Šta pričaju "ujaci" Igora Dodika i ministra Lukača?

Piše: Borislav Radovanović

Republika Srpska je Igoru Dodiku dala tri miliona maraka samo da se ne bi drogirao. Sa druge strane ministar policije po difoltu ne bi trebalo da "voli belo", a kompletna javnost svjedoči njegovim halucinacijama čije uzroke bi valjalo ispitati. Elem, kakve priče šire na stotine njihovih "ujaka" građani s punim pravom mogu tražiti ispitivanje vjerodostojnosti tih pogovaranja. Pitanje je samo da li bi Dodik i Lukač dali uzorke za testiranje na narkotike?

Davora Dragičevića zanima istina i samo istina. Primjera radi, objasnio sam mu da je u predmetu ubistva njegovog sina egzaktno razjašnjeno da su Darko Ilić i ministar Lukač lagali o toksikološkim nalazima. Skrinin je pokazao da se po tom pitanju nema šta dalje istraživati i vještačiti, i zato nikakve procesne radnje nisu ni preduzimane.

No, Davor opravdano ne vjeruje osvjedočenim manipulatorima, pa je sam poslao uzorke u prestižne laboratorije i nesporno utvrdio kako u tijelu Davidovom nema prisustva narkotičkih sredstava - i to za period od zadnjih pola godine. Zbog osnovanih sumnji da je David u vodu dospio u besvjesnom stanju valjelo bi laboratirijski ispitati mogućnost korištenja određenih omamljujućih supstanci (kompulzivne sile), ali ćemo se tim pitanjem baviti u nekom drugom tekstu.

Zato ćemo ovim tekstom malo detaljisati temu koju je otvorio Milorad Dodik. Sam je tako odlučio, a vrijeme je da jednom "nauči" kako valja izbrojati do deset prije negoli onako bezobzirno vrijeđa i laže. Iskreno, nadam se da će ga Suzana i Davor tužiti za klevetanje i teško vrijeđanje, pa da će na sudu morati dokazno potkrijepiti ono šta posljednjih dana izjavljuje.

Sa te strane Igora Dodika i Dragana Lukača unaprijed pozivam da me tuže za dalje navode, uz opasku da od njih samo tražim uzorke za vještačenje kako bi meritum tužbe bio egzaktno i nesporno utvrđen. U Banjaluci imamo prilično rasprostranjeno pogovaranje da Igor Dodik konzumira kokain, a o tome je vrlo lako naći i objave na društvenim mrežama. Sa te strane imam i više nego dovoljno osnova za bavljenje tom temom.

Sa druge strane imamo nebrojeno objava o tome kako "Tata Mile" tvrdi da je sinu kredit od tri miliona protektirao "da se ne drogira". Zna se odlično i na čiji račun je ta uvredljiva i krajnje neprimjerena opaska plasirana (Dragan Čavić). Sad, pošto je Igor Dodik dobio pare građana Republike Srpske valjda je razumljivo traženje da provjerimo koliko je naša "investicija" bila opravdana. Šta ima lošega u tome da od Igora zatražimo uzorke i nesporno provjerimo pogovaranja koja njegovi "ujaci" odavno šire Gradom na Vrbasu (pa i dalje)? Naših tri miliona je dobio "da se ne drogira", pa bi bilo primjereno i da opravda tih 37 500 mjesečnih dodataka za njegu bolesnih pokretnih lica ( nekih 80 maraka po bolesniku).

No, kad su predsjednik i njegov sin u pitanju to je tek stvar morala. Nema direktne veze sa društvenom opasnošću (ima, ali da ne idemo u cjepidlačenja!). Kad je u pitnju ministar unutrašnjih poslova - to je već ozbiljan društveni problem i izvorište teške opasnosti.

Unutar bezbjenosnih struktura, pa čak i kriminalnih, odavno se zna kakve priče šire brojni "ujaci" ministra Lukača. Ni manje, ni više, nego da ministar "obožava belo". Sad, priče ko priče, to me ne bi toliko ni zanimalo da nemam pozamašno iskustvo u radu sa narkomanima. 

Pogledajte samo javne nastupe ministra Lukača. Prezentuje li on neprirodno samopouzdanje, napetost, "ukočenost" (nema gestikulacija i mimike), glumljenu drčnost, pa čak i prijeteće držanje? Ma dovoljno ga je samo pogledati i vidjeti da njegovo ponašanje nije prirodno, da nije zdravorazumsko. Da je to tek loša "gluma"!

Dragan Lukač u gro javnih istupa preferira kratke izjave i što kraće zadržavanje pred kamerama. Zašto? Pa jeste li ikada pratili njegove javne istupe u trajanju od preko jednog časa? Kako nastup odmiče tako sve više ispoljava nervozu, teže se kontroliše, gluma je sve manje održiva. Klasična "kokainska priča".

