Ćulume, ostarićeš u zatvoru (drugi dio)

Piše: Borislav Radovanović

Direktor policije Darko Ćulum demantuje Davora Dragičevića da njegovog sina nisu ubili pripadnici policije. To čini na jednako "ubjedljivim argumentima" poput onih kad je stotinu dana osporavao da je David Dragičević uopšte ubijen. No, kako se ponašao imaće par godina vremena da u zatvoru dobro prouči ingerencije direktora policije, pa time i da shvati osnovu sopstvene krivične odgovornosti.

Da bi čitaoci imali potpuniju sliku o odgovornosti Darka Ćuluma oko nezakonitosti počinjenih u slučaju ubistva Davida Dragičevića u prvom dijelu postavio sam tekst objavljen još 30. marta. Sa pozicije struke sve činjenice koje sam tada navodio, pitanja koja sam otvarao i ino pokazalo se kao utemeljeno i argumentovano. Ovo posebno ističem zbog krivične odgovornosti direktora Darka Ćuluma.

Dakle, da jednom za svagda razjasnimo dešavanja od 26. marta i one pres-konferencije MUP-a, koja je direktno produkovala nastanak "PRAVDE ZA DAVIDA". Pogrešna je percepcija da krivična odgovornost direktora policije i drugih saučesnika u prikrivanju/fingiranju od samog starta nespornog ubistva našeg Davida počiva na Ilićevom istupu. Ključ njihove odgovornosti proizilazi iz sastanka održanog istog dana, na kom je odlučeno da se događaj okvalifikuje kao "zades, bez elemenata krivičnog djela". Pa i da se žrtva onako bezobzorno i lažno kriminalizuje.

Svi zaintresovani mogli su iz izvještaja Anketnog odbora vidjeti kako se Ćulum branio od odgovornosti nekakvim "dogovorom" ministra i šest policijskih rukovodioca sa famoznog sastanka. No, zakonodavac je utvrdio da se direktor policije nema šta "dogovarati", nego da on rukovodi, donosi odluke i snosi odgovornost. Njegov lični problem je, i ničiji više, što je organizatorima ubistva Lukaču i Iliću omogućio da na već poznat način prikrivaju sopstveni zločin, utiču na istragu i slično. No, ni "stotinu Vrbasa ga neće oprati" zbog toga što je zločincima omogućio da onako bezobzirno kriminalizuju žrtvu ubistva.

Na tom sastanku Ćulum nije smio odobriti (njegova direktna nadležnost) održavanje one i onakve pres-konferencije i to iz najmanje dva razloga. Prvo, kako je sam tvrdio pred Anketnim odborom u tom momentu nije imao ni elementarna saznanja o stvarnim dokazima, činjenicama i saznanjima koje su utvrdili postupajući inspektori. Očigledno: nije ni htio znati, nego je to prepustio zločincu Iliću, samo zakonodavac kaže da je "mogao znati", a to ga čini krivično odgovornim. Čak je Iliću prepustio i odlučivanje oko toga ko će učestvovati na pres-konferenciji, pa je tako došlo do Karanovog učestvovanja.

Drugi razlog proizilazi iz činjenice da su održavanje Ilićeve "lažijade" pravdali uznemirenošću građana i javnosti. Vidjeli smo i kakve dokaze je ponudio za takav navod - NIKAKVE! Jednostavno su izmislili nepostojeći "pritisak javnosti" da bi opravdali nešto šta nikada prije toga nije učinjeno od kad postoji MUP RS. Odlično je Ćulum znao (ili bar mogao znati!) da je sporno Ilićevo istupanje bilo u funkciji prikrivanja ubistva, odnosno da krivično djelo ostane neprijavljeno i neprocesuirano. Baš kako to stoji u prijavi protiv njega, Lukača i Ilića koja će Republičkom tužilaštvu RS biti predana za par dana.

Elem, ako bi za Ćulumovo ponašanje i našli neke izgovore za ta prvotna i doista konfuzna dešavanja, za njegovo kasnije (ne)činjenje nema opravdanja. Nekih mjesec dana dozvolio je da Ilić radi šta hoće i kako mu volja, a rezultate toga znamo. Umjesto ubistva on je istragu vodio oko krađe iz kuće Rađenovih, inače lažno prijavljenog krivičnog djela u funkciji prikrivanja stvarnog zločina - ubistva. I odvlačenja istrage od stvarnih počinioca - pripadnika policije. 

Umjesto da to uradi onaj kog je zakonodavac ovlastio (i zadužio za takve odluke), konkretno vajni direktor policije, odluku o promijeni policijskog tima donio je predsjednik Milorad Dodik. Sjetiće se čitaoci kako sam na naredbu ministra Lukača o promjeni šefa policijskog tima odmah odreagovao navodom kako ministar nije nadležan za takve naredbe. Decidno sam ustvrdio kako je to u striktnoj nadležnosti direktora policije.

