BLOG: Borislav Radovanovic

Piše: Borislav Radovanović Šta reći na današnji praznik? Budućnost čovječanstva vidim samo kroz matrijarhat kao oblik društvenog uređenja jer muškarci su samo nikad odrasli dječaci. Odrastanje podrazumijeva spremnost da kleknemo pred ženama i molimo za prosvijećenje. Na to mogu još samo dodati - DRAGE MOJE SREĆAN VAM PRAZNIK! Zanimljiv foto sam izabrao, zar ne? Sve te strijele i koplja simbolički predstavljaju silinu udara sa kojima se žene suočavaju tokom života. Kroz cjelokupnu ljudsku civilizaciju žene iz pozicije potlačene kategorije osiguravaju produženje vrste, dakle ljudski opstanak i budućnost. Muškarci samo pretpostavljaju kako je devet mjeseci nositi, a potom i dijete donijeti na svijet. I to čine karakteristično stereotipno i neiskreno.  Identično muškarci poimaju "ženska posla" oko podizanja djece, održavanja domaćinstva, egzistencijalnog doprinošenja i zadovoljenja potreba porodice. Mnogo toga spremni smo "prepustiti ženama", ali moć odluč

Dragi saborci iz PRAVDE ZA DAVIDA“, poštovani građani, institucije i mediji, iako sam još početkom januara Tužilaštvu BiH i Kancelariji tužioca međunarodnog krivičnog suda prijavio počinjenje „Zločina protiv čovječnosti“ svjedočim da prijavljeni pojedinci nastavljaju sa vršenjem krivičnog djela u namjeri potpunog uništenja ove civilne zajednice. Umjesto da žrtvama zločina bude obezbijeđena zaštita i pomoć i nadalje su izložene protivpravnom napadu, te trpe teške posljedice. U cilju sprečavanja daljih zločina i zaštite mojih prijatelja/žrtava prinuđen sam na izdavanje ovakvog saopštenja, a koje će biti dostavljeno brojnim institucijama i svakako korišteno u daljoj korespodenciji sa Međunarodnim krivičnim sudom, Savjetom Evrope i drugim međunarodnim tijelima. Zamoljavam medije da prenošenjem ovog saopštenja pomognu na planu zaštite žrtava i sprečavanja daljeg zločinaštva. Prijavitelj-oštećeni: Borislav Radovanović „PRAVDA ZA DAVIDA“ INSTITUCIJE MEDIJI GRAĐANI

Piše: Borislav Radovanović Javno pozivam Želimira Lepira da do kraja sedmice sporazumno raskine radni odnos u tužilaštvu i napusti tu instituciju. Umjesto da je pritvoren "gospodinu glavnom" omogućeno je da krši tajnost postupka i čak protivpravno utiče na ključne svjedoke ubistva Davida Dragičevića, i sve to profesionalno krajnje sramnim manipulisanjem zajednicom "PRAVDA ZA DAVIDA". Takve stvari ja ne opraštam! Može se Lepir oglušiti na ovaj ultimatum, ali mu javno obećavam da će se gadno kajati. Prvo da razjasnimo jednu sitnicu, a kako bi izbjegli bilokakve lične konotacije. Sve izgovoreno od strane Želimira Lepira zadnjih jedanaest mjeseci pratim sa "smješkom kriminaliste". To kako je manipulisao, ili sa profesionalnog stanovišta pokušavao manipulisati, u Narodnoj skupštini (na sjednici i pred anketnim odborom), pa i u javnim istupima, posmatrao sam kao dokaze njegove individualne krivične odgovornosti. U nekim elementima i kao dokaze saizvrš

Piše: Borislav Radovanović Početkom marta 2014. godine registrovao sam blog pod svojim imenom. Nakon pet godina kontinuiranog djelovanja, sa 652 objavljena autorska teksta i 4 746 142 registrovanih posjeta čitalaca moglo bi se zaključiti da sam bloger. No, suštinsko pitanje na koje moram iznaći odgovor jeste: KAKO DALJE??? Nadam se da će mi čitaoci, kao svakako najmjerodavniji faktor, pomoći u razrješavanju dilema sa kojima sam suočen. Kad od nekog očekujete savjet morate iznijeti polazišne činjenice na kojima počiva vaš problem. Zato u startu ističem da sam sebe počeo poimati kroz pojam bloger tek nakon što su mediji, javnost i građani masovno prihvatili mantru o "dva blogera" (Vasković i ja). Znate o čemu govorim.  Dakle, nije to bilo pitanje mog ubjeđenja, nego opšte percepcije. Pokušao sam ukazati kako je u pitanju čista nebuloza nadrogiranog ministra, međutim stvarne činjenice apsolutno nikog nisu zanimale.  O tome da li sam "duševni bolesnik i ubic