Pisao sam ranije o tome kako imenjake Ćuluma i Ilića treba poligrafski ispitati u predmetu ubistva Davida Dragičevića, sa decidnim navodom kako je to u Lukačovom slučaju neizvodljivo. I to zbog spoja psihopatoloških poremećaja i sklonosti ka konzumiranju narkotičkih sredstava. Znači, ne govorim o ovome prvi put.

Isto tako ovo nije prvi tekst u kom ističem kako vajni ministar javno ispoljava halicunacije. Samo on zna za neku objavu da je David usmrćen u nekom "buretu ili lavoru". Da takva objava realno postoji još kako bi je Lukač javno prezentovao i svoje navode dokazao. No, kako da dokaže halucinacije? Isto važi i za neku samo njemu znanu objavu da je neko tvrdio kako je njegov sin umiješan u ovo ubistvo. Znamo kako je prijetio šta će se dogoditi ako neko samo pogleda njegovog sina, ali još uvijek nam nije objasnio ko, kad i kako je ikada pominjao njegovo dijete.

U daljem, jesam li ga davno prozvao da pokaže bar potvrdu o oduzimanju tog famoznog pištolja kojim sam "pokušao ubiti načelnika" i koji mi je "jedva otet"? Kako da pokaže nešto šta postoji samo u njegovoj poremećenoj svijesti?  Nebrojeno puta sam ga pozivao da pokaže dokaze i drugih navoda o meni, a pošto toga nema ostajemo u domenu njegovih kokainskih halucinacija.

Pa sjetite se samo one konstrukcije o tome kako Kormakova instrumentalizuje Vaskovića, a ovaj zloupotrebljava moje "duševno oboljenje" da bih ja dalje instrumentalizovao Davora. Reče li ministar da su mu dva puta dolazili "ljudi" poslani iz američke ambasade? Svako ko se iole razumije u diplomatske ili obavještajne djelatnosti odlično zna da to u praksi ne ide tako. Uostalom, reče Lukač da se ne boji nikoga, pa neka onda kaže ko mu je i kad dolazio. Ili će ipak biti da se sve to događalo samo u njegovoj poremećenoj svijesti. Halucinirao!

Moguće je ovakvih detalja nabrajati u nedogled, ali je poenta valjda jasna. Ministar javno prezentuje nepostojeće stvari i dešavanja, ali na način iz kog se jasno vidi da on vjeruje u to šta govori. Svaki profesionalac koji je ikada radio sa mnom, a da ne govorim o hiljadama onih koje sam saslušavao, odlično zna kako kod mene prolaze laži. Nebrojeno puta su mi doveli osumnjičene bez ikakvih dokaza ili bar indicija, a iz kancelarije su izlazili nakon priznanja. Jedan je čak kucao na vrata sa unutrašnje strane. Na zapetljavanju u lažima bukvalno nemam predstavu koliko sam teških krivičnih djela procesuirao i sa tog iskustva kažem - Lukač vjeruje u ono šta govori. To je problem.

Znači, da ovo polako privodimo kraju. Prvo, javno pozivam ministra Lukača da pokaže uvjerenje o radnoj sposobnosti dostavljeno vladi kad je stupio u radni odnos na poziciji ministra. Prije par godina, upravo na Lukačovom primjeru, potencirao sam kao društveni problem to što su vršioci najviših funkcija "oslobođeni" elementarne pretpostavke zasnivanja radnog odnosa - dokazivanja fizičke i mentalne sposobnosti. Posebno mentalne! Je li normalno da fizički radnik privatnom poslodavcu mora donijeti ljekarsko uvjerenje, a ministar može postati i neko poput Lukača.

Sa te pozicije ga po ini puta pozivam da me tuži, kako za ovaj, tako i za desetine i desetine ranijih tekstova o njemu. Čuj, javno tvrdi kako ja zloupotrebljavam Davorovu tragediju i duševnu bol, a onda tuži njega - umjesto mene! Uostalom, zar je zabranjeno pitati ministra, pa i sina Velikog Baje: jesu li voljni dati uzorke za testiranje na prisustvo narkotika? 

I još samo nešto. Kad Dodik govori o svojoj "porodičnoj idili" - zar misli da svi mi ostali živimo na Marsu? Zaboravio je on da policija čuva njegovo imanje i porodicu, a očito mu nije pozanto da su policajci kao "Radio Mileve" - posebno kad je u pitanju "ljubavni trougao". Međutim, nismo svi kao on, nego se držimo elementarnog vaspitanja.