Režimsko "sistemsko ubijanje" Slaviše Krunića

Piše: Borislav Radovanović

Hicima u glavu režim Milorada Dodika samo je "ovjerio" vizionara i vrhunskog profesionalca Slavišu Krunića, dok je njegovo "sistemsko ubijanje" trajalo preko decenije. Ovih dana imamo masovna karikiranja oko motiva stravičnog zločina u Glamočanima, ponajviše u domenu notornih gluposti, pri čemu se zanemaruju ključni i egzaktni pokazatelji razloga sukobljavanja Slaviše Krunića i vladajuće oligarhije Republike Srpske. Vrijeme je da proanaliziramo i neke nepobitne činjenice.

Slaviši Kruniću, poput nebrojeno sličnih (uključujući i autora), rat je odredio zanimanje - bezbjednost. Dobro poznajem stručno-profesionalno okruženje iz kog je Krunić "iznikao" kao profesionalac i stoga ne čudi što je odlično prepoznao potrebe tržišta za jednom novom formom usluga, kakve predratni sistem nije omogućavao, iako su u svijetu nešto odavno opšteprihvaćeno. Da, govorim o privatnoj bezbjednosti. 

Za potrebe ovog teksta pregledao sam set usluga kompanije Sector security. U funkcionalnom, organizacionom i poslovnom smislu Krunić je postavio temelje upravo kako treba graditi moderne kompanije privatne bezbjednosti, odnosno kako to čine svjetske multikompanije čija poslovanja mjerimo milijardama dolara - godišnje(!). Opštepoznate su aktivnosti Sector-a u domenu fizičke i tehničke zaštite, no Krunićevo vizionarstvo vidi se iz nekih javnosti potpuno nepoznatih vidova usluga.

Vidimo razvoj kompanije u pogledu "hibridne zaštite" podataka na mikrofilmovima i drugim sredstvima informacionih tehnologija, čime nas je Slaviša Krunić uvodio u svjetske trendove. Čak sam upratio da je nedavno jedini u BiH  dobio licencu za pružanje usluga u domenu zaštite akata sa oznakom tajnosti. Pa da samo pomenemo bezbjednosni konsalting šta je danas pretpostavka iole ozbiljnijeg poslovanja u ma kojoj branši, a na to dokazi bukvalno nepregledan spektar izuzetno profitabilnih usluga. 

Primjećujem i zajedničku ponudu sa Winer osiguranjem, nešto šta decenijama čini okosnicu modernog pristupa privatnoj bezbjednosti. Čak i vijekovima ukoliko poznajete funkcionisanje Lojd-a, Engleske banke i britanske ratne mornarice. Godinama sam ukazivao na manjkavost ovdašnjeg pristupa ovom poslu bez objedinjavanja fizičko-tehničke zaštite i osiguranja, a vidim da je Krunić shvatio to i stvari postavio kako struka nalaže. Mogao bih nabrajati i druge usluge, ali poenta je jasna - građen je moderan sistem kakav je "morao" dati očekivane rezultate.

Problem je što u Srpskoj, Bosni i okruženju ne možete kalkulisati sa projekcijama na kakvima počiva ovaj biznis. Kotarisali smo se mi socijalizma, ali moramo priznati da smo kao društveni sistem dobili nacional-socijalizam (kraće: nacizam). Naša oligarhija sve i svašta podvede pod "javni interes", a to najčešće korespondira sa ličnim interesima oligarha. Samo zbog toga Slaviša Krunić nije mogao realizovati zamisli onako kako to struka utvrđuje, pa niti razvijati posao kako to njegove kolege rade diljem svijeta. Zalud materijalna i stručna ulaganja u posao kad vam zakone sprovode kriminalci i nekompetentni poltroni.

Hajde da progovorimo i "jezikom činjenica". Ovde, na prvom mjestu, moram istaći istraživanja dr Armina Kržalića, koji uveliko preko decenije prikuplja i obrađuje podatke na polju privatne bezbjednosti Bosne i Hercegovine. Gospodin Kržalić, kao naučnik, koristi oficijelne podatke institucija i već sa te strane vidimo ogromne probleme u razvoju ove djelatnosti, a stvarni pokazatelji sve to čine bukvalno pogubnim.

Gospodin Krdžalić u Republici Srpskoj, komparirajući istraživanja iz 2009. i 2016. godine, po nominalnom broju izdatih certifikata (licenci) konstatuje postojanje pada za čak 14% zaposlenih u privatnoj bezbjednosti. U "boljem entitetu" imamo pad zaposlenih, dok Federacija BiH bilježi rast od 27%. Ponavljam, podaci su iz 2016. godine, ali trendovi su nesporno nastavljeni. Pored toga Federacija BiH je aman dosegla standard Evropske unije o dva zaštitara na 1 000 stanovnika, dok u Srpskoj imamo 1 724 stanovnika na jednog Krunićevog kolegu ili uposlenika. Stvarna slika je mnogo gora ako uobzirimo stravičan demografski "pomor" od popisa iz 2013. godine.

