tok", a zar je toliko teško spoznati interes Turske da subvencira ili financira ovakvo "povezivanje" Beograda i Sarajeva? Znači li to nadalje jačanje veza Srbije, Bosne i Hercegovine, Turske i Rusije? Odgovara li to američkim geopolitičkim interesima? Pošto nemaju mogućnost direktnog odgovora, da li je razumljivo američko aktiviranje albanskog saveznika? Odgovore na ova pitanja mogu dati i tinejdžeri.

"Budućnost Srbije" u Vučiću vidi dva odsto Srba

Nadam se da je iz prednjeg jasno iritiranje Vučićevih izjava sa skupa u Berlinu. Danas je "Balkanski tok" u vrlo izvjesnoj fazi realizacije. U stvaranju privida gasne diverzifikacije bugarski premijer Bojko Borisov nedavno je predložio uvođenje Izraela u ovaj projekat i to se može smatrati vrlo softiciranim potezom u datim geopolitičkim dešavanjima i odnosima. Međutim, valja podsjetiti na još jedan iznimno važan događaj.

Svijet je sa ogromnim interesovanjem ispratio sastanak mladog austrijskog kancelara Sebastijana Kurca sa američkim predsjednikom Trampom. Odavno niko na takav način nije Amerikancima pokazao da i male države mogu biti suverene. Jasno je mlađani Kurc kazao kako "Sjeverni tok 2" pozdržava zbog gasne diverzifikacije njegove zemlje, ali da nema namjeru plaćati tri puta skuplje gas. Ako su Austrijanci i Njemci etnička braća "kase im nisu sestre". Čak je otvoreno izrekao kako u Rusiji vidi primarnog snabdjevača. Na koji "Tok" je pritom mislio? 

U nastupu Sebastijana Kurca posebno treba istaći njegov poziv Trampu da iskoristi svoj uticaj na Prištinu radi ukidanja spornih taksi. Odlično je austrijskom kancelaru poznat razlog uvođenja ovog nameta (prednje objašnjeni), ali on neće da se "pravi blesav" poput Vučića i jasno govori ono šta misli. Zato je Tramp i ispoljio onakvo oduševljenje mladim kolegom.

Kad bi srpski politički "lideri" aktuelna dešavanja predstavljali jezikom činjenica i interesa možda bi i njih malo više uvažavali. Možda bi im i vjerovali. Velike sile poput Rusije, Turske i Kine svoje energetske, infrastrukturne, industrijske i tehnološke projekte baziraju na interesima svih koji u istima žele učestvovati. I tu se radi o egzaktno vidljivoj koristi kakva automatizmom isključuje potrebu bilokakvog uslovljavanja. Znamo sa koje strane dolaze ultimatumi i nametanja.

U stvari problem balkanskih političkih "lidera" jeste što tu nema niti jednog jedinog državnika. Sve odreda u pitanju je go poslušnički šljam koji ponajviše strahuje od gubitka podrške onih koji su ih na pozicije i ustoličili. Svi znamo o kome se radi. Samo iz tog razloga Dodik i Izetbegović nikad neće zajednički istupiti i narodu saopštiti kako doslovno slijede politiku Putina i Erdogana. Svaki se kune u svog "mentora", a rade sve suprotno od njih. Zašto? Boje se reakcija drugog zamjenika trećeg sekretara američke ili britanske ambasade. 

Zato je Dodiku "problem" kazati da kao predsjedavajući trojnog šefa države ide kog kolege Erdogana da dogovara projekte u interesu zemlje i građana, a kakvi su na fonu važnih geopolitičkih procesa. Jok, on kao sekundarnu temu razgovora navodi "deblokiranje" projekata koje je lično zablokirao. Ljudi moji, Bosna i Hercegovina da koristi samo "nekoliko procenata" izvozničkih mogućnosti kakve joj pružaju Kina, Rusija i Turska za pet godina udesetostručila bi BDP i to primarno kroz realni sektor. Čak i sa ovako nakaradnim društvenim sistemom!

ANGELA MERKEL: "Dodik za mene ne postoji!"

Doduše, ni drugi balkanski lideri nisu za jotu bolji od Vučića ili Dodika. Jesu li Grabar-Kitarovićeva i Plenković objasnili svojim građanima kakve benefite im je ponudio kineski premijer Li Kećijang i to u okviru projekata koji će neminovno promijeniti svijet? Jok, najvažnije je kokodakati kako su oni za NATO i da su priznali Kosovo. Stvarno, ko ima veću stopu iseljavanja - Hrvatska ili Kosovo? Ili ipak prednjači Bosna i Hercegovina?

Za kraj valja i poentirati. Niko na Balkanu od političara ne očekuje istinu. Kroz vijekove već smo svikli na vladarske laži i manipulacije. Problem je što vrijeđaju elementarnu inteligenciju. Austrija, kao krajnji kupac, ima kancelara koji Donaldu Trampu u oči kaže da nema namjeru gas plaćati tri puta skuplje, odnosno da je njegov posao štićenje suvereniteta i interesa države. Ovi naši, u strahu od drugog zamjenika trećeg sekretara američke ambasade, mantraju da im nije poznato ni ono šta već cio svijet zna - poput "taksativnih šamara".

Međutim, ključ aktuelnih dešavanja leži u rukama Merkelove i Makrona. Hoće li podržati "Balkanski tok"? Hoće i to iz vrlo pragmatičnog razloga, koji sam objasnio još krajem 2014. u tekstu "Putin dolazi Južnim-Nabuko tokom". Cilj je iz igre izbaciti Italiju, odnosno zamisao da glavni južni gasovod ka Evropi od Grčke ide preko Italije. To je ozbiljna konkurencija njemačkom pozicioniranju kao energentskog diva, dok ova naša "Balkanska priča" to svakako nije.