BLOG: Borislav Radovanovic

Piše: Borislav Radovanović Objavljujem autorski tekst Ružice Jukić u kom se sama "ogolila" oko pravničkog znanja, opšteg obrazovanja i intelektualne sposobnosti. Svaki čitalac neka sam prosudi zadovoljava li Jukićka kriterije sudskog daktilografa. Na njenom tekstu podvukao sam navode zabrinjavajuće prirode kada govorimo o jednom sudiji,  a komentarima (crvena boja) samo potegao nekoliko intrigntnih pitanja. Tokom čitanja obratite pažnju na gramatiku i pravopis, pa ćete shvatiti kako kod ove spodobe nije upitno srednjoškolsko, nego osnovno(školsko) obrazovanje. ŠTA NAPISA I OSTA ŽIVA:   "Povodom javnog obraćanja gospodina Muriza Memića, prigodom njegove posjete, meni kao dopredsjednice Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine u mom uredu , a vezano za svima poznati slučaj smrti Dženana Memića , iako nerado , dužna sam se osvrnuti na to obraćanje, jer me je gospodin Memić pokušao kriminalizirati . Po kom osnovu je „dužna se osvrnuti

Piše: Borislav Radovanović Vidjeli smo kako su rezultirale javne prijetnje Dragana Lukača da će "Davora Dragičevića  i ljude oko njega" krivično goniti i sankcionisati u nekakvom samo njemu znanom postupku i po njegovim "pravilima". Analogno, vidimo da i Ružica Jukić javno prijeti da će Muriz Memić svoje navode morati dokazivati na suđenju u kakvom ona uspostavlja pravila postupka i unaprijed prijeti kaznom. Krajnje je vrijeme da se zapitamo: da li je ta žena uopšte normalna ili doista ima neograničenu moć, pa može ovako javno prijetiti žrtvama i svjedocima u krivičnim postupcima?  Da bi čitaoci shvatili težinu i opasnost date situacije moram podsjetiti na nekoliko činjenice i dosadašnje "pravosudne prakse". Preko godine tužilaštvo Republike Srpske nezakonito amnestira Dragana Lukača od krivične odgovornosti za teška krivična djela u domenu zastrašivanja i progona oštećenog i svjedoka Davora Dragičevića u postupku ubistva njegovog sina. Amnestir

Piše: Borislav Radovanović Živo me zanima u kom vijeku banjalučki Centar za socijalni rad planira istražiti koliko štićenika Dječjeg doma "Rada Vranješević" konzumira narkotike? Kriminalistika je davno utvrdila kako je podvođenje na prostituciju tek druga faza iskorištavanja žrtava - nakon stvaranja ovisnosti od droga. Zato zabrinuto pitam: zašto tri teško zloupotrijebljene maloljetnice i druga "štićena" djeca nisu podvrgnuta bar skriningu na narkotike, kako bi blagovremeno odreagovali na ovu tešku opasnost? Ili ćemo opet čekati da usvojitelji  takve stvari otkriju u dalekoj Kanadi, kao u poznatom slučaju "prodaje" Severina i Svjetlane?  Nesrećna djeca vape za pomoći, a  direktorica centra "Joldžinda" prezauzeta je fitnesom!   Svuda u svijetu pedofili nastoje kroz profesionalno angaživanje približiti se djeci, ali samo im u Republici Srpskoj uspijeva domoći se pozicije ministra obrazovanja. Kako ono kažu poklonici Milorada D

Piše: Saša Gordi Graorac Ljudi, dijete je mrtvo, a vi nama vatromet pravite. Pa vi stvarno niste normalni! Iskreno, dođe mi da pokidam sve te kišobrane, da polupam sve saksije koje ste postavili, da rastjeram i prekinem sve te manifestacije. Ma nema ničega dok se ovo ne riješi! Sve prekidaj, sve! Pa kako srca imate. Ko ste vi? Kom Bogu se molite? Koju svetinju volite? Pa zar vam dijete nije najveća svetinja? Za ovu PRAVDU i ISTINU se vrijedi boriti, a za ovakvu svetinju umrijeti!   Tuga se nadvila nad gradom. Zar ne osjetite koliko je grad tužan? Zar ne vidite kako grad plače? Kako je umoran? Da li vi uopšte primjećujete to? Od mog lijepog grada napravili ste grobnicu. Pa zar tako proljeće u krajiškoj ljepotici da dočekamo. Ljepotica ovakvo zlo ne pamti. Proboli ste joj srce i razorili ga na komade. Sakatite i sliujete cijeli grad i ovu jadnu zemlju svojim postupcima i nenormalnim ponašanjem.  Na sve načine pokušavate da zataškate šta se dešava. Pa nije ni

Ne, mi nismo odabrani. Mi smo jedini čuli zov! I mi smo bili životinje koje osjete zov nekog iz čopora, pa svi priđu da vide šta se dešava. To je prirodno i normalno. Genetskim kodom smo to naslijeđivali desetinama hiljada godina i došli smo do toga da ne osjećamo ništa, da nam smrt djeteta ne znači ništa. Slab smo gen imali kao narod. Raspali smo se! Razoreni smo! Zagarantovano nestajemo. Ljudi, budite svjesni da je zlo zavladalo. Jeste li vi toliko hipnotisani da ovo zlo ne vidite? Pa da li je moguće da ne čujete ovaj zov roditelja kojem je krilo slomljeno? Pa kako je to moguće da čovjeku sa slomljenim krilom vi hoćete da počupate svo perje pa da se svali u provaliju, i da slavite to? Da li je moguće da ste toliko bolesni? Pa dajte ljudi ako tako nešto osjećate, znajte da morate ići doktoru. To vam je teška duševna bolest.  Priroda je čovjeku usadila totalno druge vrijednosti. Usađeno nam je da pomažemo jedni drugima. Šta se ovdje u međuvremenu desilo? Kakvi

Piše:Borislav Radovanović Dočekala je Republika Srpska da samo "odnarođeni poslušnici" (nisu to narodni poslanici!) mogu znati podatke iz izvještaja MUP-a o stanju bezbjednosti za 2018. godinu, dokument kakav policija inače objavljuje na zvaničnom sajtu. I to samo zato što ubistvo Davida Dragičevića u tom izvještaju još uvijek tretiraju kao "zadesno utopljenje narkomana i kradljivca". Zatvorena sjednica potrebna je da ministar Lukač može "svojoj publici" prenijeti nove informacije lažnog ujaka Aljoše Borkovića ili da predstavi državnu strategiju pojeftinjenja teških droga. Redovne izvještaje o stanju bezbjednosti policije diljem svijeta na zvaničnim sajtovima prezentuju mjesečno, kvartalno, polugodišnje i godišnje. Zadnji izvještaj koji je MUP RS postavio na sajtu odnosi se na period januar-jun 2018. godine. Kako opravdati da za preko pet mjeseci nisu objavili ukupne statističke podatke za prošlu godinu? Na komplentnom evropskom kontinentu samo