Pored toga odavno ukazujem da Srpska i Federacija imaju približan broj policajaca, a znamo koliko je "lošiji entitet" brojniji i ekonomski moćniji. Na tom planu treba tražiti ključne razloge sukobljavanja Slaviše Krunića i aktuelne vlasti Republike Srpske. Po podacima doktora Armina Krdžalića u ovom entitetu imamo osam policajaca na jednog zaštitara. U EU je standard 1,5-2 zaštitara na jednog policajca! 

Opet valja podsjetiti da su Krdžalićevi podaci iz 2016. godine, a ministar Dragan Lukač od tada je odškolovao i zaposlio preko hiljadu akademaca i diplomaca Fakulteta bezbjednosti (bivše Visoke škole MUP). Ima MUP RS potrebne podatke i može reći da li danas imamo čak deset policajaca na jednog privatnog zaštitara. Još kažu kako nam je potrebno 1 000 policajaca u rezervnom sastavu, plaćenom iz budžeta(!), a privatnu bezbjednost su gotovo zatrli. Pogodite koja kompanija je pretrpila najveću štetu.

Koliko naših građana pojma nema da privatna bezbjednost danas čini prvi stub odbrane od terorizma na aerodromima, na raznoraznim manifestacijama sa desetinama hiljada okupljenih i ino? Čak i kad je terorizam u pitanju razvijena društva sve šta mogu prepuštaju privatnom sektoru, odnosno da to nije na teretu budžeta i građana. Samo kod nas "javni interes" je iznad svega i kad dva seoska kluba nabijaju loptu po fudbalskom igralištu to obezbjeđuje policija. Pokojnom Kruniću i njegovim kolegama počeli su "otimati hljeb" i kad su muzički koncerti u pitanju. 

Kod nas je Ceca Nacionale u opštenarodnom interesu! U stvari preko Cece Ražnjatović dolazimo do "koncepta bezbjednosti" kakav nam nude Milorad Dodik i Dragan Lukač. To je bez sumnje "arkanovski model" plaćanja zaštite zasnovan na sprezi države i organizovanog kriminala. Danas kad više nema profesionalaca poput Slaviše Krunića, bar ne živih i u poslu, postavimo sebi neka racionalna pitanja. Primjera radi, zašto bi Milorad Dodik i Dragan Lukač tjerali policiju da rasvjetljava ubistva? Ili, da rješavaju teške krađe, razbojništva ili krađe automobila? Imaju li ikakvog ličnog interesa da to čine?

U Republici Srpskoj (dokazano!) i oni koji imaju novca "zaštitu" mogu plaćati jedino zločinačkom udruženju Dragana Lukača. Što više ubistava i otimanja imovine time Lukač dobija više "klijenata". Možda neko misli da se Lukač boji političkih sankcija na izborima. Zašto bi se time zamarao kad on "čuva" glasačke kutije? Ili, zašto bi se bojao institucija kad on predsjedava Narodnom skupštinom i na bazi "ustavnog prava" zabijanja krampa u glavu svakom ko mu se suprotstavi.

Dakle, Slaviša Krunić je u profesionalnom smislu izgradio sve potrebne pretpostavke da Srpskoj i Bosni i Hercegovini ponudi usluge privatne bezbjednosti kakve imaju građani razvijenih društava diljem svijeta. Čak i da društvo od toga ima višestruke benefite! Čovjek je uložio mnogo znanja, rada i metarijalnih sredstava, a očekivani rezultati ne samo da su izostali, nego je preko decenije "sistemski ubijan". Kako drugačije nazvati ponašanje "nelojalne konkurencije" Sector-u? Pojedinci su MUP RS pretvorili u privatnu kompaniju, koja štiti i provodi njihove interese, a zaposlene plaćaju građani.

Nije Krunić bio u sukobu sa režimom Milorada Dodika iz političkih ubjeđenja, nego zato što je kontinuirano podrivan, obespravljivan i razaran. I sve to korespondira sa štetom po građane, društvo i državu, a u ličnom interesu kriminalizovanih oligarha. Na jednoj strani imamo znanje i viziju, a na drugoj brutalnu i bezobzirnu silu i samovolju, šta neminovno vodi ka konfliktu. Nije taj sukob začet juče i tek tako, nego ima svoju dugogodišnju pozadinu. Ovaj režim je je napadom u Glamočanima samo "ovjerio" Slavišu Krunića, a "zasjeda" je postavljena bar deceniju ranije.