Piše: Borislav Radovanović Davno sam ukazao kako je bloger Slobodan Vasković svojim objavama otvorio "Pandorinu kutiju" otmice, mučenja i ubistva Davida Dragičevića. Ovde ćemo otvoriti jedno od krucijalnih pitanja istrage ovog zločina, a to je Vaskovićeva procjena da je Davidu Dragičeviću telefon otet 18. marta oko 02,30 časova na Davidovom trgu. Na jednoj strani postoji referentan fond dokaza da je to tako. Na drugoj strani ovaj podatak temeljno razara brojna fingiranja kakva su realizovali pripadnici policijsko-pravosudnog zločinačkog udruženja u nastojanju prikrivanja sopstvenog krimena. Iz Vaskovićevih tekstova i prečišćenih snimaka vidimo koliko je truda uloženo u traganju za istinom u tim kritičnim trenucima otmice Davida Dragičevića. No, jedan podatak se posebno izdvaja, a to je prilično osnovana sumnja da je mobilni telefon od Davida Dragičevića otet na Davidovom trgu/Trgu Krajine oko 02,30 časova. Dakle, nekih deset minuta prije njegovog gašenja.

Piše: Borislav Radovanović Kako reagovati kad Dragan Lukač ponašanje onih koji traže istinu i pravdu okarakteriše "morbidnim"? Osvjedočeni psihopata i zločinac, koji je organizovao otmicu, zvjersko mučenje i ubistvo Davida Dragičevića, usuđuje se nekog javno prozivati. Organizator policijsko-tužilačkog zločinačkog udruženja koje je ovaj mučki zločin pokušalo fingirati kao zadesnu smrt narkomana i kradljivca govori o "morbidnosti". Vrijeme je da progovorimo o "morbidnosti" Republike Srpske u kojoj takve nakaze mogu dogurati od pokondirenih ministara. Ima li Republika Srpska "organa" nezahvaćenog metastazama karcinoma najtežeg stadija? Jok! No, jedan se posebno izdvaja. Dragan Lukač je karcinom na dnu debelog crijeva (da ne koristim vulgarne izraze), dakle onaj gdje operativni zahvat neće dati rezultata, a zračenjem samo produkujemo stravičnu agoniju umirućeg. To je oblik morbidnosti o kakvom je u Republici Srpskoj trebalo govoriti j

Piše: Borislav Radovanović Ukoliko želimo spoznati stvarne motive ubistva Davida Dragičevića moramo se vratiti godinama unazad, a ovim tekstom ćemo posebno obraditi veliku međunarodnu policijsku akciju "Plejade" iz 2015. godine. Kad analiziramo "procesne marifetluke" Lepirovog tužilaštva u ovom predmetu međunarodnog organizovanog kriminala mnogo lakše ćemo shvatiti teška krivična djela počinjena u "istrazi" smrti našeg mladog studenta, umjetnika i borca protiv organizovanog kriminala. Nesporno znamo da je Davidovo ubistvo povezano sa visokotehnološkim kriminalom, a ovde ćemo te veze i relacije detaljnije razjasniti. Podsjetiću da je tzv. srbački lobi Želimira Lepira, kom javno dodjeljujem nadimak "Bitkoin", na mjesto glavnog banjalučkog tužioca doveo 2011. godine. Baš u vrijeme kada tinejdžer David Dragičević "upada" u bazu podataka hotela "Talija" i razotkriva kriminal vezan za isti. Godinama je policijsko-pravosudn

Piše: Borislav Radovanović Opštepoznato je učešće tada tinejdžera Davida Dragičevića na protesima zbog ubistava Jovana Arbutine i Nikole Đurovića. No, danas nedvosmisleno možemo ustvrditi da je mlađani David ukazivao upravo na zločinačko udruženje koje ga je na kraju i ubilo. Njegov obračun sa organizovanim kriminalom započeo mnogo je prije toga - kada je "provalio" u računare hotela Talija. Godinama je policijsko-pravosudna mafija morala zataškavati kriminal enormnih razmjera u kakvom im je konce pomrsio 15-ogodišnji "Klinac iz geta". Iskreno, rastužile su me reakcije brojnih članova "PRAVDE ZA DAVIDA" na uvodni tekst čija namjena je bila tek ukazivanje na određene dimenzije ubistva Davida Dragičevića kakve namjeravam objelodaniti u narednom periodu. Zato mijenjam zamišljenu koncepciju i pišem ovaj tekst. Drugo, posljednji sam koji želi unositi konfuziju u ionako teško uzdrmanu zajednicu "PRAVDA ZA DAVIDA". Tako najavljene teksto