Mračne tajne doktora Karana

Piše: Borislav Radovanović

Doznali smo kako je dr Željko Karan pokušao uspostaviti kontakt sa Davorom Dragičevićem. No, ovaj je na to, kao i mnogima ranije, odgovorio u svom maniru - istupi javno i kaži ISTINU! Da bi Karanu pomogli u "olakšavanju savjesti" potegnućemo neka pitanja od ključnog značaja za razjašnjavanje ubistva Davida Dragičevića.

Dopunskom dokumentacijom i svjedočenjem pred Anketnim odborom dr Željko Karan odgovorio je na veliki broj pitanja korisnih za dokazivanje i samog ubistva, ali i nezakonitosti počinjenih u svrhu prikrivanja zločina ili fingiranja ubistva zadesom. Međutim, na još najmanje dvostruko toliko pitanja nije odgovorio i to ostaje problematika koju moramo razjasniti.

Da je bogdom moj uticaj na Anketni odbor bio onakav kako ga predstavljaju Lukač i bratija bilo bi urađeno ono šta je Karan predlagao, a za šta sam se svojski zalagao. U opciji je bila ideja da nam Karan na projektoru prezentuje kompletnu fotodokumentaciju obdukcije i da objašnjenja oko povreda, primarnog uzroka usmrćenja i ino. To je bila prilika da dobijemo konkretna objašnjenja na pitanja koja ćemo ovde otvoriti, ali je tada propuštena. Elem, nikad nije kasno za to, pa i ovom objavom još jednom nastojim doći do dokaza, činjenica i saznanja.

Jedno od ključnih pitanja, kakvo ponajviše otklanja sumnje na mogući zades, a potvrđuje opciju ubistva, svakako jeste: da li je David Dragičević zaživotno dospio u vodu u svjesnom ili nesvjesnom stanju? Vrlo konkretno: da je David u Crkvenu dospio na način i pod okolnostima kakve navode policija i tužilaštvo (njihovi svima znani predstavnici) dogodilo bi se sljedeće - ON BI NAPROSTO IZAŠAO IZ VODE. Bio bi živ!

Ključni indikator da je David u vodu dospio u besvjesnom (ili teško bepomoćnom) stanju, a koji je Karan nesumnjivo morao prepoznati tokom obdukcije, jeste izostanak tragova na rukama karakterističnim za pokušaje samospašavanja iz PLITKE VODE. Odlično je Karan prije obdukcije znao za navode Darka Ilića da je do utpljenja došlo u Crkveni, baš kao što su mu kao Banjalučaninu poznate karakteristike Crkvene.

Dakle, kad svjesna osoba dospije u plitku vodu uvijek na rukama imamo tragove samospašavanja, a koji se najprije izražavaju na osjetljivim dijelovima kao što su jagodice, a dalje vezano sa noktima. Bez obzira na čvrstoću površine sa kojom dokaze u kontakt u slučajevima samoizvlačenja iz plitke vode imamo tragove ogrebotina, krvnih podliva od snažnog kontakta sa nekom površinom i ino, a kad su nokti u pitanju nalazimo tragove ispod njih, pa sve do lomljenja istih. 

Naprosto zaprepaštava da Karan nije izuzeo sadržaj ispod nokata, a tu se ne može braniti "prejudiciranjem" kako to ne može biti korišteno za dalja vještačenja - posebno mikrobiološka i hemijska. To su tragovi koji se u pravilu izuzimaju! Isto tako zanima nas: jesu li vrhovi prsta fotografisani i u kom obimu?

No, za shvatanje problema mnogo važnija je činjenica da na Davidovom tijelu nisu nađeni NIKAKVI TRAGOVI SAMOSPAŠAVANJA iz plitke vode. Da jesu nalazili bi se u obdukcionom nalazu. Nesporno je da obducenti u principu opisuju ono šta nađu, ali kriminalistika je davno razvila tumačenja izostanka onoga šta nije nađeno, a u karakterističnim slučajevima mora postojati. I niko ne pominje nikakve rukavice!

Upuštao se Karan sa članovima Anketnog odbora u raspravo oko potrebe preparacije kože i truležnih promjena, gdje nisam ulazio u raspravu smatrajući za ČINJENICU da tragova samospašavanja na rukama nema. Zato sam budno ispratio dio rasprave oko potrebe izuzimanja sadržaja mozga (mogućnost utvrđivanja svjesnosti). Karan tvrdi kako je to izbjegao zbog (karakteristične!) naruženosti glave klasičnom metodom. Pritom, reče kako je stanje svijesti moguće utvrditi i na drugi način. Taj "drugi način" moraće razjasniti kroz dalji krivični postupak. 

Suština je u tome da je još kako imao osnova za sumnju da je David bio u besvjesnom ili polusvjesnom (teško bespomoćnom) stanju prilikom kontakta sa vodom i taj iznimno važan element događaja je morao istražiti tokom obdukcije. Davidova glava je već bila dovoljno naružena povredama, a istina je ono čime se obducenti primarno vode kad odgovorno rade svoj posao. Ubrzo ide poseban tekst vezan za toksikološke nalaze i mogućnost upotrebe kompulzivne sile (opijati), šta sam otvorio kao problem već prvim tekstom od stradanju Davida Dragičevića, još 26. marta, a ovde nastavljamo sa tumačenjima izostanka karakterističnih tragova na spoljašnosti tijela.

