Javno obraćanje Danijelu Simiću i "Frontalovcima"

Piše: Borislav Radovanović

Uvaženi gospodine Danijele i dragi moji "Frontalovci",
kao neko ko "nagovara" Davora Dragičevića imam potrebu da razjasnim nastali "problem" između dvije meni iznimno drage društvene zajednice. Pritom apostrifiram da stvarni problem leži u medijskom spinovanju pojedinih tekstova i komentara, a nikako između dvije zajednice savjesnih građana okupljenih oko "PRAVDE ZA DAVIDA" i portala "FRONTAL.RS".

Prije svega ističem kako se obraćam kao prijatelj i neko ko iskreno cijeni obe društvene zajednice. Nadam se da Vi, gospodine Simiću, znate kako sam u svojim komentarima na vašem portalu nebrojeno puta ukazivao da redovne čitaoce "Frontala" doživljavam kao jednu karakterističnu društvenu zajednicu - savjesnih i dobronamjernih građana. Zato sam često koristio termin "Frontalovci", pa ga i ovoga puta apostrofiram.

Sa portala RTRS doznao sam za sadržaj uvredljivog komentara na račun Vaših roditelja i to je ono šta me je primarno ponukalo da se ovako obratim. O navodima RSRS neka se svako određuje kako mu drago, a ono šta mene lično dotiče jeste kako je komentar nekog našeg člana prezentovan javnosti - kao stav "PRAVDE ZA DAVIDA". Prvo, mi smo neformalna zajednica građana koji iznose lične impresije, pa sa te pozicije teško da imamo "zvanične stavove". Drugo, broj komentara na našoj Fejsbuk zajednici mjeri se milionima, a administratori (inače volonteri i amateri) koliko god je moguće poštuju slobodu mišljenja članova zajednice i vrlo rijetko reaguju. Pored toga poznato je da smo zajednicu morali zatvoriti zbog zloupotreba za koje znamo iz čije "kuhinje" su dolazile i sa kakvim zadacima.

Kao treće, ali najvažnije, ističem kako je problematični komentar ipak REAKCIJA na tekst objavljen na Vašem portalu. Kako naslovom, tako i sadržajem, ustvrdili ste da "Davor Dragičević zagovara prenos nadležnosti sa Srpske na BiH". I sami ste u tom tekstu posumnjali da Davor nije idejni kreator toga šta javno izgovara, pa da bi otklonili bilokakve sumnje oko toga daću vrlo precizno objašnjenje. Uostalom, kao neko ko Davora "nagovara" znam pozadinu njegove izjave i mogu to obrazložiti.

Javnost, šta uključuje i Vaše novinare, nema dovoljno saznanja da bi pravilno tumačila pravnu problematiku ubistva Davida Dragičevića i to se sve češće pozicinira kao problem, ali i predmet zloupotreba. Zato, kao neko ko ipak o svemu ima nešto više znanja, javno ću ustvrditi da je za ovaj zločin  stvarno nadležno Tužilaštvo BiH. To sam Davoru objasnio i upravo to je izvorište njegove tvrdnje da će ovaj zločin biti rješavan sa državnog nivoa. Čak sam kroz više tekstova objašnjavao kako funkcioniše sistem tužilaštva, pa i to gdje ovaj predmet u konačnici treba dospjeti.

Ključ nerazumijevanja leži u načinu na koji predmet može "dospjeti" u Sarajevo. Postoje samo dva načina. Prvi je taj, koji zagovara Davor Dragičević i svi mi u "PRAVDI ZA DAVIDA", da sistem tužilaštva Republike Srpske (okružno i republičko) istragu dovede do nivoa kad zakonski predmet trebaju proslijediti državnom tužilaštvu kao nadležnom za dalje djelovanje. David Dragičević je žrtva krivičnog djela organizovanog kriminala sa elementima inostranosti, a to je u nadležnosti državnog tužilaštva i tu sa pravne strane nema nikakvih dilema.

Drugi način jeste da Davor Dragičević i ja, baš kako što smo to učinili prema Okružnom tužilaštvu Banja Luka i kao što pripremamo prema Republičkom tužilaštvu RS, podnesemo prijavu direktno Tužilaštvu BiH. Čak nije problem ni da prijavom idemo preko Državne agencije za istrage i zaštitu - SIPA. Zašto to do danas nismo učinili?