No, tek svjedočenjem načelnika Siniše Kostreševića pred Anketnim odborom ta "misterija" je razriješena. Na pitanje da li je zakonito i pravilno to što je potpisnik naredbe bio ministar Kostrešević je jednostavno odgovorio da - NIJE! Potom je upitan zašto direktor nije donio takvu naredbu, gdje je odgovorio kako je Ćulum tog dana bio odsutan (u Makedoniji). Već iznervirani Milanko Mihaljica pitao je gdje je bio zamjenik direktora, na šta je dobio odgovor kako se isti nalazio u bolnici. Stvar je bila toliko "hitna" da se nije mogao čekati njihov povratak, nego je ministar potpisao nezakonitu naredbu. 

Nije uopšte mudrolija shvatiti u čemu je sastojala ova "hitnost". Sve se svodilo na želju da se Davor Dragičević i "PRAVDA ZA DAVIDA" sklone sa Davidovog trga. No, tu se pokazalo da naša zajednica ipak nije toliko naivna i da povjeruje osvjedočenim lažovima.

Međutim, da bi shvatili suštinu problema moramo se još malo pozabaviti svjedočenjem Siniše Kostreševića pred Ankektim odborom. Zašto? Pa on je jedini davao iskrene i profesionalno-stručno zasnovane odgovore! Na pitanje kako bi on pravno okvalifikovao stradanje Davida Dragičevića jednostavno je odgovorio - KAO UBISTVO, a potom je i obrazložio profesionalni standard kojim se vodi u takvoj ocjeni. Na moja potonja pitanja čak se saglasio kako bi još primjerenija kvalifikacija bila Teško ubistvo.

Gdje leži ključ problema? Pa prvi šef policijskog tima Darko Ilić decidno je stradanje okvalifikovao kao "zades, bez elemenata krivičnog djela". Sa druge strane njegov nasljednik Kostrešević je isti slučaj okvalifikovao kao ubistvo. Pritom, Kostrešević je svoju ocjenu donio na istim dokazia, činjenicama i saznanjima koje je utvrdio jedan te isti policijski tim. Nakon preuzimanja tima Kostrešević je proučio predmet, ocijenio da nema potrebe na personalnom planu ništa mijenjati, ali je zauzeo stav kako predmet ipak predstavlja ubistvo. Kako je i tužilaštvo kasnije (iznuđeno!) zaključilo. 

Štokakva pitanja su postavljanja Kostreševiću, ali su odgovori uglavnom bili na fonu - upitajte tužilaštvo ili one koji su po predmetu djelovali prije mene. Elem, poenta ovog teksta leži u nečemu šta sam potegao još u prvom tekstu o stradanju Davida Dragičevića.

Odmah po okončanju pres-konferencije, tog 26. marta, objavio sam tekst u kom sam decidno ustvrdio da Ilić laže. Kao mnogo važnije istog dana postavio sam pitanje: šta on uopšte radi u tom predmetu (izvan njegove nadležnosti)? Pitao sam je li Željko Spasojević, načelnik PU Banja Luka, tražio pomoć specijalizovanih službi MUP-a u sjedištu? Ako i jeste, pa zašto Uprava kriminalističke policije nije angažovana, kao stvarno nadležna jedinica? To što se načelnik te uprave Siniša Kostrešević u tom momentu nalazio na službenom putu u Sjedinjenim Državama, a kakve to ima veze sa angažovanjem njegove uprave. Uprava kriminalističke policije je normalno radila i bila dostupna za pružanje pomoći.

Sve to bilo je odlično poznato direktoru policije Darku Ćulumu, no on je ODLUČIO da slučaj prepusti Iliću. Odlično je Ćulum znao zašto se Ilić angažuje i kako će sve to rezultirati, no on se svrstao na stranu ubica i zločinaca. Međutim, ovde nije problem samo u tome šta je Ćulum činio (ili nečinio) na početku istrage, nego i kako se ukupno ponašao.

Objavio sam akt u kom ga pozivam da ostavkom pokaže kako drži do profesionalnog digniteta, te da time bude primjer drugima na koji način se trebaju distancirati od Lukača, Ilića, Lubure i ostatka bande. Je li me poslušao? Jok, on je odlučio ostati na strani zločinaca i zločinaštva. I to AKTIVNIM SAUČESTVOVANJEM! Kako drugačije okvalifikovati njegove tvrdnje da Davida Dragičevića nisu ubili pripadnici policije?

Eto neka vajni direktor Ćulum objasni kako unaprijed zna da počinioci nisu pripadnici policije. Zvanično istraga se vodi protiv nepoznatih počinioca, čiji identitet još uvijek nije otkriven. Zna li onda Ćulum nešto "nezvanično" i preko onoga šta je poznato tužilaštvu? Ako zna, pa obavezan je to prenijeti postupajućem tužiocu. 

Nemojmo biti naivni: Darko Ćulum je saučesnik u prikrivanju ubistva Davida Dragičevića, kao i neposrednih ubica i drugih saučesnika, pa se upravo tako i ponaša. Samo zbog toga on postaje "vidovit" i unaprijed zna ko je nešto učinio ili nije. Elem, već sam im javno poručio kako je njihova najnovija "umotvorina" sa ovom Vrećinom naredbom toliko glupava - da ne može proći ni pored studenata kriminalistike, a kamoli pored preko 300 000 članova "PRAVDE ZA DAVIDA" - već dobrano uvježbanih u razobličavanju laži i podvala.