Sljedeći problem leži u Karanovom navodu iz obdukcionog nalaza da su zaživorne povrede mogle NASTATI TUČOM. Ako je tako, a gdje su tragovi samoodbrane na Davidovim rukama? Već su objavljene fotografije Davidove glave i brojne povrede na istoj. Zaživotne povrede! Čak i kod osoba koje ne pružaju otpor, koje leže na tlu i trpe udarce, na rukama imamo odbrambene povrede nastale u štićenju glave. Čist prirodni refleks!

Sa druge strane, kad je David u pitanju NEDVISMISLENO ZNAMO da je bio spreman pružiti aktivan otpor i u slučaju napada više lica. Pa mrtav je optužen da je u jednom takvom napadu nanio teške tjelesne povrede. Zašto na šakama i podlakticama nema povreda karakterističnih za odbranu od djelovanja tupe mehaničke sile? Uvijek prisutnih kad se osoba brani od teškog nasilja.

Da bi u startu izbjegli bilokakve rasprave oko tragova na podlakticama, pa čak i nadlakticama, zbog elementa hladnoće i odjeće, odmah razjašnjavamo jednu važnu činjenicu. Svaki trag jakog udarca, pa čak i snažnog stiska, postmortalno se ispoljava mnogo više nego zaživotno. Zna to odlično doktor Karan! Baš kao što na bazi zaista ogromnog iskustva odlično zna da su pojedini udarci zadani predmetima podesnim za napad ili bar zimskim čizmama. Šake ne ostavljaju tako izražene povrede.

Zašto nikada nisam tvrdio da je David UČESTVOVAO u još jednoj tuči, a posebno oko priča o tuči kod Metalske škole? Da se David TUKAO na rukama bi imali povrede karakteristične za odbranu glave. Čak i da je klasično "cipelaren" rukama bi štitio glavu. Tragovi takvog štićenja posmortalno bi bili ispoljeni, a NISU! 

Sa druge strane, zato odavno tvrdim da su povrede na glavi nastale mučenjem ili bezobzirnim nasiljem u kom NIJE PRUŽAO OTPORA. Doktor Karan je to još kako mogao/morao spoznati, tako da i sa te strane čekamo njegova objašnjenja. Ne bi ih čekali da sam imao uticaj na Anketni odbor kakav šire poznati manipulatori, nego bi ta pitanja davno razjasnili.

Dakle, da ovo polako rezimiramo. Kod Davida Dragičevića nema povreda karakterističnih za utopljenje u plitkoj vodi, a šta je sasvim referentan indikator da je u momentu usmrćivanja bio u besvjesnom stanju. Objektivnosti radi treba istaći kako je moguće i da je bio svjestan ili pulusvjestan, ali da zbog težine povreda i uticaja opijata (etanol) nije mogao sam sebi pomoći. Upravo sa te strane Davor Dragičević često koristi jedan termin koji doista odražava najrealniji način usmrćivanja. Kaže da je David POLOŽEN u Crkvenu. No, te stvari je trebao (i treba!) razjasniti Karan!

Istovremeno, svaka tvrdnja da je David "učestvovao" u nekakvoj tuči je neutemeljena. Nema odbrambenih povreda - nijedne! No, to nas vraća na ključno pitanje: je li David Dragičević bio u mogućnosti da sebi pomogne i u odnosu na zaživotno teško nasilje i spram primarnog uzročnika smrti - utopljenja? Umjesto da nam pruži odgovore na takva pitanja, Karan se bavi mogućnošću "zadesa". Neka ukaže samo na jedan jedini indikator takve mogućnosti usmrćenja i prihvatićemo raspravu o tome. Njegov problem je što takvog indikatora NEMA!

Znači, ako je 26. marta strahovao od objelodanjivanja istine (realnost!), Suzana, Davor i "PRAVDA ZA DAVIDA" dobrano su promijenili situaciju i stvorili pretpostavke za javno iznošenje istine. Ako nas nisu poubijali za četiri mjeseca, pa teško da će neko i Karanu nauditi - bar fizički. Zato ga p(r)ozivamo da reaguje i kao čovjek i kao profesionalac, posebno u kontekstu aktuelnih "forenzičkih zagrebačkih ujdurmi" tužioca Dalibora Vreće. 

Zna Karan odlično kakve "mračne tajne" skriva ubistvo našeg Davida i krajnje je vrijeme da se suprotstavi zločincima i ubicama. Ili, da ostane na njihovoj strani, kao saučesnik. Davor Dragičević ne prihvata ničije "tamo-ovamo dvostruke igre", nego od svakog traži da sam odluči na čijoj je strani. I da govori istinu i samo istinu! 

Uostalom, odlično Karan vidi da ga zločinačka bratija više ne treba. Da je tako bar bi preliminarno tražili da pregleda lice mjesta i kaže mišljenje o tome je li David onakve povrede mogao zadobiti "kotrljanjem" kakvo je "sanjala" ona nesrećnica. Sad imaju "zagrebačke alhemičare"... čijim vještačenjem ćemo se još kako baviti. Kad-tad!