I tu postoje vrlo pragmatična objašnjenja. Prvo, Davidovi roditelji, Suzana i Davor, na prvom danu protesta bili su decidni - zatražili su da institucije Republike Srpske istraže stradanje njihovog sina i javnosti saopšte istinu. Ma kakva ona bila! Drugi razlog proizilazi i prednjeg postulata, a upravo znači da mi tražimo INSTITUCIONALNO DJELOVANJE REPUBLIKE SRPSKE - da organi krivičnog gonjenja djeluju kako im to zakoni nalažu i za šta njihove zaposlene građani Republike Srpske plaćaju.

Biću krajnje otvoren: jedan od ključnih razloga zbog kog izbjegavamo naoko, samo nako, kraći i jednostavniji put ka Tužilaštvu BiH jeste dobro znanje o samom zločinu, ali i o problemima unutar pravosuđa i policijskih agencija. Vidite, dobrih 15 godina u Republici Srpskoj djeluje organizovana kriminalna grupa sačinjena od pripadnika policije i nosioca pravosudnih funkcija. Čak i nije neka tajna kakva kriminalna grupa je svojevremeno organizovana oko Specijalnog tužilaštva RS, pa ni kako su pripadnici te kriminalne grupe "institucionalno reketirali" koga god i kako su htjeli.

Dakle, naš suštinski problem jeste u postojanju "institucionalnog organizovanog kriminala", a koji je duboko infiltriran i u organima krivičnog gonjenja državnog nivoa. Analognu pojavu imate i u Federaciji BiH, sa opet tamošnjim "pipcima" prema državnim institucijama i JEDINSTVENOM PROBLEMATIKOM. Eto Vam vrlo jasnog obrazloženja zašto smo odabrali teži put, zašto trpimo ovo šta svi vide, pa i kako sagledavamo ukupnu problematiku. To Vam je suština naše "teorije zavjere", a neka svako vjeruje šta mu drago.

Dakle, Davor Dragičević je čovjek kog je vlastita tragedija primorala da postane "pravnik" i da se bori sa zločinačkim aždajama kakve ubijaju, pljačkaju, truju i uništavaju sve čega se domognu punih deceniju i po (mislim samo na one vezane za ubistvo našeg Davida). Još uvijek nije savladao pravničke terminološke finese, ali zna šta hoće i kako se za to izboriti. I za to ima dovoljno hrabrosti i dosljednosti! Sve ostalo, poput opisanih nerazumijevanja ili spinovanja, prebrodićemo mirno, dostojanstveno i JAVNO. Kao što to činimo i ovim obraćanjem.

Za kraj, uvaženi gospodine Simiću, moram se i lično referirati na ulogu Vašeg pokojnog oca, uvaženog generala, ali kroz njegov profesionalizam i patriotizam kakvim se RTRS i slični režimski mediji nikada nisu bavili. U feljtonu "Bitka za Radovana" objasnio sam sa kakvim pritiscima i opasnostima se nosio Vaš pokojni otac kao komandant tada još uvijek postojeće VRS. Meni nije bio problem iskazati duboko poštovanje spram onoga kako se general Simić te 1997. godine ponio u odbrani Republike Srpske.

Danas u Republici Srpskoj nije "popularno" govoriti o tome kako je Vaš otac u tim dramatičnim momentima, potuno svjestan svih opasnosti i težine situacije, ponio se kao profesionalac, patriota i čovjek. Današnji predsjednik Dodik i vajni ministar Lukač, kao plaćenici Madlin Olbrajt, počinili su klasičan državni udar protiv iste te naše Republike Srpske, a sve u funkciji pripremanja bombardovanja Srbije. Nije bio u poziciji da spriječi državni udar, posebno zbog opasnosti izazivanja krvoprolića i nesagledivih posljedica, ali je imao hrabrosti ODBITI da u tome saučestvuje. Svaki iole referentan stručnjak potvrdiće da je tadašnje onakvo pozicionirenje Vašeg oca bilo od ključne važnosti u odbrani i Srpske i Srbije i srpskog naroda, a da nije naškodilo Bosni i Hercegovini i ostalim narodima. Nije naškodilo miru! Normalno, govorim o ljudima i društvu, a ne o političkim banditima.

Nadam se da sam ovim tumačenjima koliko-toliko doprinio razumjevanju onoga šta se objektivno dešava, umjesto da se građani i javnost određuju spram spinova i političkih manipulacija. Dobro mi je poznata zajednica okupljena oko "Frontala", baš kao i ova oko "PRAVDE ZA DAVIDA", tako da sasvim osnovano procjenjujem kako nije malen broj onih privrženih idejama i promošljanjima karakterističnim za obe zajednice - savjesnih i dobronamjernih ljudi..